Istrebljivač

Trnovit put rađanja cyberpunka

Izvorni naslov: Blade Runner
Režija: Ridley Scott
Glumci: Harrison Ford, Rutger Hauer, Sean Young, Daryl Hannah, William Sanderson
Trajanje: 117 minuta
Godina: 1982.
Produkcija: Shaw Brothers

“Vidio sam stvari koje vi ljudi ne biste povjerovali. Napadao goruće brodove na ramenima Oriona. Gledao svjetlucanje C-zraka u mraku kraj prolaza Tannhauser. Svi ti trenuci nestat će u vremenu, kao suze na kiši. Vrijeme je za umiranje…”

Oproštajni monolog Royja Battyja, replikanta koji je do kraja svog puta došao jedne kišne noći u Los Angelesu 2019. godine, s vremenom je postao jednako legendaran kao i film u kojem je izgovoren. Bez premca najbolja filmska scena Rutgera Hauera izvrsno dočarava dušu “Blade Runnera” (izvorni naslov u ovom slučaju moram pretpostaviti očajnom hrvatskom prijevodu) – mračne i depresivne budućnosti ispunjene romantičnim cinicima koji svoje uzore nalaze u Humphreyju Bogartu i Cortu Malteseu. Ovaj vrlo specifičan svijet i žanrovska atmosfera koja ga karakterizira uskoro će postati poznata pod nazivom cyberpunk.

Cyberpunk je, najjednostavnije rečeno, noir u budućnosti, a “Blade Runner” je (uz roman “Neuromancer” Williama Gibsona i kratke priče Phillipa K. Dicka) njegov kamen temeljac. Upravo je jedna Dickova priča, “Sanjaju li androidi električne ovce?”, bila inspiracija za scenarij “Blade Runnera”. Priče Phillipa K. Dicka urodile su cijelim nizom zanimljivih ekranizacija, ali nijedna od njih nije ravna “Blade Runneru”.

U vrijeme kad se prihvatio režije “Blade Runnera” Ridley Scott iza sebe već je imao izuzetno hvaljenog i priznatog “Aliena”, tako da su očekivanja od njegovog idućeg filma bila izuzetno visoka. A on je ta očekivanja ne samo ispunio, već i debelo nadmašio. Problem je bio što to gotovo nitko nije shvatio. Nakon što je pušten u kino dvorane “Blade Runner” je okarakteriziran kao potpuni promašaj, kako na umjetničkom tako i na financijskom planu što je ozbiljno uzdrmalo Scottov status u filmskoj industriji. Bilo je potrebno više od desetljeća da uskogrudni kritičari otvore oči i uvide što je Scott doista napravio.

Malim koracima “Blade Runner” je polako stjecao svoje poklonike sve dok se nije prometnuo u pravi kult i postao nezaobilazan čimbenik popularne kulture, čemu je znatno doprinio i razvoj cyberpunka kao široko prihvaćenog književnog i filmskog žanra. Točno deset godina nakon što je “Blade Runner” pušten u kina, zbog velikog interesa javnosti Scott je snimio redateljsku verziju filma, koja je uključivala nekoliko novih dijaloga i drugačiji završetak. Iako film nije doživio velike promjene u odnosu na originalnu verziju, isti oni kritičari koji su ga 1982. pokopali, 1992. ispjevali su mu prave himne proglasivši ga jednim od velikih klasika našeg doba.

Ridley Scott ušao je u legendu i dan danas ostaje jedan od nedodirljivih holivudskih redatelja, jedan od rijetkih koji imaju potpunu slobodu u biranju svojih projekata. Već sa svojim prvim većim filmom, “Alienom”, Scott je pokazao sposobnost stvaranja vrlo živopisne i mračne atmosfere ispunjene osjećajima tjeskobe, jeze i očaja. “Blade Runner” ga je dodatno potvrdio kao perfekcionista, redatelja koji neće stati sve dok ne dobije uprizorenje točno onog što je zamislio, a njegove su se vizije još jednom pokazale savršenima. Ispreplićući depresivnu budućnost s klasičnim holivudskim noirom Scott je stvorio jedinstven svijet kojeg su kasnije bezuspješno pokušali kopirati mnogi manje vješti redatelji.

Dvojici glumačkih velikana Scott je u “Blade Runneru” pružio priliku da odigraju najbolje uloge u svojim karijerama, a Harrison Ford i Rutger Hauer potpuno su opravdali njegovo povjerenje. Rick Deckard i Roy Batty postali su simbolom velikih filmskih antipoda, ljuti protivnici koji su u drugim okolnostima mogli biti najbolji prijatelji. A kako film sve više odmiče prema svom genijalnom završetku linija između dobrog i lošeg polako se gubi, da bi na kraju ostalo pitanje – tko je tu zaista bio negativac? Vjerojatno nijedan, ali to je odlika svih velikih likova. Oni su samo obični ljudi, ili možda nešto više od njih, antiheroji u svijetu koji ih ne razumije i ne prihvaća. Niti će ikad moći.