Američki proturaketni štit u Europi aktivirat će se u četvrtak, gotovo desetljeće nakon što je Washington NATO-u predložio zaštitu od iranskih raketa, te usprkos tome što Rusi upozoravaju da se radi o prijetnji miru u središnjoj Europi.

U jeku napetosti između Rusije i Zapada, američki i NATO dužnosnici u udaljenoj zrakoplovnoj bazi Deveselu u Rumunjskoj proglasit će proturaketni štit operativnim.  Događa se to nakon godina planiranja, milijardi utrošenih dolara i neuspjelog uvjeravanja Rusa da se štit neće koristiti protiv Moskve.  Sve ključne komponente, uključujući i rakete, bile su postavljene u rumunjskoj bazi u prosincu 2015. ali još nisu bile u potpunosti integrirane u sustav NATO-a za obranu od balističkih raketa. 

"Sada imamo moć zaštititi NATO u Europi", rekao je Robert Bell, izaslanik američkog ministra obrane Asha Cartera u NATO-u.  

"Iranci postaju sve jači i moramo razmišljati unaprijed. To nije usmjereno prema Rusiji", rekao je novinarima, dodavši kako će sustav uskoro biti stavljen pod kontrolu NATO-a. 

SAD će u petak u Poljskoj krenuti s gradnjom drugog takvog položaja koji bi trebao biti gotov do 2018. i koji će NATO-u, uz radare i brodove na Sredozemlju, dati trajni i neprekidni štit.

Rusija je sa nezadovoljstvom gleda na takvu demonstraciju snaga svog hladnoratovskog rivala u nekad komunističkoj istočnoj Europi u kojoj je prije bila utjecajna. Moskva smatra kako ih NATO pokušava okružiti blizu strateški važnog Crnog mora, sjedištu ruske flote u kojem Savez planira pojačati patrole. 

Aktiviranje štita dolazi u vrijeme dok NATO jača svoje snage u Poljskoj i na Baltiku, poučen iskustvom ruske aneksije Krima iz 2014. godine, čemu Rusija odgovara jačanjem svojih zapadnih i južnih bokova s tri nove divizije. 

Usprkos američkim uvjeravanjima, Kremlj smatra kako je pravi cilj proturaketnog štita neutralizirati nuklearni arsenal Moskve dovoljno dugo u slučaju međusobnog rata u kojem bi SAD prvi izveo napad. 

Štit se oslanja na radare koji registriraju lansiranje raketa u svemir. Senzori zatim mjere putanju rakete a prturaketni projektili presreću i uništavaju cilj u svemiru, prije no što se vrati u Zemljinu atmosferu, što se može učiniti s brodova i kopnenih baza. 

Ruski ambasador u Danskoj upozorio je prije godinu dana da će danski ratni brodovi postati meta ruskih nuklearnih raketa ako se Danska pridruži projektu štita postavljanjem radara na svoje brodove. Danska nadograđuje barem jednu fregatu kao "senzor" za balističke rakete. 

Turska je već postavila američki radar, kao i Nizozemska na svojim brodovima. SAD za obranu ima i četiri broda u Španjolskoj, a sve projekt financiraju sve države članice.

"Balistička protuobrana prijeti stabilnosti i strateškoj imovini Rusije", rekao je za Reuters Aleksander Gruško, ruski ambasador u NATO-u. 

Američki dužnosnici odbacuju ovo gledište kao "stratešku paranoju" i optužuju Moskvu za prekid pregovora s NATO-om u 2013. čiji je cilj bio pojašnjavanje djelovanja štita.  Dodali su kako su Rusi zahtijevali dogovor kojim bi se ograničila sposobnost i opseg protubalističke obrane. "Nijedna vlada ne bi pristala na to", smatra Bell.

Ruski dužnosnici brinu se zbog tehnologije za koju SAD tvrdi da ne posjeduje, što uključuje presretače raketa brzine 10 kilometara na sekundu, sposobnih za uništenje ruskih raketa.  

Američka vlada pokrenula je i zaustavila projekt obrambenog štita 2007., da bi ga novoizabrani predsjednik Barack Obama ponovno pokrenuo 2009. godine. Službeni cilj projekta bio je zaštititi Sjevernu Ameriku i Europu od država poput Irana i Sjeverne Koreje, što je dio strategije koja uključuje i presretače raketa u Kaliforniji i Aljasci.

Balističke rakete, koje se razlikuju od krstarećih po tome što napuštaju Zemljinu atmosferu, imaju doseg od 3 tisuće kilometara. 

Unatoč dogovorima svjetskih sila i Tehrana da se ograniči iranski nuklearni program, na zapadu vjeruju kako Iranska revolucionarna garda i dalje razvija tehnologiju balističkih raketa, provodeći barem dva testiranja godišnje. 

"Teže većim udaljenostima i preciznosti", rekao je Douglas Barrie, stručnjak za zračno-svemirsku obranu na međunarodnom Institutu za strateške studije (IISS). 

"Mogu promašiti za stotinu metara, no to ne isključuje napade na gradove ili veoma velike zračne baze", zaključuje Barrie.