Facebook je zabavan, koristan i opasan
Bio sam među prvima ljudima u mojem krugu poznanika koji su počeli koristiti jedan zanimljiv i zabavan internetski servis poznatiji pod imenom Facebook, još u vrijeme kad bi te dosta ljudi zbunjeno pogledalo na pitanje “Jesi li na Facebooku”. Pitanje je to koje se danas više gotovo ni ne postavlja, slično kao s posjedovanjem mobitela.
Počne lagano, instaliraš par aplikacija, staviš nekoliko slika, pronađeš neke prijatelje koje dugo nisi vidio. No, kako s vremenom velik broj ljudi iz nečije okoline, posla, organizacija dođe na “fejs” kako ga ovisnici zovu, korištenje Facebooka postane puno više od zabave.
Ja sam s vremenom sve veći dio posla, hobija, društvenih procesa obavljao preko njega tako da se nisam ni okrenuo a Facebook mi je postao dnevna obaveza.
Svojevremeno je mobitel uništio šansu ljudima da budu nedostupni kad to zažele, a isključivanje mobitela bez obzira na razlog je postalo problem u međuljudskim i poslovnim odnosima. Facebook je to dignuo na jednu puno veću razinu.
Zašto me nisi prihvatio kao prijatelja? Zašto se nisi učlanio u moju grupu? Zašto nećeš chatati sa mnom? Zašto mi nisi odgovorio na poruku?
Odgovori mogu biti razni; pjevanje hitova Mile Hrnića u kafiću prije tri godine ne smatram prijateljstvom, zato jer ne mislim da je rakija lijek za sve bolesti, zato jer sporo tipkaš i dosadan si a šef mi svako malo pogleda preko ramena, zato jer se nisam ulogirao dva dana radi neplaćenog računa Tehateu.
Ako ne koristite Facebook nemate ovakvih problema jer dosadne ljude i uključivanje u debilne grupe i organizacije jednostavno možete fizički izbjeći. No na netu sve su to ozbiljni virtualni društveni prijestupi koji su rezervirani isključivo za korisnike Facebooka, a nastali su sve većim odvijanjem realnog u virtualnom životu.
Ako ste u takvoj situaciji onda znate što znači nekoliko dana ne imati pristup netu. Ljudi koji su vam neki na ovaj ili onaj način dragi i važni će vam poslati poruke očekujući odgovore, ili još gore pozive na sastanke očekujući da ćete ih vi kao osoba koja je vječno online i pročitati. Naravno, vi ste bili na planinarenju, plovidbi, svemirskom brodu i niste poruke i pozive pročitali. Naravno, na to se netko naljutio radi ignoriranja ili ste propustili dobru priliku za ljubav, zaradu, zabavu.
Sjećate se onoga s kojim ste pjevali pjesme Mile Hrnića? Dok ste bili offline on vas je tagirao na slikama na kojima goli do pasa pijani plešete na stolu u kafiću.
Budući da niste mogli odmah reagirati i skinuti svoje ime sa slika, u nekoliko dana vidjeli su ih vaši partneri, suradnici, punica, dakle svi oni koji ih nikada ne bi smjeli vidjeti. Neki od njih su ostavili zlurade komentare, oni slobodoumniji su like-ali, a većina ljudi je samo rekla “vidi pijane budale” i spremila mentalnu sliku za buduće ophođenje s vama.
Znate onaj osjećaj kad se nakon burne noći prisjećate svojeg nastupa na karaokama i zabijate glavu dublje u jastuk? Pomnožite to s brojem “frendova”.
Statusi su posebno dijaboličan izum tvoraca Facebooka. U svakom trenu možete saznati što vaši prijatelji rade, misle i gdje su što zna dovesti do neugodnih situacija. Na primjer, napišete “……..je u Zagrebu” i dok ste rekli Puntamika-line pet prijatelja očekuje da s njima popijete kavu. To nije loše ako imate dva slobodna dana, ali ako ste u poslu neke od njih ili sve ćete morati otpiliti i tako će vam društveni servis društveni život učiniti siromašnijim.
Rođendani su također mogući izvor problema jer svi znaju svačije radi Facebooka, a neslavljenje istih i nepozivanje nepoćudnih isto zna imati posljedica na međuljudske odnose.
Facebook je ko živo blato, što se više koprcaš to se teže izvući i što se više vašeg društvenog i poslovnog života odvija preko njega to se teže izvući. Ja radim na internetu i svaki dan “fejs” provjerim minimalno dvadeset puta (da šefe, i na poslu) tako da bi hakerski napad koji bi ga uništio meni osobno donio barem jedan sat dnevno. No, dok se to ne dogodi idem baciti pogled na Mafiu i staviti ovu kolumnu u status.
