Zapadni analitičari komentirali su za Deutsche Welle tvrdnje Rusije da je u svega nekoliko dana, koliko traju njezini napadi u Siriji, postigla puno više nego saveznička koalicija na čelu s SAD-om.

 

Steven Pifer, stručnjak s Instituta Brookings u Washingtonu, ukazuje da je samo mali broj zračnih udara ruskih snaga bio namijenjen pripadnicima takozvane Islamske države. Njegov kolega s istog instituta Michael O'Hanlon ističe da ruske akcije protiv IS-a "imaju malo efekta". Ove napade se uspješnim može ocijeniti samo ako im je cilj bio da podrže sirijskog predsjednika Asada, kaže O'Hanlon za DW.

Još jedan stručnjak iz Washingtona, Stephen Blank iz organizacije American Foreign Policy Council, smatra da su spomenuti medijski izvještaji "tipično rusko busanje u prsa".

Kreće i kopnena ofenziva

Michael O'Hanlon vjeruje da Rusija u prvom redu želi zaštititi sirijskog predsjednika Asada i svoju vojnu bazu u luci Tartus. Američki stručnjak ne isključuje opciju da se Rusi u vojne operacije uključe i kopnenim trupama.

Alexandra de Hoop Scheffer iz organizacije German Marshall Fund u Parizu misli da bi Putin u Siriju mogao poslati "dragovoljce". Ona kaže da bi povećanje nazočnosti ruske vojske u Siriji "omogućilo Moskvi da bolje definira ciljeve za vojne udare, ali bi osiguralo i važnu taktičku prednost u odnosu na koaliciju koju predvodi SAD".

Hans Georg Ehrhart s hamburškog Instituta za istraživanje mira ukazuje na to da je još uvijek sporno koga to Rusija bombardira u Siriji. Ehrhart je uvjeren kako Rusija radi na stabilizaciji Asadove vladavine na područjima u Siriji koja on još uvijek kontrolira, što nije cilj ostatka međunarodne zajednice.

Svojim izvještajima o uspjesima u Siriji Moskva želi pokazati da su mogućnosti djelovanja američkih snaga ograničene, tvrdi Alexandra de Hoop Scheffer: "Umor zbog ratova i neodlučnost SAD-a su omogućili Putinu da se uključi u igru i da preuzme diplomatsku i vojnu inicijativu."