Niz osvrta na ovogodišnje oskarovske kandidate nastavljamo i ovaj tjedan kad nam na red stiže i jedan naslov iz Južne Amerike, točnije Argentine, koji će se sasvim opravdano upustiti u borbu s oštrom konkurencijom u kategoriji najboljeg stranog filma.

Uspostavom demokratske vlasti nakon višegodišnje vladavine vojne hunte, argentinska vlada prebacuje slučaj podizanja optužnice protiv odmetnutih generala i zločina počinjenih pod njihovim upravljanjem s vojnog na civilni sud.

Ta nezahvalna, a po mnogočemu i izuzetno značajna i opasna misija dopala je javnog tužitelja Julija Césara Strasseru (R. Darín). Ovaj je pak u potpunosti svjestan 'medvjeđe usluge' koju mu je serviralo ministarstvo pravosuđa, no unatoč 'škakljivoj' poziciji u koju je doveden, odlučan je u svojoj misiji.  

Kako bi u rekordno kratkom roku uspio prikupiti čvrste dokaze i svjedoke protiv počinitelja, Strassera mora okupiti najbolji mogući pravni tim, ali ispada kako su sve njegove iskusne kolege ili i sami poput optuženih generala profašistički nastrojeni ili nevoljni sudjelovati u procesu.

Argentina, 1985 (2022)

Režija: Santiago Mitre

Uloge: Ricardo Darín, Peter Lanzani, Alejandra Flechner, Claudio Da Passano, Santiago Armas Estevarena, Gina Mastronicola, Norman Briski, Héctor Díaz, Carlos Portaluppi, Laura Paredes, Guillermo Jacubowicz, Susana Pampín…

Žanr: Drama, biografski, povijesni

Trajanje: 140 min.

Nadređeni mu srećom za pomoćnika dodijele mladog i nadobudnog odvjetnika Luisa Morena Ocampa (P. Lanzani) koji potom oformi tim neiskusnih, ali izuzetno sposobnih mladih pravnika…    

20. stoljeće u Argentini bilo je politički i ekonomski poprilično turbulentno, no jedna vladajuća garnitura pobrinula se da ta južnoamerička zemlja zauvijek ispiše neke od najbolnijih stranica svoje povijesti. Riječ je konkretno o vojnoj hunti predvođenoj vrhovnim zapovjednikom, generalom, a pokazat će se uskoro i diktatorom, Jorgeom Videlom. Pod njegovom ili točnije rečeno vojnom čizmom, u periodu od 1976. do 1981. stradat će na deseci tisuća nedužnih ljudi. 

Sukladno profašističkim načelima njihove vladavine, vojska je pod fiktivnim optužbama za urotništvo, pobunjeništvo i komunizam otimala, mučila, silovala i ubila na tisuće muškaraca, žena, djece i starčadi i za to nikome nisu odgovarali. Barem ne do trenutka kada je uspostavljena nova demokratska vlast koja je odlučila procesuirati te i slične zločine, odnosno, zapovjednike pod čijim ovlastima su oni počinjeni. 

Tu pak stižemo do priče našeg filma. Santiago Mitre (''The Student'', ''Paolina'', ''The Summit'') je odlučio kako je konačno stiglo vrijeme da svijet, ali i nove generacije Argentinaca doznaju fascinantnu pozadinu kronologije događaja sudskog procesa koji je, ispostavilo se, ugradio čvrste temelje moderne demokracije u toj, više puta politički teroriziranoj zemlji.  

Glavni junak te naizgled nepobjedive pravne bitke nenadano je postao javni tužitelj Julio César Strassera (još jedna nezaboravna izvedba jednog od ponajboljih glumaca današnjice, Ricarda Darína), iskusni pravnik koji je s posebnom dozom skepse prihvatio nametnutu mu zadaću, svjestan realne opasnosti koje prijete kako njemu, tako i njegovoj obitelji.

No, Julio je po cijenu pravde i potencijalnog trijumfa demokracije spreman na taj rizik i učinit će sve što je u njegovoj moći kako bi se suprotstavio još uvijek poprilično aktivnoj i utjecajnoj profašističkoj i militarističkoj struji. 

Kroz pomno pripremljen proces, do očiju i ušiju tuzemne i inozemne javnosti pristižu sve šokantnija i tragičnija svjedočanstva žrtava, i Julio unatoč neprekidnim prijetnjama pobornika hunte polako počinje vjerovati u pobjedu.

Mitre ovu, od mnogih zaboravljenu, a globalnoj javnosti čak i nepoznatu potresnu priču rekonstruira na jedan dinamičan, reklo bi se lako i polu-dokumentarističan, a opet uzbudljiv način i lako je zaključiti kako su ga u konačnici i publika i kritika prigrlili s oduševljenjem.

Na momente dinamika filma prelazi u svojevrsni stadij euforije (podnošenje hrpe dokaza u pisarnicu), a tu potpomognut kalkulantski naglašenom glazbenom pozadinom polako zna podleći određenoj dozi patetike. Srećom, takvih momenata nema suviše i priča ne gubi na svojoj ideji nadljudske empatije i osjećaja pravičnosti, a nju prije svih manifestira centralni lik.  

''Argentina, 1985'' je na nedavno održanim Zlatnim Globusima na iznenađenje mnogih odnijela pobjedu u kategoriji najboljeg stranog filma, a hoće li taj uspjeh ponoviti i na Oskarima, ostaje nam za vidjeti. Konkurencija je bez imalo sumnje poprilično opaka. No nagradama unatoč, film je itekako vrijedan vašeg vremena i pažnje i svakako ga pogledajte dočim vam se ukaže prilika.

OCJENA: 4.5/5