Krešin dom se u 2009. rijetko punio do posljednjeg mjesta
Koliko je potrebno za sreću kad si navijač KK Zadar? Barem jedan trofej po sezoni, tim bolje ako je osvojen protiv Cibone, i još ako je u pitanju prvenstvo, super! U posljednje vrijeme važan je i plasman završni turnir NLB lige.
U 2009. Cibona je odnijela sve, Kup i Prvenstvo proslavili su u premijernoj sezoni u Krešinoj dvorani, koja je od početka prema kraju godine bivala sve praznija i praznija. Propušten je i plasman na toliko željeni završni turnir NLB lige, pa je kraj protekle neuspješne i turbulentne sezone dočekan sa velikim olakšanjem. Bitno da se mučenje okončalo…
A sve je počelo euroligaškim ambicijama koje su se počele rasplitati već negdje krajem kalendarske 2008. godine. Nakon nekoliko dobivenih, ali ipak izgubljenih utakmica na gostovanjima (Hemofarm, Partizan, Zvezda), uslijedio je kiks na gostovanju kod Vojvodine 20. prosinca i smijenjen je Aco Petrović. Nije jedini razlog njegove smjene bio (relativno) loš rezultat (11-6), već i loša atmosfera koja se već tada stvorila oko kluba. Nekoliko puta je Aco bocnuo upravu i zbog plaća pa je nakon dvije relativno uspješne sezone na klupi Zadra morao prihvatiti «cipelu», ali i dobru poputninu. Za njim je uskoro otišao i “njegov” Marlon Garnett koji je u 16 utakmica prosječno je ubacivao 12 koševa uz 50 postotan šut. Nije ispunio očekivanja uprave.
U 2009. godinu Zadar je ušao sa Denisom Pleslićem na klupi, a vrijedni i samozatajni čovjek dugog staža u klubu potrošen je nakon samo 13 utakmica u kojima je ostvario osam pobjeda uključujući i one protiv Partizana i Cibone, ali je upisan i prvi poraz u Krešinoj dvorani kada je slavio Benetton. Pleslić je bez obzira na rezultat pao kao kolateralna žrtva, a da nije ni dobio pravu šansu. Bio je posljednja glava koju je tadašnja uprava skinula ne bi li opravdala svoj neuspjeh. U Pleslićevoj kratkoj epizodi na klupi Zadra, klub je napustio Malik Dixon, igrač koji je na početku sezone označen kao veliko pojačanje, a ostao je samo veliki upitnik i razočaranje. Dodajmo da je postizao prosječno 10.4 poena uz 3 asista u 18 utakmica te da je puno bolji bio prije ozljeda zglobova.
Jedan od posljednjih poteza tadašnjeg predsjednika Kristijana Magaša, osim Pleslićeve smjene, bilo je i ustoličenje Zmage Sagadina. Sjećamo se dobro kako Magaš na press konferenciji unezvijereno izgovara kako «je KK Zadar dogovorio suradnju sa iskusnim stručnjakom Zmagom Smegedinom». SMEGEDINOM?! Jasno je, Magaš pojma nije imao koga dovodi, ali je dobrano odredio pravac u kojem će klub krenuti nakon njegovog odlaska.
Dolaskom Sagadina, koji je odmah preuzeo i funkciju sportskog direktora postalo je jasno da na Pina Giergiju u klubu više ne računaju. Uskoro je tako odlučila i uprava kluba, a Pino je s ponudom da postane stručni savjetnik gotovo nečujno otišao u sjenu. Javnost koja je tražila njegovu smjenu je umirena, a nedugo za njim otišao je i sam Magaš koji nije mogao izdržati negativnu atmosferu oko kluba.
Tornado je tražio smjenu kompletne uprave, nije se zadovoljio sa samo dvije glave. Degutantne akcije poput pokopavanja kluba za koji «žive», nisu u tome pomogle. Nije pomoglo ni sve češće izbivanje sa utakmica, pa ni vrijeđanje Dejana Ivanova, koji je navodno, vulgarno gestikulirao prema navijačima Zadra na izgubljenoj utakmici u Trnskom. Rijetki su preuzeli odgovornost i otišla, a Tornado se na utakmice vratio nije, barem ne onakav kakav je bio prije cijele šarade.
