Još malo pa gotovo. Upravo ta misao me održava na životu dok me bombardiraju američkim izborima. Čak sam i ja pisao o tom Trumpu, možda nepravedno zapostavljajući suparnicu, ženicu Billa Clintona, omiljenog političara na Kosovu
O tim izborima sve znamo, iz sata u sat nam se prikazuju grafovi,
rezultati anketa, karte SAD-a i grafike koje prikazuju naklonost
jednom ili drugom kandidatu. Sve ankete tvrde da će biti gusto.
Ja lagano počinjem sumnjati u to. Naši portali “drukaju” za
Hillary, i to žestoko.
Simpatije prema jednom od kreatora američke politike prema
Bliskom istoku se i ne skrivaju, dok se onog čudaka s perikom
tretira kao karikaturu, s pravom. Angažiranost čudi jer oni koji
to pročitaju nemaju nikakvog utjecaja na američke izbore ili
njihovu politiku.
Progutali smo priču, to je jedino objašnjenje. Od ovih izbora je
napravljen jedan pravi medijski show, biznis, reality, što god.
Sve vijesti praktički počinju vijestima o debatama, dojmovima
dopisnika i komentarima javnih osoba. Svi uživaju, imamo temu!
Popunu informativnog programa objeručke su prihvatili svi,
dok se vijesti o izglednom porazu ISIS-a, Turskoj, nesrećama i
prevrnutim hladnjačama punim mesa upitne kvalitete
uglavnom nalaze u onom dijelu dnevnika koji se može i
preskočiti.
Zanimljivije je, na globalnoj skali, gledati kako se Trump i
Hillary tuku oko glasova nego obraćati pozornost na ono što se
događa u našem dvorištu. Možda je i bolje gledati bijesnog Trumpa
nego bijednog Oreškovića koji je, jadan, prisiljen “žicati” našu
malu državicu da mu osigura još godinu dana plaće jer, eto, jedan
od uglednijih menadžera farmaceutske branše nema od čega živjeti.
Valjda je jadnom Timu jasno da je to to, da se od politike više
okoristiti neće. Mora da je teško takvo što prihvatiti jer malo
puta se u životu pruži prilika ljetovati, jesti i piti ne brinući
se za račun i tko će ga platiti. U današnjoj je situaciji
pogotovo grozno brinuti se o tome što ćete obitelji staviti na
stol, što ćete im dati jesti.
Čak se i bivši premijeri o takvim stvarima brinu, a kamoli ne
“obični” građani. Još jedan od sirotih vladinih dužnosnika mora
tražiti posao, povoljniji restoran, čak i automobil, privatni,
bez vozača. Savjetnik u stranoj ambasadi zvuči prilično dobro,
možda imaju menzu. Vidite kako se oni snađu jer, da nisu
snalažljivi, nikad ne bismo čuli za njih i ne bi obnašali
odgovorne funkcije u državi.
Tim i Zoka lagano već računaju koliko će im ostati na kraju
mjeseca, hoće li poskupjeti struja i strahuju da ih ljudi ne
prepoznaju dok kupuju namirnice na sniženju. Hrvatsku
političku elitu, za razliku od one američke, brzo sustigne
realnost nakon napuštanja toplog krila majčice domovine, odnosno
državne službe.
Grabež i otimačina samo su neki od mehanizama kojima su
nesretnici prisiljeni pribjeći jer život nakon fotelje nosi
veliki teret društvene stigme. Što tek reći na događaj koji je
zgrozio zemlju, a odvio se na autocesti? Za one koji ne znaju,
kamion hladnjača zabio se u stup pri čemu su stradali
putnici kamiona, hladnjača se raspala, a sadržaj tereta rasuo se
po cesti.
Na scenu stupaju zaposlenici HAC-a (Hrvatskih autocesta) koji,
usred prometne nesreće sa smrtno stradalim osobama, u sebi
pronalaze dašak prosječnog političara i, savjesno prema svojoj
obitelji, osiguravaju obilat nedjeljni ručak. Dakle, dok su tamo
na asfaltu ležali mrtvi putnici kamiona, oni su kupili meso
razasuto unaokolo.
Zabrinjavajuće je koliko bešćutan moraš biti da ti se u takvom
trenutku po glavi ne motaju izgubljeni ljudski životi nego
svinjski kotleti. Strukture HAC-a su nakon ovoga postupile
prema proceduri i kaznile svoje zaposlenike koji, usput rečeno,
imaju u prosjeku najveću plaću od svih državnih firmi.
Vjerojatno ti ljudi svoju plaću i zasluže, ali što
zaslužuju za to što se ponašaju poput strvinara? Za ponašanje
poput političara nema oprosta, milosti ili razumijevanja,
pogotovo ako niste političar. Pitanje takvog ponašanja gotovo
uvijek će se objašnjavati mentalitetom, kućnim odgojem ili
ekonomskom krizom koja je natjerala ljude da ne propuste priliku
za besplatan obrok.
Čelnik sindikata je rekao da je meso ionako upitne kvalitete!!
Onda je ok, izgleda da je u pitanju mentalitet, a vlasnici bi
ionako ponovno to meso zamrznuli pa bi ispala još veća šteta. Ovo
podsjeća na priče o tvornicama koje nisu mogle opstati na
slobodnom tržištu. Tvornica dvojbene tržišne vrijednosti ili meso
upitne kvalitete, pristup je otprilike isti, samo je konačan
rezultat različit.
Jedan scenarij je završio stotinama nesretnih i prevarenih
obitelji dok su drugi proklinjali svoje pune želudce onog trena
kad su se počeli pojavljivati u dnevniku. Grabež je u osnovi
obilježje društva i to ne samo našeg. Koliko god je nehuman potez
kojem smo svjedočili, zabrinjavajuće je da se takvo što događa
dugi niz godina i da je to postala uobičajena praksa, kako kod
onih koji uzimaju od nas, tako i kod onih koji ih izabiru.
Tragikomična scena gužve u Saboru nije uzrokovana željom
zastupnika da donesu novi zakon, nego da se dočepaju državnog
stana i naknada za odvojeni život. Neosjetljivost i egoizam u
zemlji koja je deklarativno 90 % katolička. Jer šteta je
praznog stana ili šnicle koja leži tamo na cesti.
Sljedeća novost o milijunskoj šteti za gospodarstvo i društvo
zamijenit će ovu podmuklu vijest, a trajat će kratko, do nove
afere. Kad se raziđe dim od nenadanog roštilja, a podrigivanje od
mesa upitne kvalitete prođe, opet ćemo svi zauzeti položaj
moralne vertikale, a političari, oni su svi ionako isti, Trump
ili Hillary…
