Nije lako biti sirotinja. Postoji hrpa razloga koji idu u prilog početnoj tvrdnji. Prvo je to što nemate novca za životne potrebe, nemate novca za luksuz, nemate novca za one male gušte.
To što nemate novca je jedan od glavnih problema koji zapravo
povlači mnoštvo drugih. Ako nemate novac, više radite za njega,
ne stignete navečer na jogging, jedete lošije, spavate lošije i
zapravo vam je jasno u kojem smjeru ide vaš život, odnosno
kvaliteta života.
Kompletna kvaliteta života ne ovisi samo o novcu, ali suvremeni
stil života sve više stremi k tomu da ono što valja košta.
Hrvatski zavod za javno zdravstvo treba shvaćati ozbiljno, to su
ljudi koji rade jedan jako odgovoran posao i njihova izvješća,
obraćanja javnosti se događaju uglavnom kad se dogodilo nešto
loše.
Nema razloga da ne vjerujemo ovoj instituciji kad kaže da je 90%
prehrambenih proizvoda na našem tržištu sigurno od salmonele. Evo
vam još jedne institucije, Europska komisija. EK je analizom naše
države ustanovila da 1 243 000 naših sugrađana ima prihode koji
su manji od 60 posto u odnosu na nacionalni prosjek.
Drugim riječima, sirotinja. Posljednjih dana, od one tragične
smrti jednog petogodišnjaka, temama razgovora dominira salmonela.
Krivi su svi, od državnih instutucija, uvoznog lobija, braće
Pivac, ministra pa sve do prodavačice koja možda nije oprala ruke
dok je stavljala nesretnu piletinu i pačetinu u celofan.
Salmonela je zapravo sveprisutna i ukoliko se drži do nekakvih
higijenskih minimuma, teško će zdrav čovjek imati neke teže
poslijedice ukoliko i unese uzročnike u organizam. Proljev,
mučnina, gubitak apetita i slično. Ne zvuči tragično. Treba biti
razuman i prestati se ljutiti na poštene uvoznike koji kamionima
mukotrpno vuku piletinu iz Poljske da bi je mi mogli kupiti na
sniženju.
Uostalom, Hrvatski zavod za javno zdravstvo kaže da je samo deset
posto “nesigurno”. Tih deset posto je, pretpostavljam, na
sniženju. Ne brinite, ostalih devedeset posto je savršeno sigurno
i možete kupiti ekstra kvalitetan pršut, sir, ma bilo koji artikl
koji vidite na turističkom promo plakatu, sve je vrhunsko.
Možete, ako možete.
Četvrtinu našeg stanovništva Europska Komisija smtra sirotinjom,
tako da onih deset posto zapravo postaje ogromna brojka, no ne
morate to prihvatiti, možete vjerovati da birokrati iz EU nemaju
pojma što je sirotinja. Hrvatska poljoprivreda je devastirana i
kao takva ne može konkurirati moćnijim i ( poljoprivredno)
razvijenijim europskim državama i to je na neki način uzročnik
salmonele.
Ljudi kupuju zaraženu piletinu jer su sirotinja, dok oni koji nas
nazivaju sirotinjom, oni jedu naš sir, pršut, ribu… Uvoznici su
zlo, barem po trenutnoj tezi koja dominira medijima. Glupo je i
zamarajuće sad odlaziti u razloge zašto je poljska patka
jeftinija od hrvatske.
Oni koji su se ikad bavili ekonomijom ili trgovinom znaju zašto
je tako, a praktički je nemoguće to objašnjavati bez da se ulazi
u politiku, a to ne volim. Vratimo se početku. Nije lako biti
sirotinja, ne samo zbog novca, već zbog slobode. Sirotinja nije
slobodna birati koji piletinu, koju školu, kojeg doktora,
sirotinja je prisiljena na sniženje.
Na sreću, nije sve tako crno pa većinu sniženja dobra termička
obrada čini koliko toliko sigurnom za konzumaciju. Možete
izabrati glad umjesto rizika i tu otprilike staje vaša
svakodnevna sloboda izbora. Malo sam kopao po internetu da vidim
javlja li se salmonela i u ovim državama koje su nas bahato
nazvale sirotinjom. Javlja, naravno, pa imaju i oni svoja
sniženja, piletinu kojoj se produžuje rok, tetu koja ne pere
ruke.
Da nije znanstveno dokazano, čovjek bi povjerovao da sirotinja
uzrokuje salmonelu, jer jedno bez drugog ne ide. Razlika
“bogatih” u odnosu na siromašne je samo u tome što su im
pravilnici i zakoni malo strože uređeni pa se uvoznici i tete
trude da im ruke budu što čišće. Vjerujte svojim institucijama,
veterinarskim inspektorima, ljudi rade težak posao i nema razloga
sumnjati u njihovu čestitost i vrijednost.
Ne vjerujte trgovačkim lancima, čitajte deklaracije, dosađujte
pitanjima, izbjegavajte sniženja. Drugim riječima, borite se i
rukama i nogama da ne upadnete u ovu nesretnu četvrtinu našeg
stanovništva. Četvrtina je strašna, jednom kad upadnete nema
gore. Jedino što se može promjeniti je da četvrtina postane
trećina, no to onome tko je “unutra” neće donijeti nikakvo
olakšanje.
Biti će valjda bolje, zaraženo meso će se maknuti s polica,
temeljito oprati i vratiti svježije i bolje nego je ikada bilo,
statistički će se opovrgnuti ova zlonamjerna opaska iz EU, a
trgovački lanci u znak isprike dodati novo sezonsko sniženje.
Ukoliko na kasi priložite liječnički nalaz, uz priloženi račun
sumnjive kupnje, toaletni papir samo 9,99 kuna za vas.
Salmonele je uvijek bilo i uvijek će je biti, baš kao i
sirotinje. Sniženje je samo jedna lijepa gesta krupnog kapitala,
gesta koja pokazuje da koliko god vama bilo teško, uvijek postoji
netko tko razmišlja i o vašoj zadnjoj kuni. Vrijeme kad je kupac
bio krajnji cilj trgovine je prošlo, kupac je prerastao u
statistički podatak, a izvještaj po kvartalu jedno bitno.
Ljudi su jednostavno izgubili na vrijednosti i malo nas dijeli od
toga da postanemo dio standardnog asortimana trgovačkog centra.
Jednog dana ćemo i mi predstavljati kvarljivu robu, nešto što je
na rubu isteka roka za upotrebu. Zapravo, takvo nešto se i
dogodilo. Onaj naš vrhuski pršut je sad na policama ušminkanih
inozemnih trgovina gdje izaziva nostalgiju u mladim doktorima i
informatičarima koji su se plasirali na bolje tržište.
Članstvo u četvrtini im se nije dopadalo. Naša četvrtina je živa
dok god postoji nešto što se iz nje da izvući, dok predstavlja
resurs. Vrijeme u kojem će kupac postati portrošni artikl je
praktički tu. Kao nekakva distopijska verzija budućnosti u kojoj
se artikl sam opere, nalijepi sniženje preko čela i stoički
zakorači u izlog.
