
Čim je malo zahladilo, Poluotok nam je počeo «umirati»! Tipična priča već godinama. Svi se stalno žale, ali zašto onda ti «svi», kada dođu hladniji dani, šetaju po Supernovama i ostalim trgovačkim centrima?

Kao, idemo prošetati da nismo u kući i onda se preselimo u zatvorene klimatizirane prostore od kojih te zaboli glava i uhvati mučnina. Čini mi se da smo ovisni o neonskim svjetlima od kojih izgledamo izobličeno, ogledalima u dućanima koja kao da debljaju još i više nego ona kod kuće i tako dalje i tako bliže.
Zar nije jednostavnije i zdravije otići do tog odumrlog Poluotoka i prošetati se najljepšom rivom i gledati najljepši zalazak sunca dok nam se obraščići crvene od zimulje. Ne, očito je bolje znojiti se u našim super super centrima.
To sprječavanje odumiranja Poluotoka treba prvo spriječiti u našim glavama. Činjenica je da treba puno više sadržaja koji bi privukli ljude, ali i dalje ne razumijem švrljanje po centrima bez konkretnog razloga – u mom slučaju to može biti samo šoping, ali s obzirom na platežnu moć građana sumnjam da si to možemo priuštiti svaki dan.

Ipak, oduševio me jedan članak koji sam pronašla na internetu o zadarskom projektu «Đir preko grada». Gradska uprava je u suradnji s Turističkom zajednicom i Obrtničkom komorom odlučila pokrenuti ovaj obećavajući projekt kojemu je cilj vratiti Zadrane na Poluotok i u zimskim mjesecima.
O čemu se radi? Pa, koliko sam ja shvatila, projekt će trajati od kraja studenog do blagdana Sveta Tri Kralja. Održavati će se tradicionalne feštice petkom (do sada viđene samo u sezoni), sniženja po dućanima, restoranima, besplatan parking i još svašta nešto.
Zvuči obečavajuće? Poprilično, a pogotovo ako sve krene s riječi na konkretna djela. Stvarno bi voljela doživjeti i to, jer Poluotok ima neku draž u svim godišnjim dobima i trebali bi ga voljeti i van sezone, a ne da u ovim zimskim mjesecima grad živi samo za vrijeme jutarnjih kava.
Ajme miline… Već zamišljam one “božične” mirise u nosnicama, okićen grad, razna događanja, gužvu i zapravo, živ centar grada.
Mnogi od vas znaju kako izgleda Zagreb u to vrijeme i njihov Božični grad. Temperaturno hladno, ali cijeli taj ugođaj stvara jednu toplu i veselu atmosferu. Dajmo i Zadru da se veseli!!!
Stvarno se nadam da će se ovaj projekt pokazati uspješnim i da će grad zaživiti. Stvarno bi voljela to, ali kao i uvijek na to gledam s dozom opreza. Navikli smo na lažna obećanja i naravno da se javlja skeptičnost.
Neki će pomisliti da je u pitanju još jedna predizborna varka, do godine ništa od toga, a tko zna kako će završiti i ove. Drugima će pak proći kroz glavu kako će netko sigurno dobro podebljati kesu kroz nekakav projekt, da su već uništili Poluotok i da se nema što spašavati i bla bla…
Ostaje nam jedino čekati razvoj situacije do kraja studenoga. Ja ću držati figu u džepu bez obzira na moguće ili nemoguće skrivene motive iza cijele priče o vraćanju života na Poluotok. I onda? Je ste li se spremili za đir po gradu?