Umjesto potjeranog Ivanova (32 utakmice, 11 poena i 7 skokova po susretu) kojemu se čak i fizički prijetilo, Sagadin je doveo svog pijuna Boisu, kojega sada ti isti hvataju na zub. Doduše, ne zbog gestikulacija, već više radi onoga što radi, odnosno, ne radi pod obručima (u 24 utakmice do kraja sezone imao je prosječno 9 poena i 4.7 skokova).
Prvu i najveću priliku da osvoji trofej Zadar je propustio u Kupu Krešimira Ćosića. Gotovo pun je Višnjik dočekao Cibonu u «finalu prije finala», no Vukovi su već tada naznačili da će 2009. godine ostati preveliki zalogaj za krnji Zadar. Pobijedili su, a potom u finalu pred praznim tribinama svladali Zagreb. Ostat će zapamćeno da je protiv Cibone za Zadar prvi put nastupio Desmond Farmer, navodno igrač velikog potencijala, kojeg su do poluvremena te utakmice «provalili» svi. Košarkaškim žargonom rečeno – čovjek nije imao desnu ruku. Zadar je napustio vrlo skoro, dvanaest odigranih utakmica (14 poena po susretu) i kašnjenje plaće bilo mu je dovoljno.
Sagadin je veliku stvar napravio u Eurocupu, već u prvoj utakmici na klupi Zadra svladao je UNIKS u Višnjiku, a kada je to isto ponovio i u Kazanu, bilo je jasno da će Zadar na završni turnir u Torino. U talijanskom olimpijskom gradu, Zadar se nije proslavio, izgubio je od Banićevog Bilbaa, ali je barem razveselio svoje navijače jednim lijepim putovanjem, i najvećim euro uspjehom u posljednjih osam godina.
Za razliku od Eurokupa, u NLB ligi je, baš kao i u Kupu Kreše Ćosića doživljen debakl. Četvrta pozicija koju je Zadar dugo suvereno čuvao minirana je porazima od Heliosa, Zagreba, FMP-a i Olimpije na gostovanjima. Nisu Zadrani do kraja sezone «zmagali» u regionalnoj ligi osim na domaćem parketu pa je projekt «final four u Višnjiku» neslavno propao – završili su peti. Duga serija poraza na gostovanjima u NLB ligi nastavila se i u novoj sezoni, a prekinuta je tek prije desetak dana pobjedom u Trnskom gdje je još prije šest mjeseci sve krenulo nizbrdo.
U prvenstvu Hrvatske, Zadar je očekivano došao do finala s Cibonom, a na putu do završne serije brusila se forma pobjedama od prosječnih četrdesetak razlike nad Svjetlosti, Šibenkom, Dubrovnikom i inima. Najbitniji susret finala, odigrao se netom uoči doigravanja. Zadar je imao šansu pobjedom pod Tornjem uzeti pobjedu, ali po uhodanom scenariju pobjeda je isklizla iz ruku i prilika da se domaćim terenom anulira višak Cibonine kvalitete je propala. Vukovi su predvođeni fenomenalnim Andersonom seriju riješili 3-1 u svoju korist i proslavili i drugi trofej sezone u Krešinom domu. Kakve li ironije: prva Zadrova sezona u dugo očekivanoj novoj dvorani, a omražena Cibona je je oba svoja prošlosezonska trofeja proslavila baš tamo.
Ostat će upamćeno i četveročlano povjerenstvo koje je nastavilo voditi klub nakon odlaska Magaša i Giergije. Naime, usred finalne serije je procurilo da su bili na pregovorima kod Dražena Anzulovića u Belgiji, htjedoći ga angažirati za sljedeću sezonu. Izašlo je to u novine, pročitao je Zmago, a novo miniranje trenera u situaciji dok je trofej u igri, brzo su shvatili «povjerenici», bilo bi prihvaćeno na nož. Sagadinu je ad hoc ponuđen novi ugovor, a on ga je kao pravi radoholičar objeručke prihvatio.
