Sjećate li se, posebno
mlađi poštovani čitatelji, tko su Miroslav Kutle iz Splita, Antun Novalić iz
Osijeka, Ante Pocrnja šef Prve obrtničke štedionice iz Zagreba ili pak Mario
Floričić šef Istarske banke iz Pule?
Pitanje je, možda neumjesno, no odgovor je
vrlo jednostavan. Sve te osobe bile su menadžeri godine koje je u zadnjih
petnaestak godina proglasila Hrvatska udruga menadžera CROMA. To udruženje od
dana osnutka vodi samoprozvani prvi menadžer u Hrvata Esad Čolaković.
Elokventan i pristojan čovjek – to će za njega reći svatko tko ga prvi put
vidi. No drugi susret na čaju ili kavi dat će drukčiju sliku. Čovjek ne sa
stotinu već i tri stotine lica. Na nesreću dobrih hrvatskih novinara (od kojih
neki danas pišu i za eZadar te za brojne ugledne časopise i TV!) taj isti
Čolaković, nakon desetak godina, još uvijek nije isplatio dio honorara većini
ljudi koji su pisali za magazin Croman, kojeg je osnivač i izdavač upravo
CROMA. To je manje važno – jer novinari nemaju izbora (ili piši ili ne moraš!),
ali nije loše spomenuti.
Dakle vraćam se na ono bitno.
Spomenuti ljudi u prvoj rečenici teksta povezani su sa sumnjivim radnjama u
gospodarstvu, ali CROMA i dalje uporno bira, po svojoj logici (čitaj
Čolakovićevoj, op.a.) menadžera godine. Tako je za menadžera godine u Hrvatskoj
2002. Čolaković izabrao Emila Tedeschija, predsjednika Atlantic Grupe d.o.o..
Možda i jest mladi Tedeschi, iza kojeg ne stoje gospodarske sumnjive radnje,
najbolje upravljao sa svojom tvrtkom, no zanimljive su neki drugi odnosi na
relaciji Čolaković – Tedeschi koji su izašli na vidjelo zadnjih nekoliko dana.
Taj dvojac je (čitaj CROMA,
odnosno sam Čolaković) prije neki dan organizirao, uz podršku predsjednika
Uprave HT-a Ivice Mudrinića, 1. Poslovnu konferenciju zajedno sa srbijanskom
Asocijacijom menadžera i slovenskom udrugom Manager u Beogradu koju su nazvali
“Jugosfera – projekt budućnosti ili utopija”. I, o tomu se, bome, piše u
tiskovnim medijima i govori na javnoj televiziji.
Nema se o čemu pa je dobra i
“jugosfera” u Čolakovićevoj režiji. Kako njemu odgovara. Nije za ludu
podsjetiti da se ime E. Tedeschija veže i uz hrvatske političke elite pa je na
pitanje u anketi Poslovnog dnevnika, upućeno 13. studenog ove godine, koje je
glasilo “Treba li politika dati podršku Tedeschiju da preuzme Podravku” upravo
Čolaković odgovorio sljedeće: “Mislim da se politika uopće ne treba miješati u
preuzimanje tvrtki u Hrvatskoj.”
Nu, čuda! Sad se politika u
roku od dvadeset dana, preko Tedeschija, može vezati uz politiku. Kakvo
licemjerje! Jer Čolakoviću tako odgovara. Mala mu je Hrvatska i svi njeni
menadžeri pa se izbor za najboljeg menadžera proširuje i na Srbiju te Sloveniju.
To je njemu osnovni cilj. Zna se tko će iz toga profitirati i organizirati
tulum u Sheratonu ili Westinu u Zagrebu. Naravno, CROMA.
Na konferenciji “jugosfere” (sfera je riječ grčkog podrijetla i iskazuje područje djelovanja ili zanimanja;
op.a.) rečeno ja da sve više tvrtki iz bivše Jugoslavije tretira regiju kao
jedinstvenu. Nevjerojatno, ali čulo se u Beogradu. Zašto onda srpske uspješne
tvrtke nisu ulagale u Vukovar, Škabrnju ili Zagreb!?
E, ali ima i o tomu što reći
Čolaković. Na konstataciju srpskih menadžera koji se žale da ulaganja u
Hrvatskoj idu teško, a kao razlog navode i velik otpor, između ostaloga, i
javnosti, Čolaković je bez problema izjavio kako srbijanski menadžeri “sigurno
imaju argument za takve kritike na račun ulaganja u Hrvatskoj”. Dakako, nije
naveo koji.
Sve u svemu, vrijeme će
pokazati, da je ljudima tipa Čolakovića – vrijeme isteklo. Čak i previše. Narod
pametno veli “Tko s đavlom tikve sadi – o glavu mu se razbijaju!”. A, uzgred,
Mudrinića nije ni briga za ovu poslovicu. U Njemačkoj, gdje je prava uprava
naših tzv. telekomunikacija, ionako rijetko konzumiraju tikve, češće uzgojene
šparoge…
No, nikad se ne zna… Sve je moguće u režiji Čolakovićeve “jugosfere”.
Hvala Bogu da nisu i buru, pored juga, spomenuli. Možda bi nekoga dobro
ohladila, barem u Dalmaciji.
