Početkom srpnja na snagu bi trebao stupiti Zakon o stečaju potrošača. Dok u Vladi pripremaju konačnu verziju prijedloga, koji je nedavno prošao prvo saborsko čitanje, mišljenja o takvom izlasku iz dužničke krize, ipak su podijeljena.

Da je teret privatnog duga građana veći problem i od javnog duga, koji je dosegnuo 85 posto BDP-a, početkom tjedna zaključio je i premijer.

''Ljudi su prezaduženi. Imaju za pokrpat ako imaju, od prvog do prvog, i ne nešto više. A bez toga nema potrošnje'', ocijenio je premijer Milanović.No mehanizam pomoći vjerovnicima s jedne, i onima s dugom većim od 30 tisuća kuna koji dulje od tri mjeseca ne uspijevaju pokriti, s druge strane, neće ići preko noći. Upozorio je već ranije ministar Miljenić.

''Ali on nije čarobni štapić. Nitko ne može računati da će ući u njega i da će mu svi dugovi biti trenutno otpisani i da će bez ikakvih opterećenja krenuti dalje. Ovo je balans između toga da vam cijela imovina koju imate ulazi u otplatu duga. Ali ulazite u jedno doba kušnje koje može trajati do pet godina. Nakon toga sve što niste otplatili se potpuno otpisuje, dakle, vjerovnici ostaju bez ičega. I vi krećete od nule'', rekao je Miljenić.

 

Nagazna mina, a ne balans u korist dužnika, smatraju u ORAH-u zbog čega su zatražili doradu prijedloga, nalazeći u njemu brojne apsurde i nedorečenosti. Primjerice, onaj da u slučaju neuspjelog izvansudskog dogovora u FINI roku 90 dana, vjerovnici mogu pokrenuti sudski postupak bez ikakve suglasnosti dužnika. Potpredsjednica ORaH-a Božana Zadro.

"Tu potrošač više nema nikakvu kontrolu nad svojom sudbinom, on ulazi u još jedan sudski proces uz sve one koji se vjerojatno protiv njega već vode i samo može gledati što mu se sa životom događa", rekla je Zadro.Naime, sudski povjerenik, određen iz redova stečajnih upravitelja, preuzima upravljanje imovinom dužnika na jednu do pet godina. Osim jedine nekretnine u kojoj živi, dužniku ostaje samo minimalna naknada, čiji visinu će određivati sud. U toj fazi postoji i vjerojatno najveći apsurd.

''To je odredba da uz suglasnost suda potrošač može, primjerice, biti jamac. Znači, taj potrošač, koji pitanje hoće li imati sredstva za osnovne životne potrebe, sebi sigurno neće moći kupiti primjerice televizor ili djetetu računalo. Taj isti potrošač moći će biti jamac trećoj osobi da kupi PC, automobil ili nešto treće''.Ističe pravnica ORaH-a Anita Šlogar, a Zadro poentira.

''Ako njemu stečajni upravitelj, u ovom slučaju se to zove povjerenik, netko tko upravlja kompletnom njegovom imovinom, odlučuje hoće li on taj dan imati deset ili 20 kuna. Gdje je logika u zakonu da isti taj potrošač smije biti nekome jamac? S čime će biti jamac? S bubregom?'', zaključuje Zadro.

Prema anketi portala Mojposao, 36 posto od 400 ispitanih pristalo bi na "osobni bankrot" pod uvjetom da im se ostave sredstva za normalan život. Trećina ih međutim smatra rješenje lošim. Nameće se i pitanje hoće li povjerenicima, inače stečajnim upraviteljima tvrtki, cilj biti briga o potrošaču ili ipak namirenje vjerovnika.

Država računa da će barem 30 tisuća ljudi problem pokušati riješiti izvansudski, a stečaj proglasiti oko 7.500 dužnika. U očekivanju konačne verzije zakona, potpredsjednica Opačić za Media servis napominje da se prijedlogu nastojalo naći - socijalnu notu.

''Mi smo krenuli s ovim otpisom duga za one koji su socijalno najugroženiji. Međutim, imate ljude koji imaju i po 300, 400 tisuća eura duga. Nažalost, tim ljudima jedino stečaj potrošača može biti od koristi. Ali to je vrlo težak i mukotrpan put'', rekla je Opačić.