Najavom ukidanja "Programa 72 sata" novi ministar zdravlja izazvao je buru reakcija. Hoće li "Progam" preživjeti? Kako stanje u zdravstvu komentiraju sadašnji i bivši ministar? Što o svemu misli struka?

 

U HRT-ovoj emisiji Otvoreno gostovali su aktualni ministar zdravlja Dario Nakić, bivši ministar zdravlja Siniša Varga, predsjednica HUBOL-a Ada Barić te Anica Prašnjak, predsjednica Glavnog vijeća Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara - medicinskih tehničara.

Ministar Dario Nakić izjavljuje kako je program "72 sata” - Potemkinovo selo. “I prije smo davali prednost pacijentima s malignim oboljenjima”, podsjetio je Nakić. “Nemate stručno opravdanje da će se nekomu tko je naručen na operativni zahvat za sedam dana dogoditi nešto loše, a odgađanjem nekih drugih pacijenata s primjerice srčanim problemima, može”. Nakić ističe kako su liste čekanja u različitim institucijama drugačije te čeka sve podatke kako bi mogao imati točnu sliku stanja

“Iz pozicije Opće bolnice Zadar možda tako izgleda, ali na nacionalnoj razini nije tako”, rekao je Siniša Varga i dodao da je Program funkcionirao u pet KBC-ova te smatra to začetkom programa. “Ono što treba naglasiti da je on okrenut mjerljivosti sustava zdravstva, iako se mnogi protive mjerenju učinkovitosti”, osvrnuo se Varga i poželio svom nasljedniku da bude uspješniji od njega.

Ada Barić na početku emisije pozdravila je najmlađe bolesnike na onkološkim odjelima i rekla da liječnici ne bježe od mjerenja učinkovitosti. Upitala je bivšeg ministra otkud je preuzet model Programa 72 sata, na što je on odgovorio kako je to hrvatska specifičnost s Instituta za tumore koja će se nastojati predstaviti svijetu. “Za liste čekanja niti slučajno nisu krivi liječnici primarne zaštite”, oštro je odbacila Barić optužbe da liječnici šalju pacijente na nepotrebne specijalističke pretrage.

“Ogromna administracija prebačena je na medicinske sestre, a one istovremeno moraju odraditi i svoj posao”, istaknula je Anica Prašnjak koja smatra da ne treba uznemiravati javnost “militantnim pohodima jednih prema drugima”. “Nisu li posebno medicinske sestre, uz liječnike, posebno premorene, kada govorimo o prekovremenim i neplaćenim satima”, pitala se Prašnjak i pokrenula pitanje kako je moguće da liječnici mogu ići nakon radnog vremena u privatne prakse, a medicinske sestre ne dobiju to dopuštenje - pa moraju raditi na crno.