U srijedu sretnem Tomu u gradu, nasmijanog kao i uvijek. “Potiralo te
vrime iz Kožina”? pitam, na što mu se promijenio izraz lica. “Da,
trebali smo ostati do 6. listopada, no morao sam otkazati neke goste pa nema
potrebe”.
Znajući da kroz lipanj i srpanj nije imao gostiju, te da je
bio zadovoljan sa kolovozom i najavama za rujan, te projektom PPS, to me malo zbunilo.
“A, gledaj, na Bookingu sam spustio
cijene za osmi i deveti, pa sam dobio goste do 3. listopada sa samo tri noći
praznoga. Jutros su me zvali gosti da ne mogu više podnijeti buku.
Poslali su mi na mail i snimku da čujem i sliku sa neke aplikacije koja mjeri buku. Stari, “hiltice”
u 8 ujutro”.
“Otišao sam odmah u grad, stan do mene se renovira, imaju
zakonsko pravo i dozvole, a kažu da imaju posla najmanje 3 tjedna. Nemam
što, morao sam im naći drugi smještaj i preseliti ih a izgubio sam 21
noć pa ti vidi.”
Nisam ni pitao za iznos. U Zadru su vjerojatno
cijene 50-100€ na noć tako da je cifra pristojna kako god okreneš.
“Gosti”? pitam. “A, razumiju me, žao im je, zahvalni su što sam im
pomogao i riješio situaciju, ovi ostali su isto razumjeli da nije moja
krivnja. Samo, čemu produžujemo sezonu, a držimo se 1. rujna”?
Dobro
pitanje. Mada bih dodao “Jesmo li mi uopće spremni na posezonu i
predsezonu”? Tome je registrirao djelatnost, prijavljuje goste, plaća
pristojbe, gosti plaćaju smještaj i susjed ima pravo na adaptaciju stana
između 1. rujna i 1. sprpnja sljedeće godine bez posebnih dozvola. Dozvolivši apartmanizaciju
gradskog središta, nastale su promjene u urbanom tkivu grada,
novonastale situacije i “izazovi” na koje lokalna samouprava i državne
vlasti nisu spremne.
Nikakvih uredbi ni zakonskih akata nema. Ministar
i predstavnici gradske i županijske TZ su sa zadovoljstvom javnosti baš
u Zadru predstavili PPS koncept. Sredinom kolovoza. Dakle, 20 dana
prije. Osobno, ne vjerujem da ovakva struktura državnog aparata, lokalne
samouprave, te gradske i županijske TZ može u samo 20-tak dana suvislo
pokrenuti posezonu.
Ne deklarativno i marketinški, već sadržajno.
Stvaranje dodatnih proizvoda i ponude, planiranje, budžetiranje,
kontakti sa sudionicima ponude, animacija i marketing, provedba… u samo
20 dana?
Na primjeru Tome i njegovih gostiju već vidimo da se moglo
pomaknuti datum odobravanja građevinskih radova na 1. listopada ili
barem na vrijeme pripremiti uredbe prema kojima su izvođači dužni u
određenom roku obavijestiti suvlasnike zgrade (ili susjede ako je
obiteljska kuća u blizini) tako da se znaju pripremiti.
Tu ne mislim
samo na mir za turiste i iznajmljivače, vjerojatno je to potrebno i
starijima, ljudima koji obavljaju djelatnosti u vlastitom domu,
obitelji, udruge i ostale na koje buka može nepovoljno utjecati. Ovako
smo gostima pokazali sudar zakona koji su u konačnici izazvali
neugodnost, umanjili doživljaj destinacije i dojam nesređenog društva a
Tominoj obitelji financijski gubitak.
Buka ionako postaje rastući
problem u gradovima koji se deklariraju kao destinacije. Negdje su se
vlasti i sudionici ponude pripremili na vrijeme, u nekima su vrlo brzo
našli rješenja a u nekima raste kaotična situacija. Primjera radi, u
Barceloni se ovog ljeta odvijaju ulični prosvjedi stanovništva koje više
ne želi slušati nabrajanje o turističkom uspjehu već traže zaštitu
stanovništva od buke, divljanja turista te zaštitu autohtone kulture.
Pokrenuli su i kampanju “Ne budi turist, budi posjetitelj!” koja ukazuje
na povezivanje lokalnog stanovništva i njegove kulture sa onim što posjetiteljima treba – iskustvo i doživljaj lokalne kulture.
Kod nas također ima svakakvih situacija. Otvorene javne površine su postale noćni klubovi, spomenička baština postaje kulisa obojena
klupskom rasvjetom, pravog uređenja nema jer na ovako malom prostoru
nije jasno gdje se i po kojim kriterijima regulira odobravanje razine
buke, pješačkom zonom zaštićene povijesne jezgre se prometuje 0-24,
ljetni prometni kolapsi i zastoji su uobičajeni, komunalni propisi
nedovoljni, sve manifestacije su glasne. A nakon 1.9. – muk.
U koncept PPS ulazimo kao destinacija kulture i wellness-a.
Koncept koji bi se trebao pripremiti i provesti u samo 3 tjedna ima
dosta nedostataka. Lokalna kulturna ponuda nije dovoljno razvijena,
“sezonska” kulturna ponuda koja je usmjerena na turizam je pojela
budžete, tako da ostajemo samo na muzejima koji se svi mogu obići u
jednom danu. Bez dnevne ulaznice/kartice s kojom ih možete sve obići. U
cijelom rujnu postoje samo 3 manifestacije, od kojih je jedna
sajam/festival, jedan koncert duhovne glazbe mladih i jedna pučka
zabava.
Kod wellness-a
je ista stvar, potencijal postoji, no vremena za okrupnjivanje ponude,
stvaranje novih proizvoda i njihov razvoj, implementaciju, promociju –
nema. “Osim,” (kako kaže Mario V.) “ako sad u subotu ne kupimo svi po
stol za masažu i naručimo ulja te postanemo grad sa najviše masera po glavi stanovnika.”
Kao
i kod izostanka strategije koji se ne može demantirati, izostaje i
strategija PPS koncepta koji je predstavljen 13. kolovoza 2014. a odnosi
se na – 2014. !
Kao i strategija razvoja kulture, strategija za mlade, strategija za…
Ljeti
pokušavamo brandirati zalazak sunca na nikad dokumentiranoj izjavi
majstora horrora o “najljepšem zalasku sunca na svijetu” (valjda ih je
sve vidio pa zna koji je najljepši il ije samo bila kapljica više i
želja da ugodi domaćinu uz kapljicu), no nakon 1. rujna slobodno možemo
nastaviti sa brandiranjem Zadra kao “Bates Motel”-a. Norman Bates je tu, Norma također, kao i Hitchcockov portret.
