Šokantno otkriće kako naša
missica ove godine ne samo da nije ušla među prvih deset na svjetskom izboru,
nego je bila na posljednjem 113. mjestu, obišlo je Hrvatsku. Ja sam, evo
iskreno da vam kažem, umalo pala sa stolice. Potpuno me svladao šok i
nevjerica, skoro me skrpala gripa od pada imuniteta uzrokovanog odbijanjem
hrane i pića u znak protesta.
Nisam mogla vjerovati kako nam se to uspjelo
dogoditi. Mi, zemlja s tako puno lijepih djevojaka i toliko još uvijek neotkrivenih
potencijala. Nisu ni missice što su nekad bile. Prošlo je puno od ljepotica kao
što su Branka Bebić, Anica “‘rvatica” Martinović i Fani “it’s ok” Čapalija.
One
su polučile neke uspjehe na ljestvici najljepših žena, proslavile se u roku
odmah i lijepo se bogato udale. S dužnim poštovanjem prema spomenutima, što još
jedna missica može poželjeti od krune? Osim mir u svijetu i plivanja s
dupinima, naravno. Svaka curica je bar jednom htjela biti miss. Uvjeravali su
nas kako je to časno natjecanje, a mi smo slijepo vjerovale kako su to
najljepše žene svijeta i kako je to važno postignuće u životu.
Kad sam negdje u
8. razredu shvatila kako je ovih metar šezdeset i želja za rastom jedino što mi
ostaje, tako je neslavno propala moja karijera manekenke, missice i modela. Naime,
ne odgovaram standardima od 90-60-90, uz to sam još i niska, a ne volim se ni
eksponirati u javnosti. Da ne kažem kako mi nogometaši uopće nisu napeti.
Jednom riječju, osuđena sam na propast totalne anonimnosti.
Ostade moj
manekenski potencijal zakopan za sva vremena. Nije sve za svakoga, tješim se ja
i danas obuvajući 15
centimetara visoke štikle. Ma nije što me visina
spriječila da budem miss, daleko od toga, nego su mi još i ovi ženski atributi
prešli neke manekenske mjere. Pa sam se
našla u teškoj situaciji ne mogavši tako cijelom puku ukazati na moje kvalitete
kao osobe dok bi se polugola prešetavala po pisti. Missica bi trebala biti
lijepa i drugačija od drugih. Točka.
One teze kako bi trebala imati jaku
osobnost i 5 završenih fakulteta padaju u vodu jer se to ne vidi dok “nosi
večernju haljinu poznatog hrvatskog dizajnera “Dobra roba”, cipele po mjeri
poznatog obućara “Štikla glavu čuva”, te sunčane naočale iz kolekcije
proljeće/ljeto optičkog studija “Prozor u svijet.” Sjećam se onih ne tako
davnih dana kad je hrvatski spiker, mislim da je to bio Aleksandar Kostadinov,
negdje iz pozadine komentirao lijepe žene dugih nogu koje su predstavljale
svoju zemlju.
Draga nacijo, svi ste to gledali. A sad? Ne znam ni kako se zove
ova nova miss, koja je eto opet postala poznata ne po svojoj očaravajućoj
ljepoti nego po skandaloznom poretku. A koliko izbora ima, nije ni čudo kako je
došlo do zasićenja puka. Miss Hrvatske, miss Universe (koja je razlika, ostat
će misterij) miss Adriatic, miss Dalmacije, Slavonije, Istre… Pa miss sela,
miss turizma, miss svake kafane na Balkanu i tako u nedogled. Čemu sve to?
Koliko god ja to okretala na zafrkanciju na svoj račun, ne mogu doći do
zaključka što to ima u ženama da se prijavljuju na takve ponižavajuće izbore
gdje ih se tretira kao komad mesa. Ali to je opet tema za neku drugu kolumnu. Ako
je san svake ženske osobe da šeće oskudno odjevena pred raznim sumnjivim
tipovima u žiriju dok joj cijela nacija mjeri obujam grudi, opseg struka ili
pak koju naslagu celulita, nešto je negdje pošlo po zlu.
Sad dolazimo do
problema koji se ocrtava u željama mladosti. Zašto bi svaka curica htjela biti
miss, a svaki dječak nogometaš ili pak poduzetnik? To je sada popularno. “Miss
traktora A.A. pozira na slici uz svog novog dečka poduzetnika B.B.” Uspostavi
se kako je poduzetnik dužan cijelom selu, živi kod prijatelja jer nema za
platiti stanarinu, a ni zatvor mu nije stran. Još jedna priča iz Hrvatske. Pa
zašto bi onda itko želio poći njihovim stopama?
Zato jer ženskica na slici nosi
štikle koje koštaju kao materina plaća, torbu kojoj je i ime teško izgovoriti i
ne podnosi nikakav fizički rad. Zar ne zvuči bajno? Mali podsjetnik, ako
izgleda predobro da bi bilo istinito, onda je vjerojatno tako. I tako je neslavno
propala moja karijera missice. A samo sam htjela mir u svijetu, plivati s
dupinima i mahati običnom puku….
