Andrea Arnold zato i nakon dva desetljeća impresivnog djelovanja nastavlja punom snagom ispisivati nove stranice britanske soc-realistične drame!

Prije pet i pol desetljeća, danas legendarni engleski redatelj, Ken Loach, oduševio je kritiku i publiku sa svojim filmom ''Kes''', dirljivom dramom o teškom odrastanju dječaka Billyja koji bijeg od brutalne stvarnosti pronalazi u mladoj ptici vjetruši koju počinje obučavati u maniri najiskusnijih sokolara.

Loach se nakon niza impresivnih ostvarenja prije dvije godine zasluženo umirovio, no njegova legitimna filmska nasljednica Andrea Arnold zato i nakon dva desetljeća impresivnog djelovanja nastavlja punom snagom ispisivati nove stranice britanske soc-realistične drame, a najsvježiji primjer je ''Bird'', djelo koje u mnogočemu poteže paralele sa spomenutim Loachovim filmom i koje je ovih dana 'doletjelo' i u naša domaća kina. 

Dvanaestogodišnja Bailey (N. Adams) prisiljena je na skvoterski život s infantilnim ocem dilerom Bugom (B. Keoghan) i polubratom Hunterom (J. Buda) dok promatrajući ptice paralelno sanjari o slobodi i koheziji s prirodom. Kad joj otac saopći kako se namjerava oženiti s djevojkom koju je upoznao prije samo par mjeseci, Bailey postaje još ogorčenija i tužnija.

Kako je Hunter postao članom tinejdžerske osvetničke ekipe koja kažnjava zlostavljače djece, Bailey biva zaintrigirana idejom, no kako je još premlada, a usput i žensko, dečki joj ne dozvoljavaju da im se pridruži.  

Buntovna i svojeglava kakva jest, Bailey ih poskrivećki prati prilikom jedne takve 'akcije' koja rezultira bijegom od policije. Dok se skriva u polju, prilazi joj neobičan mladić koji se predstavlja imenom Bird (F. Rogowski) i koji traži svoje roditelje nakon desetljeća izbivanja. Bailey mu odluči pomoći, no kako ih ne pronalaze na njegovoj staroj adresi, ona se odluči obratiti svojoj majci (J. Jasmine) koja je nekoć živjela u istoj zgradi. Došavši kod nje, Bailey je pronalazi s novim dečkom koji je evidentno zlostavlja. U strahu za svoje polusestre, polubrata i majku, Bailey odluči reagirati dok paralelno Birdu pomaže u potrazi za roditeljima…

Prije točno 20 godina, engleska autorica Andrea Arnold zaslužila je Oskara za svoju kratkometražnu dramu ''Wasp'', a da joj to najprestižnije filmsko priznanje nije uručeno tek slučajno, kroz nadolazeće godine dokazuje dugometražnim uspješnicama ''Fish Tank'' i ''American Honey''.

Zahvaljujući stilski izraženom doku realizmu kombiniranom s poetikom, impresivnim glazbenim numerama i snažnim ženskim likovima, Arnold nam već desetljećima trlja u nos stvarnost kakve se grozimo, raskrinkava okrutne sudbine društvenog sloja s margina. Njezini 'junaci' su tako pretežito sitni kriminalci, socijalni slučajevi koji prkose sustavu i 'civiliziranoj' okolini, dileri i čudaci, lijenčine i propaliteti, a istovremeno i žrtve.  

U ''Birdu'' se to prvenstveno odnosi na Bailey (fantastičan debi mlade Nykiyje Adams), djevojčicu koja snimajući ptice svojim mobitelom sanjari o bijegu od grube stvarnosti, stvarnosti u kojoj njezin bezbrižni otac Bug (sve bolji i bolji Barry Keoghan) niti nakon niza loših životnih odluka koje donosi još od svojih formativnih godina (već je u dobi od 14 godina dobio sina) ne pokušava dovesti u red niti svoj, a niti živote vlastite djece već se upušta u nepromišljene avanture koje naziva poslovnim prilikama.

On ih vidi kao laku i veliku lovu, ona kao još jednu lošu ideju u nizu. Na pragu adolescencije, Bailey upoznaje Birda (uvijek sjajni Franz Rogowski). 

Bird otvoreno simbolizira i Baileyinu želju za slobodom, koheziju s prirodom i vlastitom divljom stranom, a istovremeno i nesigurnost i traženje svojeg mjesta pod suncem.

Na tom grubom putu odrastanja Arnold nam sad već standardno koristeći metode 'treskave kamere' (ručno snimanje iz pokreta), gro planova lica svojih junaka i doku poetiku sudara brutalni realizam 'društvenog šljama' (maloljetničke trudnoće, nasilje, skvotanje, droga, kriminal…), ljepotu malih životnih sitnica i surealno (op.a. Birdova transformacija).

Premda smo većinu spomenutih ideja na ovaj ili onaj način već imali prilike gledati i u njezinim prijašnjim djelima (surealan moment je ovdje ipak naglašeniji), ''Bird'' nudi mnogo toga novog, divnog i nezaboravnog. Od Birda koji poput kakve ogromne ptičurine stoji na krovu zgrade i motri na susjedstvo i Bailey, preko genijalno sulude sekvence u kojoj Bug i njegova pijano-drogirana ekipa u glas pjeva žabi pjesmu 'Yellow' od Coldplaya kako bi joj tako omogućili ugodnije lučenje dragocjenih tekućina iz žlijezda do Baileynog opuštenog plivanja/guštanja u zamućenom moru, Arnold nas iznova uspijeva oduševiti i zgroziti.

Premda se okitio s nizom priznanja, mišljenja sam kako ''Bird'' zaslužuje veću pažnju kritike stoga ga nipošto nemojte propustiti dočim čujete kako stiže i u vaše kino. 

OCJENA: 4.5/5