Svi oni ljubitelji animiranog filma koji nisu uspjeli svratiti do Zagreba na ovogodišnje jubilarno 50. izdanje Animafesta moći će satisfakciju pronaći ove nedjelje u Zadru kad na ljetnu pozornicu kinoteke stižu laureati nagrade publike.

U fokusu večeri će prvenstveno biti dugometražni film ''The Crossing'' koji već neko vrijeme zasluženo niže priznanja na festivalima animiranog filma, a zašto mu je publika posebno naklonjena, pojasnit ću vam nakon kratkog sinopsisa.

Nedužno djetinjstvo biva naprasno prekinuto za trinaestogodišnju Kyonu (E. Lan Dürr) i njezinu obitelj kad im u selo ulete maskirani militaristi paleći i mlateći sve pred sobom. Kyonin otac zaključi kako obitelj može zaštiti jedino bijegom ka njegovom bratu u susjednu državu.  

Mnogobrojna obitelj se na kaotičnom putu spletom prilika razdvoji te Kyona nastavi dalje s mlađim bratom Adrielom (M. Gemin) sve kako bi se ubrzo našli u skrivenom izbjegličkom kampu kojeg vodi prevrtljivi Iskender (A. Perreira).

The Crossing (2021)

Režija: Florence Miailhe

Glasovi: Emilie Lan Dürr, Florence Miailhe, Maxime Gemin, Arthur Perreira, Serge Avedikian, Axel Auriant, Aline Afanoukoe…

Žanr: Animirani, drama

Trajanje: 84 min.

No to je za brata i sestru tek početna stanica na paklenom putu ka slobodi…  

Kad je prije 15 godina (!) iskusna autorica kratkometražnih animiranih filmova započela dugogodišnji rad na svojem dugometražnom debiju, nije vjerojatno niti u najluđim noćnim morama slutila kako će se prošlost ponoviti. Naime, inspiraciju za priču, Miailhe je pronašla u potresnim fotografijama izbjeglica s Lampeduse i sličnih izbjegličkih točaka, ali ponajprije iz ispovijesti vlastite bake koja je 1905. morala s desetero djece pobjeći iz rodne Odesse pred stravičnim pogromom.

Danas, 117 godina kasnije, nažalost svi svjedočimo sličnim prizorima. Ta ista Odessa i Ukrajina su pod udarom ruske vojske, a rijeke izbjeglica ponovno pokušavaju pronaći sigurno mjesto.  

Kao i kod svojih kratkometražnih filmova, Miailhe je i za dugometražni prvijenac ostala vjerna tradiciji mukotrpnog slikanja na staklu i sporog i teškog procesa animiranja istog (op.a. zato je snimanje i trajalo dugačkih 15 godina), no krajnji rezultat je fantastičan. Priča koja iz teškog i bolnog realizma prolazi kroz tranziciju bajkovitih i poetičnih trenutaka uz ovakav krajnje umjetnički tretman dobiva posebnu snagu i predstavlja posebno iskustvo za gledatelje.

Radnja se možda i događa u nekoj fiktivnoj istočnoeuropskoj zemlji, no priča je univerzalna i uvijek aktualna. Sam naslov je simboličan jer se konkretno odnosi na 'prijelaz' iz djetinjstva u svijet odraslih, ali ne onim toplim prirodnim putem na kojem dobro dođe prijeko potreban roditeljski savjet. Kyona i njezin brat taj put moraju pronaći sami, naglo i u neprijateljskom okruženju gdje ih vrebaju kojekakve zvijeri u ljudskim ljušturama. Na tom istom bolnom putu naglog odrastanja oni saznaju kako ništa nije crno i bijelo već sivo i čim prigrle tu spoznaju postat će oprezniji i zreliji. Prve ljubavi, razočarenja, zrelost.

Ovako tešku temu Miailhe nerijetko razbija fantaziranjem (sveprisutni kos, cirkus..) i potragom za utopijom (stričev grad se također simbolično zove Arcadija), ali i konstantno podsjeća kako je izbjeglički život pravi pakao i kako je malo onih koji su voljni pomoći ili to shvatiti.

U mnogočemu, mogle bi se lako povući određene paralele s prošlogodišnjom dokumentarno animiranom senzacijom ''Flee'', no ova je priča daleko poetičnija i artistički naglašenija. Premda nije namijenjen najmlađim uzrastima, ''The Passing'' je idejama i težinom koju nosi svakako film namijenjenim odvažnijim roditeljima koji su otvoreni za dijalog s vlastitom djecom na pragu adolescencije. Na trenutke potresan, mučan i težak, ali u konačnici ipak optimističan i nadahnjujući.   

OCJENA: 4/5