Planovi i obećanja u vrijeme pandemije ne znače apsolutno ništa pa sam si tako prisiljen pregristi jezik nakon što sam vam obećao osvrt najnovijeg remek-djela P.T. Andersona.

Omikron iskače iz paštete i prisilni ostanak kod kuće odvukao me je na neko vrijeme od velikih platna kino dvorana, no utjehu sam paradoksalno pronašao u 'tragediji'.  
Naime, ovih dana je svoju TV premijeru dočekao prvi dugometražni 'solo' film Joela Coena. Da, dobro ste pročitali, Joela, a ne braće Coen.

Bilo da razlog (trenutnom) bratskom razilaženju leži u kreativnim nesuglasnostima, odmoru ili pak nečem trećem, Joel je tu priliku iskoristio kako bi konačno ostvario dugogodišnji san, a to je adaptacija znamenitog djela nepresušnog vrela svih velikih filmaša, majstora pisane riječi, Williama Shakespearea.

Po povratku s bojišnice na kojoj su trijumfalno porazili udružene snage Norvežana i Iraca, škotski generali Macbeth (D. Washington) i Banquo (B. Carvel) susretnu vještice (K. Hunter) koje im proreknu budućnost. Macbeth će za svoje ratne zasluge biti nagrađen titulom lorda te će svrgnuti kralja Duncana (B. Gleeson), dok će Banquovi sinovi vladati Škotskom nakon njegove smrti.

Obojica na to drsko proročanstvo isprva u nevjerici odmahnu rukom, no dočim Macbeth uistinu od kralja dobije unaprjeđenje, u glavu mu se usadi crv pomutnje. Njegovu neodlučnost u svrgavanju kralja otkloni beskompromisna lady Macbeth (F. McDormand) koja sa svojim suprugom iskuje dijaboličan plan smaknuća…

Vjerujem kako vas je većina već otprije dobro upoznata s epskom tragedijom Williama Shakespearea stoga je ultra sažeti sinopsis, smatram, sasvim dovoljan da vam vrati sjećanje na priču. Zašto se pak ove, premda fascinantne, ali već toliko puta filmski briljantno adaptirane tragedije, i to za svoj dugometražni solo prvijenac, uhvatio čovjek od kojeg bi to najmanje očekivali, pitanje je slično onom zbog čega ljudi imaju neugasivu želju za osvajanjem?  

The Tragedy of Macbeth (2021)

Režija: Joel Coen

Uloge: Denzel Washington, Frances McDormand, Alex Hassell, Corey Hawkins, Bertie Carvel, Harry Melling, Brendan Gleeson, Kathryn Hunter, Miles Anderson, Ralph Ineson, Matt Helm…

Žanr: Drama, povijesni, triler

Trajanje: 105 min.

Svojevremeno su se ovog literarnog 'Mt.Everesta' među ostalima dohvatili i velikani Orson Welles (''Macbeth'' 1948.), Akira Kurosawa (''Throne of Blood'' 1957.) ili Roman Polanski (''The Tragedy of Macbeth'' 1971.), ne tako davno (2015.) i Justin Kurzel, i čovjek se lako da zavarati kako se nakon tako fantastičnih adaptacija nema više ništa nova za pokazati. Greška!

Moralistička, zlatnim riječima satkana priča o pohlepi i bolesnoj ambiciji, izdaji, ludilu i osveti neodoljiv je mamac, rukavica izazova bačena u lice svakom snažnom autoru i zaljubljeniku Shakespeareovih djela, a štovatelji opusa braće Coen itekako dobro znaju kako je u centru njihovih dosadašnjih filmova nerijetko osoba pokvarenog moralnog kompasa stoga Joelov interes za ovom pričom u konačnici i nije neko veliko iznenađenje. 

Joel Coen s velikim respektom prilazi materijalu, zadržava originalne dijaloge, no istovremeno i iznenađuje stilskim pristupom i odvažnom glumačkom selekcijom. Premda su Barry Sonnenfeld, a kasnije Roger Deakins i Bruno Delbonnel (među ostalima, naravno), kinematografski često znali iznijeti ljepotu kadrova Coenovih filmova, malo koji je u cjelini bio ovako impresivan.  

Chiraoscuro tehnikom snimatelj Delbonnel priziva ekspresionizam ranih njemačkih autora poput Langa ili Murnaua, vizualne asocijacije se mogu povući i s Wellesom ili pak Tarkovskim, a dojam je u konačnici uistinu izvanserijski. Svaki kadar može s lakoćom stvoriti maestralnu galeriju umjetničkih, često surealnih crno-bijelih fotografija, a zasluge za to svakako idu i fantastičnim kulisama, odnosno, kostimografiji.

Ako se izraz lijep kao slika ikad mogao primijeniti u kontekstu filma, sad je prava prilika da ga iskoristim. Coen zna kako vizualno osnažiti moćne replike i tu svakako leži snaga ove adaptacije, no nije sve samo u ljepoti. Kako sam već istaknuo, uz stilski pristup, redatelj iznenađuje i glumačkom selekcijom, no tu već nailazimo na određene probleme.

Na izvornim Shakespeareovim tekstovima jezike su nerijetko znali 'polomiti' i najiskusniji kazališni glumci, a pritom prvenstveno mislim na Britance, no Coen je u ovom slučaju športski rečeno, imao prave 'hit and run' selektivne odluke. I dok Washington, McDormand i Kathryn Hunter rasturaju kao bračni par Macbeth, odnosno, vještica, Corey Hawkins u ulozi Macduffa primjerice nije dorastao izazovu. Drveno ukočen, Hawkins do mila Boga preglumljuje i prava je sreća da nije toliko prisutan u priči da bi u potpunosti narušio cjelokupan dojam.

Ako zaškiljimo na taj i još neke sitnije 'miscaste', Coen je ipak stvorio nešto apsolutno fantastično i inspirirajuće. S obzirom na to da je za distribuciju uz 'Apple TV+' zaslužan i produkcijski indie gigant 'A24', nekako se nadam kako će Coenov celuloidni trijumf ipak pronaći put i do domaćih kina jer bila bi prava šteta ne gledati ga na najvećim mogućim ekranima.

OCJENA: 4.5/5