Nakon punih mjesec dana u kojima sam pisao (predstavljao) o
manje-više najznačajnijim filmovima nadolazećih Oscara za kraj ćemo podvući
crtu i malo žešće proanalizirati potencijalne pobjednike te pritom i spomenuti
kategorije dokumentarnog i animiranog filma gdje se pobjednici praktički već
odavno znaju.
Kao ovotjedni film, spomenut ću vam posljednji uradak svima
znane braće Cohen koji su unatoč respektu kritike, publike i same ‘akademije’
uspjeli skupiti ‘samo’ dvije nominacije i to tzv. tehničkim kategorijama.
Zasluženo ili ne? Odgovori se kriju u slijedećim rečenicama.
Inside Llewyn Davis (2013)
Režija: Ethan i Joel Cohen
Uloge: Oscar Isaac, Carey Mulligan, Justin Timberlake, Ethan Phillips, Max Casella, John Goodman, F.Murray Abraham, Garrett Hedlund…
Žanr: Drama, komedija, glazbeni
Trajanje: 104 min.Priča prati tjedan dana u životu gotovo neznanog pjevača
novonastale folk scene Llewyna Davisa (O. Isaac). Ne napuštajući
njujorški Greenwich Willage, Isaac provodi vrijeme svirajući gotovo za sitniš u
boemskom ‘Gaslight Cafeu,’ nadajući se bilo kakvoj zaradi od prodaje prve solo
ploče. Mjenjavši boravišta, spavajući po kaučima i podovima prijatelja i
poznanika, Llewyn započne sve više propitkivati svoj životni put…
Kad bi na prvi upit radio komparaciju ovog filma s nečim
sličnim, opisao bi to kao ‘mlitavu’ igru nekog velikog kluba koji je na kraju
ipak stigao do pobjede i to ponajprije zahvaljujući iskustvu i sreći. Da li je
ovaj film dobar? Da. Jako dobar? Ne, nikako.
Braća Cohen imaju sklonost eksperimentiranja sa žanrovima i
uz svoj prepoznatljiv stil uglavnom izvlače maksimum iz tih uvjetno rečeno
avantura. Ovaj put na svojem najjačem polju (scenarij) nisu dali niti pola svog
kapaciteta i da imaju problema sa idejom, priznali su i sami kad su nakon prvog
čitanja odlučili ubaciti neke sporedne likove i situacije (npr. s mačkom) kako
bi isplivali iz evidentne melankolije.
Baš ti spomenuti sporedni likovi i situacije drže vašu
pozornost i lagani priziv na neke slične, već viđene scene (prvo mi na pamet
pada izvrstan film Paula Mazurskyog “Harry & Tonto”) no
takvih je premalo, premalo za braću Cohen. Premda je lik Llewyna Davisa
fiktivan, uvelike je inspiriran jednom od najznačajnijih figura njujorške folk
scene Davea Van Ronka koji ipak po izjavama mnogih nije bio toliko
mizantropan i bezosjećajan.
Najveća dobit samog filma izuzev fantastične kamere Bruna
Delbonnela zasigurno je glazba koju je uz braću Cohen producirao njihov
stari suradnik T-Bone Burnett i koja pokriva neke od najznačajnijih
tradicionalnih i autorskih pjesama folk žanra. Glumački trio Isaac, Timberlake
i Mulligan su na impresivan način odradili svoje glazbene dionice u filmu, no
to je to.
Izuzev toga nema se štošta toga za reći, nego eventualno
spomenuti urnebesne cameo nastupe Johna Goodmana i Garretta Hedlunda i
žal za tim što nema više takvih karakterističnih cohenovskih likova.
Zvuči pa gotovo nevjerovatno da su za ovaj film dobili nagradu žirija
prošlogodišnjeg Cannesa, no to je vjerovatno naplata nekih starih dugova. Za
ubiti kišno, sivo popodne, sasvim
dovoljno.
Vratit ću se sad na početak odnosno kraj ove oscarovke balade
i pokušati prognozirati pobjednike (nemojte na osnovu mojih riječi odmah
potrčati u kladionice) koji će biti gotovo nepredvidljivi. Konkurencija je ove
godine strašna i većina filmova je zaslužila svoje nominacije premda bi mi bilo
drago i sasvim pravedno da su Joaquin Phoenix i Robert Redford
također dobili priznanja za svoje izvanredne glumačke role.
Po nekim pokazateljima (bilo da pričamo o Zlatnim Globusima
ili nekim drugim priznanjima poput minule BAFTE) najizglednijim dobitnicima se
čine “La Grande Bellezza” (opširnije o filmu ste mogli čitati
prije nekih dva i pol mjeseca) kao najbolji film izvan engleskog govornog
područja (u konkurenciji je i izvanredni danski “Jagten”),
simpatični “Frozen” u kategoriji najboljeg animiranog filma,
brilijantni “The Act Of Killing” u kategoriji najboljeg
dokumentarnog filma i neponovljiva Cate Blanchett u kategoriji najbolje
ženske uloge.
Ostali? Sve je moguće. Za najbolji film bitku će ponajprije voditi
“Gravity”, “12 Years A Slave” i “American Hustle,”dok je u
ostalim kategorijama pobjednike gotovo nemoguće predvidjeti. Kako god bilo,
Oscari su opet ‘in’ i bit će zadovoljstvo prespavati one zatupljujuće red
carpete i ostala s….a kako bi kasnije u miru i s nestrpljenjem mogli
navijati za svoje favorite.
