Kao i onda, svijet u jesen mijenja boje, no mi to na drugi način primjećujemo
Sjećate li se onih obaveznih sastavaka koje ste morali pisati u osnovnoj, a ponekad i u srednjoj školi, uglavnom kad učiteljica nije znala što bi zadala za školski ili domaći rad? Bili su to “Kako sam proveo ljetne/zimske praznike” i “proljeće/jesen u mom gradu”.
U povijesti hrvatskog školskog sustava vjerojatno je napisano milijun sličnih sastavaka o tome kako lišće mijenja boju, a promrzli kestenjar se zamata u šal i kaput. Kako bi ste sada napisali takav sastavak, bi li vam lišće i kestenjari bili lajtmotivi u sastavku “Jesen u mom gradu”? Ja ću pokušati.
Došla je jesen i grad mijenja boje, svugdje oko mene nijanse se mijenjaju i boje plešu. Nekidan su Jazine promijenile boju prvi put nakon nekoliko godina kad su neki mladići u more bacili kantu s otpadnim uljem.
Momci (cure?) su valjda nostalgični za vremenima kad kolektor nije radio, pa bi uvala dobila boju jesenjeg lišća nakon svake jače kiše. Možda im je i dojadilo da Jazine nemaju mirisa kao nekad.
Boju je promijenila i škola u parku V. Nazora i to baš u boju jesenjeg lišća. I prije je imala boju lišća, ali onog napadnutog peronosporom. Kako friške fasade u Zadru traju koliko i friška riba, imam osjećaj da će se peronospora brzo vratiti. Prolazeći kroz park kao da u sjenkama već čujem one kuglice u sprejevima kako idu gore-dolje.
Jedini način kako se u Zadru ta peronospora ne zgradama zaustavlja je da Tornado napravi jedan veliki grafit oko cijele zgrade. Momci su poprilično osjetljivi ako netko doda svoj umjetnički izričaj njihovom tako da takve fasade ostaju čiste.
Vrijeme je berbe grožđa, maslina i drugih kultura i narod se ove godine ozbiljno uhvatio posla, valjda zato jer ih je dosta ostalo bez posla. Sudeći po Pevecovim praznim policama na poljima je sva sila poljoprivredne tehnike i alata, radi se kao u najbolja vremena poljoprivrednih zadruga.
Boju mijenja i sveučilište, sve je crvenije, poput jesenjeg lista javora na kanadskoj zastavi. Radi par retuširanih bradavica i para koji je od ljubitelja bradavica izvukao par tisuća eura para mora da izlazi na uši upravi sveučilišta. Zaludu pokretanje novih odjela i promocije diplomanata i doktora znanosti kad narod više voli žutilo.
I košarkaškom klubu koji je prošlu sezonu završio prilično blijed i anemičan kao da se vratila boja u lice nakon jednog zelenog, hladnog Uniona koji je zapravo bio poprilično bezukusan. Vidjeti ćemo hoće rumeni ostati i nakon nekoliko kragujevačkih šljivovica, ili će trebati Cedevite za rekuperaciju.
Prolazeći preko mosta u hladnim danima uvijek sam volio kad me na gradskim vratima zadraška miris pečenih kestena. Miris je uvijek isti, kao nekakav pozdrav koji putnicima umornim od borbe s vjetrom na mostu govori “dobrodošli u grad. Mala deset, velika petnaest”.
Da sam ovakav sastavak predao učiteljici prije petnaestak godina vjerojatno bi završio kod školskog psihologa na razgovoru. Kako godine mijenjaju sastavke. Nije da ih imam puno, ali dovoljno da budem ciničan. Slijedeći je “Kako sam proveo praznike”…
