Nikad nisam tvrdila da znam
pjevati. Nikad nisam poželjela pjevati i biti pjevačica koja bi se nakupila
para i živjela od svog glasa. Nisam čak htjela pjevati ni u školskom zboru, što
Otac nikad neće zaboraviti. S druge strane, mislim da sluh imam. Bez lažne
skromnosti. Imaju i mnogi drugi ljudi sluha. Za glazbu, naravno. Zato mi nikako
nije jasno kako neke pjevačke nade opstaju na maglovitom estradnom nebu Lijepe
naše, nagluhe. I neće mi nikad biti jasno. Ali, eto, događa se.
Nije bitno
imati glas, nije čak bitno ni imati sluha. Bitno je imati karizmu, stas i dobar
marketing iza sebe. Ako imaš ta područja pokrivena, bit će nešto od tebe. To
dobro zna tata Huljić, a svemu što zna naučio je ženu. Nije tajna kako
Vjekoslava Huljić ima zavidnog dara za pisanje pjesama. Žena je odlučila kako
će biti tekstopisac, pa kud puklo. A puklo je bogme daleko.
To je valjda tako
kad ti muž sklada pjesmuljke, imaš ih gdje plasirati, a publika očito puši
svašta. Još je nešto presudno. Imaš lijepe pjevačice koje publika voli, muški
spol diže u zvijezde, a žene bi htjele biti one. Kao Jelena Rozga. Od mile
djevojke koju bi svaka majka za nevistu, do seks simbola koji prodaje proizvod.
Jelena je postala IT djevojka, a svaka njena pjesma hit.
Odgovorno tvrdim kako
je Jelena Rozga ujedinila ženski spol. Koliko god to tupo zvučalo, ona je
postigla da ženski spol naglo krikne i visokim glasom zaključi da je svaka žena
– Žena – Majka – Kraljica. Neću lagati pa odrješito izjaviti kako ja to ne
slušam i kako nikad nisam orno zatulila neki Jelenin hit u sitne sate. To može
posvjedočiti svatko tko se našao u mojoj blizini. I ja sam okinula koji put čim
sam čula te zarazne taktove. Tome ne možete pobjeći.
Kad Jele zapjeva sa
zvučnika, bok se sam počne trzati, štiklice više nisu prepreka i guza je za
sekundu u zraku. Ja vam kažem, ne možete se tom pokretu oduprijeti, koliko god
vi tvrdili kako je to loše po vaš sluh i mozak. To ne ide! I kako se uopće
sakriti od te vrste glazbe kad iskače iza svakog kantuna? Niže Vjekoslava hit
za hitom, bez po’ beda. Svaki put kad pomislim kako dotična više nema
inspiracije, ona izbaci novi hit. Namaži mi kruh sa džemom, pjeva Minea. E sad,
inspiracija tekstopisaca je stvar u koju je teško zadirati. Ali Vjekoslava,
daj! Kruh sa džemom?!
Mogla bi ja sad nabrajati bisere njenog rada u nedogled,
ali nije ona jedina. Severina dugo drži titulu Kraljice hrvatske estrade. Prati
se svaki njen pokret. Tako će nam Sevka postati Majka. Ajde neka, došla je i
ona u neke pristojne godine za to. Ali prije toga, snimila je i Seve koju
uspješnicu. Njezin Brad Pitt poharao je top ljestvice i svirao na svim
radijima, po svim kafićima i u autima na repeat. A što ćete, kad ljudi to vole.
I nije uopće više zabavno pljucati po takvim uracima. Nije.
Jer je postalo
dosadno svaki put kad izbaci takav
uradak okrenuti očima i zaključiti kako gore više ne može. O može, može. Što je
iza toga? Nemojte samo sebi tepati kako ste vi intelektualni ljudi koji u
tišini svoga doma slušaju Arsena i Gabi, okidaju na Josipu Lisac i klasičnu
glazbu. Ne lažite. Pouzdano znam (tu frazu sam pokupila od naših političara,
koji je koriste kad žele ispasti silno pametni), kako se takav šund probio u
sve ušne kanale Hrvatica i Hrvata. Jelena Rozga postala je uzor udavačama,
princezama i djevojčicama koje bi htjele biti Kraljice.
Žene moje, ima nešto u
tome. Samo je jedan problem, posve očito. Tekst je kriminalno loš. To će vam
reći svaki glazbeni kritičar koji se hvata za glavu svaki put kad tekst poput
Kemije ugleda svjetlo dana. Međutim, da se glazba piše samo za kritičare i uzak
krug ljudi, tko bi od nje mogao živjeti? Ne bi Vjekoslava i Tonči imali što
djeci staviti na pijat da svi glazbenici žive od glazbe koja je kvalitetna. Upitajte
se kako takve pjesme uspijevaju postati hitovi. A kako?! Nailaze na plodno tlo.
Jer Hrvati, očito, vole zatupljujuće pjesmice koje odmaraju moždane vijuge,
navode na dernjavu i svim silama pokušavaju uništiti svaki pokušaj probijanja
pravih stvari do centra za sluh. Mlade generacije okidaju na glazbu sumnjive
kvalitete, s dva tona i tekstom koji zvuči kao domaći zadatak koji je krava
prožvakala pa onda ispljunula.
Moram čak nešto reći i u njihovu obranu. Biste
li vi prestali pisati ako vam to ide i publika to voli? Da ne spominjem kako
ubirete dobre novce od toga. Ne biste sigurno. Nije Vjekoslava sve kriva. Imamo
mi u ovoj državi puno veće probleme od pjesmuljaka. Ljudi moji, najgore vam se
nervirati.
Ako vam je provod uz Jelenu i Magazin ono što vam ispunjava kraj
radnog dana ili tjedna, ja vam želim dobru zabavu. U jedno možemo biti sigurni.
Dok je Vjekoslava u naponu snage, sve će biti u redu. Imat ćemo poskočica
koliko nam srce želi.
