Dinamo je udruga građana i po zakonu nije dužan platiti porez na Modrićev transfer
Jedan naš
sugrađanin na privremenom radu u Zagrebu je prije par dana postao svjetska
vijest prodavši se u Englesku za 26 milijuna eura. Dečko iz Modrića koji radi
čuda s loptom, tovarski heroj purgera, naš Luka Modrić.
Inače nisam fan
nogometa niti posebno pratim nogometaše, ali ovaj igrač mi je uvijek bio
simpatičan. Možda zato jer njega prate samo vijesti o dobrim igrama i izdašnim
ponudama velikih klubova, možda jer je skroman i drži se onoga što ga najbolje
ide. Ne sjećam se nekog skandala, fešti u narodnjačkim klubovima, tučnjava i
sl. samo nogometa. Ipak, možda najviše zato jer se njegov tvrdi
ravnokotarski izgovor već godinama opire pogubnom jezičnom utjecaju metropole što ga
čini jednim od rijetkih postojanih.
Dakle prodao se za 26 milijuna eura, to je
negdje oko 180 miljuna kuna. Ako računamo da ima oko 75 kg, to bi bilo 2.4
milijuna kuna za kilogram, kao da je od plutonija. Najvrijednije su noge i pluća, a
za ostalo ne znam, anatomija mi nije jača strana. Trebalo bi pitati Ivana
Milasa, on je slovio kao autoritet na tom području.
Luka se seli sa naših
livada i stratišta na najbolje terene svijeta, a sa sobom bi trebao uvijek
nositi sliku Stanova, sa one strane prema pomoćnom terenu. Čisto da ne zaboravi
odakle je došao i da mu daje motivaciju da se u svakom trenutku trudi ostati
igrati vani.
Nacija je sretna radi Luke, Slaven Bilić zadovoljan jer će mu
glavni igrač igrati u jednoj od najjačih liga svijeta, no najsretniji bi trebao
biti Šuker. Što sad Šuker ima s tim, pitaju se neki od vas? Pa kako nema, znate
li vi koliko poreza ide na 180 milijuna kuna?! Ne znam koji se porezi plaćaju
pri prodaji igrača, no ako je PDV to je iznos od 39.6 milijuna kuna.
Ministar Šuker je
vjerojatno skakao od sreće kad se u vijestima pojavila cifra. Dobro ajde, ne
može baš skočiti, ali je sigurno zadovoljno čupkao brk. Vjerojatno je više puta
Mamiću na kavi govorio kako mali zlata vrijedi i da je lud ako ga da ispod 20 milja.
Sad Zdravko Mamić može svim onim novinarima koji su ga napadali pokazati srednji
prst i svoje domoljublje. Sjećate se kada je okupljenim piskaralima govorio
kako oni mrze sve što je hrvatsko, jer su Dinamo, a time valjda i on, simboli
hrvatstva. Sad treba biti Hrvatina i čak prije nego dođe Tottenhamov novac
uplatiti državi njen dio od transfera. Sa tih 39.6 milijuna se može napraviti
puno škola, zbrinuti puno branitelja, obnoviti nekoliko bolnica, ili
jednostavno vratiti nešto od državnog duga.
Siguran sam kako je po sklapanju
dogovora sa Englezima Mamiću kroz glavu prolazila slika šibenske bolnice u kojoj
strop pada po rodiljama. Možda je već danas stajao pred Ministarstvom financija
s lovom, no novinari ga nisu primjetili jer je trg bio pun učenika koji su
prosvjedovali kod susjeda. Da, novac je sigurno već uplaćen. No što ako Zdravko
odluči da za te novce umjesto domoljublja može kupiti pet Brazilaca?
Naime,
Dinamo je udruga građana i po zakonu nije dužan platiti porez na Modrićev
transfer. Kako se toga drugi nisu sjetili? Todorić je Konzum mogao registrirati
kako udruženje ljubitelja šopinga, a Dukat je mogao biti udruga za promicanje
mužnje.
Zakon treba mijenjati, a porez naplatiti. Ako građani mogu plaćati
porez na nekoliko tisuća kuna plaće, onda Mamić može na 180 milijuna kuna
transfera. Ili plati ili poučak Wesleya Snipesa. Demolition man je radi puno
manje novaca završio u zatvoru, ali kod nas izgleda da se porez ne plaća kad
iznos prelazi određenu svotu, samo na manje iznose.
P.S. Nadam se da
Zdravko Mamić ne čita eZadar jer ću u tom slučaju morati odustati od obećavajuće karijere u nogometu.
