Štandovi za potpisivanje postavljeni su proteklog vikenda i sakupljanje traje do 4. listopada

Novo sakupljanje potpisa za referendum o izbornim pravilima podijelilo je ovih dana hrvatsku javnost i politiku, piše Narodni list

Organizatorima inicijative - udruzi U ime obitelji, na čelu s kontroverznom Željkom Markić, spočitava se da žele iskoristiti referendum za osobne interese - ponajprije vlastiti ulazak u politiku i Sabor. Markić ističe kako je ovo referendum koji će nam konačno omogućiti izborni sustav u kojem biramo zastupnike imenom i prezimenom, bez stranačkih postizbornih makinacija.

Inicijativa nosi naziv "Birajmo zastupnike imenom i prezimenom", no kako potpis dajete i za neke druge promjene u izbornim regulama, dobro je prije stavljanja potpisa upoznati se sa svime što bi novi referendum trebao promijeniti.

Pročitajte prije potpisa

Štandovi za potpisivanje postavljeni su proteklog vikenda i sakupljanje traje do 4. listopada, a cilj je organizatora prikupiti deset posto od ukupnog broja birača, odnosno između 370 i 450 tisuća potpisa, gdje je razlika s biračima iz dijaspore koji svoj glas mogu dati samo ako se nađu u Hrvatskoj.

Dolaskom na štand dočekat će vas aktivisti udruge U ime obitelji, koji će vas pokušati uvjeriti da date svoj potpis za referendum, no osim promotivnog letka nigdje nije navedeno kako će točno glasiti referendumsko pitanje.

Skraćena verzija u letku kaže da dajete potpis "za bolji i pravedniji izborni sustav", a pod promjenama koje se donose referendumom nabrojan niz koji započinje biranjem zastupnika preferencijalnim glasovanjem. Radi se o sustavu koji smanjuje mogućnost stranaka da nam nametnu kandidate za izbore, a isto tako stranke onemogućava da poslije izbora mijenjaju raspored liste ili ubacuju zamjenske kandidate.

Promjene koje predlaže Željka Markić detaljnije su objašnjene u službenoj verziji referendumskog pitanja, koje željenom izmjenom članka 1. Ustavnog zakona o izmjeni Ustava RH kaže da "birač može glasovati za jednu od predloženih lista kandidata i može označiti do tri kandidata koji imaju prednost pred ostalim kandidatima na listi za koju je glasovao (preferirani glas)".

Dakle, sličan sustav kao na europarlamentarnim izborima, no ovdje bez prelaska izbornog praga od 10 posto. Dakle, kandidati s pojedine liste ulaze u Sabor po redoslijedu koji određuje upravo količina glasova koje su osobno dobili.

Koje su promjene

Iako inicijativa nosi ime ovog najvažnijeg dijela, u referendumskom se pitanju nalazi još izmjena izbornih pravila. Jedno od njih je tzv. pravednija zastupljenost birača koju Markić želi postići spuštanjem izbornog praga s pet na tri posto.

Ovo je dio koji izaziva najviše kritika, jer protivnici ove inicijative tvrde kako je snižavanje izbornog praga kukavičje jaje podmetnuto građanima, isključivo kako bi Željka Markić mogla ući u Sabor.

Inicijativa ovo pitanje objašnjava tvrdnjom da je izborni prag previsok za hrvatske prilike i da predstavlja problem za sve političke stranke, osim onih najvećih. Dapače, služe se i izbornim rezultatima koji pokazuju da je 2011. čak 606.356 birača ili njih 25,7 posto, glasalo za kandidacijske liste koje nisu prešle izborni prag, čime su ostali bez svojih zastupnika, a njihov se glas pribrojio drugima.

Protivnici kažu da se ovime javlja opasnost od usitnjavanja Sabora i veće količine manjih stranaka i nezavisnih zastupnika, te povećanje financijskog utjecaja na izbore, odnosno kupovanje fotelja.

