Scenarist "Galactice" Ronald D. Moore svoje je televizijsko remek-djelo pretvorio u relevantnu sociološku referencu
Izvorni naslov:
Battlestar Galactica
Režija: Michael Rymer
Scenarij: Ronald D. Moore
Uloge: Edward James Olmos, Mary McDonnel, Katee Sackoff, Jamie Bamber
Produkcija: R&D TV
Godina: 2003. – 2009.
“Najbolje serije na televiziji”,
prema izboru uglednih časopisa Time, Rolling Stone, The National Review i New
York Newsday, više nema. “Battlestar Galactica” otišla je u povijest i ostavila
iza sebe dosad neviđenu revoluciju u SF žanru. Koliko god to nevjerojatno
zvučalo, jedan televizijski serijal temeljen na istoimenoj trash seriji
kratkog vijeka iz ludih sedamdesetih, za znanstvenu fantastiku učinio je znatno
više od “Ratova zvijezda” ili “Zvjezdanih staza”. “Battlestar Galactica” prvi
je klasični SF koji se ima pravo kititi epitetom “ozbiljan”.
Ukoliko gledatelj želi ovu
seriju promatrati isključivo kao razbibrigu baziranu na nekakvom ratu ljudi i
robota, “Battlestar Galactica” mu daje tu mogućnost i nudi sate i sate zabave.
Ali ujedno odlazi puno dalje. Scenarist “Galactice” Ronald D. Moore svoje je
televizijsko remek-djelo ispunio referencama na suvremenu politiku, religiju,
rasne i seksualne probleme modernog društva, učinivši tako jedan znanstveno
fantastični serijal relevantnom sociološkom referencom.
Moore ne bježi ni od
popularne kulture na kojoj je odrastao, a za koju u “standardnoj” svemirskoj
operi ne bi bilo mjesta; tako je središnja tema cijele zadnje epizode
“Battlestar Galactice” kultna pjesma Boba Dylana “All Along The Watchtower”
koja, smatra Moore, sadrži ključne civilizacijske odrednice ljudske rase.
Učestali šamari najtrulijim
aspektima američke demokracije (koja na kraju uvijek izlazi kao pobjednik, čak
i ako na to ne polaže moralno pravo), žustre kritike religijskih praznovjerja i
posebno pitanja rasne, klasne i seksualne jednakosti svakodnevna su tema među
posadom “Battlestar Galactice” i ostalih brodova koji je okružuju.
Priča o
izbjeglicama s 12 kolonija nakon napada robotske vrste koju su sami stvorili,
Cylona, i elitizmu koji je među njima prisutan iako se radi o posljednjih 50-ak
tisuća pripadnika ljudske rase na indirektan način otvara mnoga pitanja koja
muče današnju civilizaciju. I, što je znatno bitnije, na njih postupno daje
prilično jasne odgovore. Tko je tu doista pozitivac? Na “Battlestar Galactici”
ih je malo. A ni neprijatelji nisu svirepi strojevi kakvima ih ljudi žele
shvatiti. Sve će to “Galactica” u svoje četiri sezone fino objasniti, samo da
na kraju ne bi naučili baš ništa, kako samo ljudi mogu.
No, budimo sasvim jasni.
Tematika “Galactice” i njena radnja nisu jedini razlog zbog kojeg se ovu seriju
isplati pogledati. Upravo suprotno; “Battlestar Galactica” je mozaik složen od
stotina sitnih (i jednako savršenih) komadića. Tu je nevjerojatno originalan soundtrack
kojeg potpisuje Bear McCreary i koji mutira i razvija se iz epizode u
epizodu prateći raspoloženja likova i evoluciju priče, tu su vizualno
neodoljivi specijalni efekti, lokacije ispolirane do savršenstva, precizna
režija Michaela Rymera i ostalih režisera koji su radili na “Galactici”, a koji
točno znaju pronaći pravi omjer između srcedrapajuće patetike i surove
stvarnosti. Surovu su stvarnost na svojoj koži najbolje osjetili likovi
“Galactice”, koje svemirski život doista nije štedio. Rijetki su ti serijali
koji su toliko životni i toliko realni da glavni lik može preko noći postati
truplo. I ostati mrtav. “Galactica” je, srećom, jedan od tih serijala.
Na licima i držanju svih se
aktera “Galactice” jasno vidi koliko su duboko ušli u svoje uloge i koliko im
je stalo do likova koje interpretiraju. Jasno im je da stvaraju televizijsku
(a, kako će se vjerojatno pokazati, i kinematografsku) povijest. Prednjači tu
Edward James Olmos u ulozi admirala Adame, tradicionalnog i konzervativnog
vojnika kojem teško pada što je prisiljen preko noći mijenjati svoje
svjetonazore zbog neobične situacije u kojoj se našao.
No, čak i njegovu
karizmatičnu pojavu svojim pojavljivanjem na ekranu svaki put uspije zasjeniti
mlada Katee Sackhoff koju će uloga Kare Thrace, odnosno Starbuck, zasigurno
gurnuti među američku glumačku elitu. Fanovi izvorne “Galactice” iz 1978.
(kojih ima mnogo više nego što bi se dalo očekivati s obzirom da je serija
postala svojevrsni kult usprkos kratkom roku trajanja) prosvjedovali su na
najave da će Starbuck, nestašni “top gun” pilot kojeg čega djevojka u svakoj
luci, u novoj seriji postati žensko, ali upravo se to pokazalo kao ključan
potez Ronalda D. Moorea, što se karakterizacije likova tiče.
“Galactica” je na
taj način dobila jednu sasvim novu dimenziju koja je scenaristima omogućila da
odnose među likovima odvedu prema neslućenim smjerovima; sve što je bilo
potrebno je mala promjena spola. Što je sasvim u skladu s ostalim porukama
“Battlestar Galactice”.
