Jeli se zadarska mladež preko noći odala porocima?
Alarmantno: Zadarski osnovci sve više piju! – naslov je to koji je danas osvanuo na našem portalu i u dnevnim novinama. Digla se graja, ljudi se snebivaju, čude, križaju… Stvorila se atmosfera zgražanja i osuđivanja i naravno, traže se krivci. Klasika.
E sad, da na Međunarodnoj Svemirskoj Stanici ima astronaut iz Zadra koji je bio gore jedno petnaestak godina i da se taj isti danas vrati u Zadar sigurno bi se ružno iznenadio.
Pomislio bi čovjek kako smo do tih strašnih spoznaja došli u zadnjih nekoliko dana te da nismo znali da nam se mladež pred izlaske i za vrijeme izlazaka zagrijava žesticom.
Da se taj naš astronaut u subotu odlučio na šetnju uz more pomislio da je na Rivu preko noći izvršena invazija dotad trezvene mladeži s bocama Vranca i q-packovima.
Da zastane ispred trafike, sigurno bi dobio dojam da je hrvatska mladež očekujući prvu epizodu “Gotovčevih” od nervoze preko noći propušila. No, kad bi se nekom starijem išao požaliti na ponašanje mladih taj bi ga pogledao kao da je pao s Marsa.
Recite vi meni dragi čitatelji jeli se zadarska mladež preko noći odala porocima? Naravno da nije!
Svak od nas je prolazio preko Rive vikendom, stajao u redu u dućanu ili trafici i mnogo puta svjedočio alarmantnim situacijama koje gotovo nikog ne alarmiraju jer su toliko uobičajene.
Činjenica je da se učenici opijaju već godinama i da je Riva svaki vikend bila puna i kad sam ja prije desetak godina bio u prvom srednje.
Činjenica je da učenici već generacijama ekskurzije i maturalce vide kao dane bjesomučnog opijanja. Činjenica je da su kafići oko škola već godinama puni tijekom školske godine.
Ali danas se svi snebivamo i zgražamo nad dekadencijom novih generacija. Znači li to da smo i mi godinama bili slijepi ili autistični? Ili smo otupjeli na takve stvari jer su toliko puta prošle kraj nas da ih uzimamo za uobičajene, pogrešne ali uobičajene?
Na svakom je da sam odgovori za sebe, a na nama iz “starijih” mlađih generacija je da budemo pošteni pa priznamo da smo se čitajući članak sjetili i svojih školskih dana. Neki sa nelagodom, neki s skrivenim osmjehom, a neki s gutljajem iz boce, ovisi koliko takvih uspomena imamo.
Tko je kriv za činjenicu da se mladež opija, puši, drogira i tuče? Jedina osoba koja bi mirne duše mogla uperiti prst u krivca je onaj naš astronaut s početka priče koji bi kroz prozor svemirske postaje prst uperio prema našem dijelu svijeta. Širok palac po mogućnosti.
Zakoni postoje, ali se ne provode. Društvo osuđuje, ali ne djeluje. Struka se trudi, ali ne uspijeva. Koji su uzorci tome?
Neću sad popovati o iskrivljenim vrijednostima i mladima koji više ne poštuju starije jer je to svaka starija generacija govorila za onu nakon nje, a nisam još ni dovoljno star za tu vrst licemjerja.
Nije to samo problem Zadra, članak je mogao nositi naziv “Hrvatski osnovci sve više piju”. Problem ne postoji od jučer. Problem je globalan, a proces dugotrajan, pa takvo mora biti i rješenje. No ipak treba početi od sebe, svoje djece, svog kvarta, svog dućana, svog kafića.