Još jedna velika promjena koju zagovara inicijativa jest zabrana zajedničkih kandidacijskih lista više stranaka, kako bi se svaka politička opcija sama predstavila biračima. Ovime bi se mogla izbjeći situacija u kojoj se 2011. primjerice našao HNS, koji je prema predizbornim anketama jedva prelazio izborni prag, da bi u koaliciji sa SDP-om dobio 14 mjesta koje samostalno ne bi mogli niti sanjati. S druge strane pitanje je i koliko bi pozicija dobio Kerumov HGS da je samostalno izašao na izbore, a ovako je s HDZ-om dobio dva zastupnička mjesta.

Na ova pitanja ne može se točno odgovoriti jer upravo sadašnji sustav onemogućava informaciju koliko je koja stanka dobila glasova na zajedničkoj listi. Izmjenama koje predlaže Markić svaka bi stranka poslije izbora raspolagala s točno poznatim rezultatima i brojem zastupnika, a time i eventualnom snagom i za sastavljanje Vlade.

Na koncu, izborna trgovina odvijala bi se i dalje, s jedinom razlikom što bi svaka od stranaka znala s kolikim ulogom njihov potencijalni partner ulazi u pregovore.

Problem je pak što ovakav izborni sustav doista omogućuje lakši ulazak na političku scenu većem broju manjih stranaka, što neminovno dovodi do većeg kaosa, političke trgovine i upitne mogućnosti da se oformi Vlada s većinom glasova u Saboru.

Do kakvih to problema može dovesti vidljivo je u pojedinim gradovima u Hrvatskoj, gdje izabrani gradonačelnik nema i većinsku potporu u vijeću, pa vrlo teško izglasava vlastite prijedloge. U sustavu gdje zastupnici dižu ruke protiv bilo kojeg prijedloga koji dolazi sa suprotne strane, to znači situaciju u kojoj Vlada neće moći izglasati niti jednu promjenu zakona.

Izborne jedinice

Vrlo važan dio promjena odnosi se i na tzv. ujednačavanje vrijednosti glasova birača i smanjivanje broja izbornih jedinica. Iako se na predstavljanju referendumskog pitanja u prezentaciji Hrvatska podijelila na šest izbornih jedinica, pri čemu bi Zadar bio zajedno s Istrom, Rijekom, Gorskim kotarom i Likom, takvog rasporeda u službenom referendumskom pitanju nema.

Točnije, u pitanju koje potpisuju građani kaže se da će se o područjima izbornih jedinica donijeti poseban zakon, a dok se on ne donese cijela Hrvatska predstavlja jednu izbornu jedinicu.

Dakle, ovdje ostaje nerazjašnjeno na koji točno način će referendum, ako prođe i na njemu glasuje dovoljan broj birača, mijenjati izborne jedinice, osim što se zabranjuje da izborne jedinice dijele županijske granice. Strpati Zadar u isti koš s Rijekom i ostatkom zapadne Hrvatske prema sjeveru, čak i samo za parlamentarne izbore znači da će Istra, Rijeka i Gorski Kotar vrlo lako prevagnuti s većim brojem birača.

Argument kojim se služi Markić u ovom slučaju je ponovno primjer iz parlamentarnih izbora 2011., kad je HSLS s gotovo 73.000 ostao bez ijednog zastupničkog mjesta, dok je primjerice HDSSB s oko 69.000 glasova dobio čak šest mjesta. Obzirom da je referendumsko pitanje u ovom smislu nedorečeno, već i sam uspjeh referenduma ne bi trebao nužno značiti konačnu odluku o promjenama veličine i broju izbornih jedinica. No, izjednačavanje glasova postiže se privremenim rješenjem da Hrvatska postaje jedna velika izborna jedinica, za što još uvijek nije jasno koje prednosti i nedostatke donosi za sadašnje izborne jedinice.

Izmjene se tiču i pravila da izlazak na izbor imaju svi koji prikupe bar 3.000 potpisa, te mogućnosti glasovanja elektronskim ili dopisnim putem. Dakle, uz osnovno pitanje preferencijalnog glasovanja svojim potpisom o izmjenama Ustava dajete potporu i čitavom nizu drugih izbornih pravila, na što treba obratiti pozornost. Stoga dobro proučite referendumsko pitanje prije nego li date svoj potpis, a je li riječ doista o pravednijem izbornom sustavu, odlučite sami.