Tijekom ljeta izglasana je i nova uprava i skupština klub, kao i nadzorni odbor. Najvažnije pozicije dobili su bivši direktor Čistoće Dino Perović koji je postao predsjednik kluba, te bivši predsjednik Borik Puntamike Zdenko Mičić koji je preuzeo ulogu generalnog menadžera. Organizacijski pomaci su vidljivi, komunikacija s medijima je bolja, a poslovanje je transparentnije. Uvedena je i korisna internetska stranica kluba. No, još uvijek je velik posao pred klupskim čelnicima. Vidjelo se to dobro na utakmici veterana KK Zadra i Real Madrida. Tom su prilikom umirovljeni dresovi Kreše Ćosića i Pina Giergije i premda su Zadrani u lijepom broju ispunili dvoranu, zadarske legende zaslužile su bogatiji i uigraniji program.
Prekrasna dvorana ne vrijedi prazna, treba privlačne sadržaje, i popratni zabavni program, treba napuniti 9000 mjesta, a to košarka neće uvijek moći. Svaku utakmicu KK Zadra treba pretvoriti u događaj širih razmjera, koji neće privući samo tradicionalnu košarkašku publiku, već i cijele obitelji. U suprotnom će uvijek biti otužna i poluprazna kao dobar dio 2009. godine.
Momčad za novu sezonu je složena u skladu s proračunom, potrošeno je 1.160.000 Eura, što je višestruko manje no prošle sezone. Dovedeni su mladi i neafirmirani Amerikanci Plaisted i Downs, a na inzistiranje trenera Sagadina zadržan je «koncepcijski važan» Vladimer Boisa koji dobio i najjači ugovor. Produžena je i suradnja sa iznenađujuće dobrim Markom Carom, te Tonijem Prostranom, prvoj momčadi priključeni su Škifić, Batur, Marčinković i Šarlija, a klub su nakon pet uspješnih godina napustili kapetan Todor Gečevski i njegov zamjenik Juby Johnson. Otpušten je Jere Macura koji se nije uklapao u Sagadinove zamisli.
U novu sezonu Zadar je startao furiozno, i deklasirao poimenice jaku, ali još dovoljno neuigranu Olimpiju. Euforija se brzo stišala, u drugom kolu Zadrani su poklekli u Kragujevcu, a u četvrtom su pali kod Širokog. Već tada počeli su zvižduci s tribina. Uskoro je upisan je i prvi domaći poraz u sezoni, pobjedom se u Krešinom domu osladio Aris, pa se s tribine zaorilo «Zmago odlazi». Atmosferu su dodatno ohladili (ili zakuhali) i uvjerljivi porazi kod Budućnosti i Hapoela i klupa se po prvi puta ozbiljno zatresla i Sagadinu.
Slovenac je od nestrpljive uprave, koja se ovog ljeta ufala se u njegov program, dobio rok od mjesec dana da napravi «nešto». Dobio je Zvezdu i Hapoel doma, a potom je u Trnskom uslijedilo i prvo gostujuće slavlje u NLB ligi nakon gotovo 11 mjeseci. Nedavni poraz od Olimpije u Ljubljani nije prejako odzvonio, pa će priča o Sagadinu na klupi Zadra epilog ipak dobiti u novoj 2010. godini.
Dodajmo još da je Sagadin u deset mjeseci na klupi Zadra ostvario učinak od 31 pobjede i 17 poraza. Četrnaest pobjeda ostvario je u Prvenstvu Hrvatske, dvanaest u NLB ligi i pet u Eurokupu.
Ostaje nam da se u 2010. nadajmo se najboljem, ili barem boljem nego u 2009. godini. To ne bi trebalo biti preteško ostvariti.
