KK Zadar: Nije sve tako sivo

U ovom ponekad nezahvalnom novinarskom poslu često se susrećemo s teškim zadaćama, a pred mene je danas stavljena možda i najteža – izvući sve pozitivno iz netom okončane sezone Košarkaškog kluba Zadar

Dakle, ispadanje u polufinalu Krešinog kupa i četvrtfinalu Prvenstva Hrvatske te izboren ostanak u ABA ligi doslovce u posljednjem trenutku, zatim tri trenera i osamnaest igrača (od kojih jedan nije ni dočekao debi u Zadru) kratak su rezime ove sezone. Međutim, u svemu tome probat ću izvući nekoliko pozitivnih crtica unaprijed znajući da se jedan dio navijača Zadra neće složiti sa mnom. I svaki od njih će zasigurno imati valjane argumente. Ipak, pokušat ću.

1. Trener:

Ako se Klub i Aramis Naglić dogovore oko nastavka suradnje, a ugovorom je predviđena mogućnost produljenja ugovora, Zadar možda i dobije kvalitetno dugoročno rješenje na klupi. Momčad je definitivno proigrala pod njegovom palicom i neke je utakmice odigrala na zavidnom nivou. Pojedini igrači su pokazali značajan napredak i ako se s njima nastavi kvalitetno raditi, to bi se trebalo reflektirati na rezultate u budućnosti.

2. Kristijan Krajina:

S obzirom na to da je budućnost Ivana Marinkovića u Zadru neizvjesna, veseli rast forme njegove zamjene. Svojom borbenošću, snagom i zalaganjem kupio je simpatije navijača, a kako je sezona odmicala, njegove su predstave iz osrednjih prerasle u vrlo dobre. Budući da se dugo oporavljao od prošlogodišnje ozljede, vjerujem kako će ovo ljeto iskoristiti za rad na sebi i svojoj igri te kako će početkom sljedeće sezone pokazati zašto ga se ne tako davno smatralo najtalentiranijim centrom A1 lige.

3. Maj Kovačević:

Šuter kakvoga Zadar odavno nije imao. Nažalost, u četvrtfinalnoj ga je seriji Cibona skautirala bolje nego što je to stručni stožer Zadra predvidio te nije došao do izražaja, a prave akcije osmišljene za njega nije bilo. Ako se u pripremi iduće sezone to uzme u obzir i za Kovačevića se osmisle akcije kakve šuter tog kalibra zaslužuje, protivničke mrežice bi mogle itekako ispaštati!

4. Mislav Brzoja:

U pitanju je tip igrača kakvog svaki trener voli imati u sastavu. Neumorna radilica u obrani i kapacitet pluća poput Ivice Olića dovoljna su preporuka za veliku minutažu unatoč manjkavostima u napadačkoj igri. A Brzoja je krajem sezone pokazao kako se konačno opustio i u napadačkoj fazi. Budući da mu je ovo bila tek prva profesionalna sezona, a na početku se vidno borio s nedostatkom samopouzdanja, već dogodine od njega možemo očekivati određeni napredak jer i on je prije odlaska na studij u SAD slovio kao iznimno talentirani igrač.

5. Igrači za budućnost:

U zadarskom košarkaškom inkubatoru stasaju neki novi igrači od kojih s pravom očekujemo velike stvari u budućnosti. Krenuvši od juniorskog sastava koji je na završnici PH iskristalizirao neka imena na koje bi trener već dogodine mogao donekle računati, pa do nekih mladića koji se već nalaze na pragu dolaska u Zadar, možda i ugledamo svjetlo na kraju tunela. Nitko u klubu nije htio govoriti o imenima mladića na koje se cilja, no uvjeravaju nas da se radi o nekim uistinu zanimljivim igračima van zadarskog ‘bazena’. Ipak jedno ime smo uspjeli doznati, a to je Danijel Prša!

6. Navijači:

Posljednji navedeni, ali ne i najmanje važni, već upravo suprotno! Ne treba biti veliki znalac niti poznavatelj košarkaških prilika za zaključiti kako Zadar pred svojim navijačima igra višestruko bolje nego bez njih. Iako su ih navijači u stopu pratili gdje god da su ove sezone gostovali, pražnjenje tribina (koje ide na dušu nalogodavcima više nego navijačima) zorno je prikazalo koliko izgubljeno zadarski košarkaši izgledaju bez bučne potpore. Veseli podatak kako Zadar i ove mučne i turbulentne sezone spada u red najgledanijih klubova ABA lige pa čvrsto vjerujem kako ćemo istu sliku s tribina gledati i dogodine.

Naravno, svaka od ovih šest navedenih stavki (osim navijača) je pod upitnikom jer potrebno je vidjeti hoće li, ako već nije, Zadar ispoštovati svoje obveze prema treneru i igračima kako bi se oni uistinu zadržali i sljedeće sezone. Također, toplo se nadam kako ću uskoro kao sedmu točku moći nadodati Jakova Vladovića, igrača koji cijelu momčad čini boljom samim svojim prisustvom na terenu. S njime je potpisan jednogodišnji ugovor početkom ove sezone, no ako u klubu postoji iti zrno pameti, već će se jučer sjesti s Jakovom za stol i dogovorit će se nastavak suradnje.

Vladović je igrač kakvog Zadar neće pronaći niti na domaćem niti na američkom (ili nizozemskom) tržištu, igrač koji impresionira svojom košarkaškom inteligencijom i koji u sebi ima urođenu lidersku crtu, a kojem samo nedostaje kvalitetna pratnja kako bi Zadar vratio u sam vrh hrvatske i regionalne košarke. Krajina, Kovačević i Brzoja trebali bi biti prva Jakovljeva ispomoć, a tek ostaje za vidjeti što će klub dogovoriti s ostalim nositeljima igre ovogodišnjeg Zadra i kako će trgovati na ljetnom ‘mercatu’.

A da odmah preduhitrim sve one koji će se zapitati zašto u ovom tekstu nisu spomenute financije, vlasništvo, niti upravljanje klubom, odmah na početku članka sam napisao kako ću se ovdje pokušati baviti samo pozitivom. #mosabavlju #mosadarza

Nadalje, za sve one koji nisu u Bajla kupili ružićaste očale kao što sam to ovom prigodom morao učiniti ja, preporučam jučerašnju kolumnu kolege Marka koji je u svom osvrtu ostao s obje noge čvrsto na zemlji.