Jedno je sigurno. Kad se sljedeći
put budete žalili na ovaj grad, njegovu upravu ili čelne ljude, sjetite se
Splita. Nisu ni naši baš med i mlijeko, ali Grad pod Marjanom dobio je svoje
mandrile u obliku Brace i Seke.
Jer ako ste ovih dana nedajbože morali na posao
pa niste mogli nikako izbjeći snijeg i led, pa ste opet nedajbože slomili koju
košćicu u tijelu, prema razmišljanjima gore navedenih splitskih čelnika, sami
ste si krivi. Jer ste izlazili vanka po ovoj kataklizmi, niste imali prikladnu
obuću i jer ste, moram vam to reći, smotani da smotaniji ne možete biti. To je
objašnjenje dala gospođa Seka, kao odgovor na polomljene kosti zbog
nepripremljenosti gradskih službi. Zato vam je najbolje letiti ili ne izlaziti
iz kuće.
Družite se doma i gledajte televiziju, tko može. A gdje je ljubav?
Ljubav je, naravno, na selu. Nisam ja to sad izmislila, to je naziv jednog
serijala koji je krenuo u treću sezonu na jednoj televiziji. Ako ne gledate taj
dokumentarni serijal, sapunicu, reality show ili kako ga već nazvati, ne znate
što propuštate. Jedno je sigurno. Nitko očito bez ljubavi ne može.
Moram reći
kako sam Ljubav na selu otkrila prošlu sezonu. Tih sat vremena tjedno, Kraljica
Majka, Sestra i ja čekale smo cijeli tjedan. Kad krene špica, tišina, akcija –
gledaj! Stvar je u tome, ako niste znali, da se slobodni dečki koji žive na
selu prijavljuju kako bi ih ugledale cure koje sigurno ne bi imali prilike
upoznati. I u tome je cijeli štos.
U ovom slučaju televizija glumi posrednika
među srodnim dušama. Posrednika koji se neće nikome izlajati, nego će vas samo
gledati tisuće ljudi na televiziji i mjeriti svaki vaš korak. Nije baš lako,
ha? Drugi put promislite ako vam je na pamet palo kakvo ruganje. Ako ćete
iskreno, divim se momcima. Hrabrost koju su oni iskazali za neke je možda
ludost, ali ne i za njih. Ne znam što je to što natjera te dečke da se
prijavljuju na takve natječaje. Vjerojatno nemogućnost novih poznanstava na
lijepih hrvatskim selima.
A kakve se djevojke prijavljuju na ovakve natječaje?
Ha, valjda žene sa sličnim položajem i istim željama. Samo nemojte spominjati
onu ružnu riječ očaj. U njihovom slučaju vjerojatno nije upalilo ono silno
izlaženje i barenje po kafićima koje gradska mladež toliko forsira. Nije ni to
loše, uvijek netko nekog zna i spoji. A neke je ljude potrebno malo pogurati.
Ako
ste mislili da je sve ostalo na crno-bijelim oglasima u Areni ili Mojoj sudbini
gdje “dobrostojeći udovac s pristojnom penzijom (65), traži ženu u četrdesetima
za druženje i zajedničke trenutke”. Moram primijetiti kako je muškarac u tim
oglasima uvijek dobrostojeći (hoće gospodin reći valjda da stoji uspravno!) i
traži ženu dobrano mlađu od sebe.
Onda naiđete i na koji oglas koje gospođe; “usamljena
ženska duša traži istu takvu zbog druženja i šetnja uz more”. Kako sam radi
znatiželje (koja je ubila mačku, da to ne zaboravite) pretražila Internet u
potrazi za oglasima usamljenih srdaca, moram reći da sam se i iznenadila
količinom istih, kao i sadržajem. Ima svega, ali zaista svega. Iznenadilo me
što je tolika ekspanzija Interneta uzela danak anonimnosti čak i na ovom
području. Pa se umjesto dobro poznatih šifri (Mala Maca, Mazna, Pastuh,
Usamljeni) uredno ostavljaju brojevi mobitela i telefona na pažnju svima kojih
se to tiče ili poput mene, uopće ne tiče.
Koliko morate biti razočarani u život
da ogolite svoju dušu i komadić tijela u potrazi za ljubavi? Nešto vam se gadno
moralo dogoditi ili ste ipak iscrpli sve mogućnosti pa odlučili probati nešto
novo. U svakom slučaju, podržavamo. Volite se i stojte doma u toplome po ovome
ledu. Ja čekam nedjelju i nove avanture seoskih momaka. Jeste bacili oko na
kojega?
