Srebro za Hrvatsku

Filip Ude je u Pekingu osvojio prvo olimpijsko odličje za hrvatsku gimnastiku. Nakon srebrne medalje na konju s hvataljkama, opisao je put do olimpijske medalje.

- Svima se zahvaljujem. Evo, imamo i novu dvoranu, mogu se njome i hvaliti! Sad je kao Ferrari, a prije smo trenirali u Fići! Znate ono, zalet iz wc-a... Stvarno nemam riječi za novu dvoranu u Nedelišću. Eto, odmah se vide i rezultati, a nadam se da će i dalje. Sada me čeka operacija desnog ramena, odmah po povratku. Malo ću se odmoriti, a potom odmah krećemo, kako bi se reklo, iz početka, da bih se do kraja godine vratio u formu. Moramo napraviti novi plan treninga, novi program za iduću godinu, znači – nema opuštanja. Ovo mi je poticaj da se još više trudim jer sad vidim da mi se san ostvario. Rekao sam da ću u karijeri osvojiti europsku, svjetsku i olimpijsku medalju, a evo, u jednoj godini sam uspio osvojiti dvije srebrne - europsku i olimpijsku. San mi se ostvario, nemam riječi. Možda ni sada nisam svjestan koliko to znači, koliko to drugima znači, koliko to meni znači... Svi mi kažu da se ne znam veseliti dok ne napravim neki veliki rezultat, a znam da se sada u Čakovcu voze autima s transparentima, javili su mi porukama. Drago mi je zbog svih koji se vesele zbog mene i to je to. Uspjeli smo! - rekao je Ude.

Svi koji su diljem svijeta gledali vašu vježbu, vidjeli su da vi vježbate bitno drukčije nego ostali na konju s hvataljkama? Možete li nam malo pojasniti tu razliku?

- Ja sam napravio element koji nitko nije radio, ruska kola između hvataljki, što je jako teško, jako precizan element. Nitko to nije radio u finalu, osim mene. Suci su to ocijenili teškim elementom i mislim da sam zbog tog elementa i dobio prednost pred drugima.

Kad ste nakon prvog vježbača napustili dvoranu, nastala je panika na press tribini. Kamo ste bili otišli?

- To je sve bilo u planu. Otišao sam po puder. Ovime se zahvaljujem i Misiji što mi je kupila puder. Otišao sam se zagrijati, pošto sam startao zadnji, pa sam ponio puder i med, njima namazao ruke, da se ne poskliznem na konju.

I trener Igor Krijaminskij slaže se da je Filipova vježba bila posebna:

- Filip je napravio vježbu života, a to se može napraviti jedino na Olimpijskim igrama. Nije bitno to napraviti doma ili na treningu, bitno je to napraviti tu.

Vi ste rekli da je on bio dosta nervozan poslije kvalifikacija? Koliko je trajala ta nervoza? To se danas nije vidjelo, osim malo na početku...

- Nije bio baš jako nervozan..., zaustio je Krijaminskij, no Filip se s time nije složio:

- Tu bih se ja nadovezao, ako smijem... Bilo je ovih proteklih osam dana i svađe s trenerom, jer smo obojica bili nezvozni. Na treningu bismo se znali posvađati jer ja nisam nešto dobro napravio. Obojica smo bili nervozni i rekao bi mi 'Kako sad ne možeš?'. Ali, eto, poradili smo u ovih osam dana više na psihi, a manje na kondiciji jer nikad u životu nisam bio toliko spreman i - sve se poklopilo. Napravio sam vježbu života, kako bi se reklo, i nadam se da to nije moj kraj.

Mario Vukoja, drugi Filipov trener i menadžer je dodao:

- Pa, dobro, Filip je od kvalifikacija do finala imao osam dana pauze, kao nikad prije u povijesti Olimpijskih igara. Nikad prije nije bila tako duga pauza. Ovi koji vježbau ruče i vratilo imaju čak deset punih dana, što je predugo. Bilo nam je jako važno da se napravi dobar program u tom mikrociklusu.