Nekidan čitam da je NASA pronašla nebeska tijela s idealnim uvjetima za nastanak života. Mjeseci imenom Enkelada i Europa navodno posjeduju kemijske sastave koji bi omogućili nekakav hranidbeni lanac, odnosno uvjete za nastanak života.
Za razliku od većine ljudi koji su ovu vijest dočekali s mišlju
da im ona neće platiti režije ili pomoći izgurati mjesec, ja sam
se ovoj vijesti obradovao. Neću sad o onim klasičnim šalama poput
pošto putovnica, mene zanima što bi život na drugim planetima
značio za život na Zemlji.
Život na Zemlji je u okvirima vremena poprilično mlad, što se i
vidi po najdominantnijoj vrsti koja ju nastanjuje. Ljudi su
evolucijski nastali prije nekih stotinjak plus tisuća godina, i
sad su na ulazu u adolescenciju. Kao kod pojedinca, tako i kod
vrste postoje neka grupna obilježja. Nikada u
povijesti ljudske vrste toliko budala nije držalo neki oblik
vlasti kao što je slučaj danas.
Mislite na Hrvatsku? Razmislite opet. SAD maše oružjem kao
redneck na sajmu lovačke opreme, Erdogan mijenja ustav
da bi mogao raditi što ga volja, Putin je Putin, Dragi vođa Kim
neuspješno pokušava lansirati nuklearne projektile, Kina pokušava
smiriti stvari. To što Kina želi smiriti stvari je paradoksalno
jedini glas razuma (možda zato što joj sadašnje stanje odgovara).
Jasno je, svijet je nervozan, razdražljiv, sklon oscilacijama.
Uglavnom, Čovjek na našem planetu je priglupi mulac koji
je sklon svakom problemu pristupiti silom, onda se kreveljiti kad
ne ide. Kroz neko vrijeme će malo usporiti, pokušati razmisliti,
racionalizirati, razgovarati. U ovom trenutku Čovjek smatra da je
veći problem prišt na čelu nego kuća koja mu se urušava.
Odnos našeg mulca prema mjestu u (na) kojem živi je
takav da ga nije uopće briga, baca omot od žvaka na pod čim ih
otvori, bacit će i žvaku, plastičnu bocu, frižider… Nije bitno,
samo troši i ne razmišlja, misli da je najpametniji. Ljudi kao
vrsta su bahati, drže u rukama sredstva koja praktički mogu
okončati vlastito postojanje, ali i postojanje svega što živi na
planetu.
U ovom trenutku toliko nerazumnih ljudi upravlja toliko
razornom silom da je briga obaveza, a ne opcija, zaigrani
adolescent na zadnjem kotaču motora. Društva
funkcioniraju na modelima koji su neodrživi, u godinu dana
potrošimo nešto što nastaje tisućama godina, uništavamo
nepovratno nešto što se ne može proizvesti. Ali se ludo
zabavljamo.
Što ako se stvarno ispostavi da na Enkaladi i Europi postoji
život? Kakve nas promjene očekuju, kako će se to odraziti na nas?
Prvo, takvo otkriće neće platiti režije, ali mijenjat će
način gledanja na neke bitne stvari. Prvi koji će
morati malo modificirati svoj stav su religije.
Ekskluzivnost života više neće biti privilegija nas
mulaca, našeg plavog dragulja. To povlači razna pitanja
i otom-potom, ali do promjene globalne svijesti sigurno dolazi.
Zatim se javlja misao o tome kako iskoristiti ovo novo saznanje
za korist. Organizirala bi se nekakva misija koja košta više nego
mir na našem planetu, ali spektakl je zajamčen.
Ekonomske poslijedice su veoma dalekosežne, novi resursi, nova
zemlja za pokoriti, parcele za podijeliti. Hipotetsko otkriće
života bi u krajnjem slučaju znanstvenicima značilo ogromnu
stvar, no našoj svakodnevnici ne pretjerano puno. Realno
gledajući, našoj svakodnevnici više vrijedi odgovor na pitanje
kako platiti režije.
Daleko više bi nam značilo i to da se prestane zveckati oružjem,
ima još ljudi na ovom svijetu kojima se živi. Možda i na drugim
planetima, ali za ovaj sam siguran. Nadam se samo da ovaj
globalni adolescent neće napraviti previše gluposti i da se neće
s “ćaćinim BMW-om” spucati u rasvjetni stup.
Ako malo pogledate, a možda sam to samo ja, mogućnost nekakvog
globalnog sukoba u ovom trenutku nije isključen. Nekakve sitne
nacionalne strasti ponovno bujaju, divljaci s govornica čvrsto
stišću šake, prijeti se žestokom terminologijom, dižu ograde, a
ratni brodovi trube s pučine. Mulac je nervozan.
Možda je to samo hir, nervoza, hvaljenje i ponos na tehnologiju
koja uništava. Mulac ima novi mobitel. Europa i
Enkelada, nadam se, nemaju taj problem, i baš poput izbjeglice se
nadam da postoji normalan život na Europi (i Enkeladi isto).
Normalan život trošenja hranidbenog lanca, gdje velika bakterija
razgrađuje manju.
Kako platiti režije? Ima li života u svemiru? Svakome svoja
pitanja. Možda se baš u ovom trenutku neka budala pita gdje je
stavio šifre za pritisnuti onaj golemi crveni gumb, netko se pita
zašto vam na tek dospjelom računu piše kamata. Vjerojatno je sve
nekako povezano nekom kozmičkom silom. Nemam pojma, nemam pojma
ni gdje sam krenuo s ovom poantom, ali kad čujem prvi tupi pucanj
u daljini, bez zajebancije, pošto putovnica?
