Da mi je barem pobjeći na neki pusti otok ili u šumu. Kupiti malu kućicu, posaditi povrće, lozu i masline, isključiti Internet i zaboraviti na 'vanjski' svijet. To je misao koja, siguran sam, tutnji kroz glave mnogih ljudi opterećenih svakodnevnim stresom, psihološkim COVID terorizmom i generalno posrtajem društva. Indie senzacija ''Pig'', nudi lijek za umorne duše.

Lovac na tartufe Rob (N. Cage), zapušteni je samotnjak koji živi u skromnoj kolibi smještenoj duboko u šumskoj divljini Oregona. Jedino društvo čini mu svinja koja je vrsni tragač skupocjenih tartufa. Sporadične kontakte s vanjskim svijetom Rob ima jedino s nadobudnim Amirom (A. Wolff), mladićem koji se prodajom tartufa vrhunske kvalitete želi etablirati kao značajna figura elitne gurmanske portlandske scene.

Njegov odnos sa šutljivim i povučenim  Robom striktno je poslovan, no dočim Robu otmu njegovu dragocjenu svinju njih dvoje kreću u potragu koja vodi do neočekivanog cilja…

Pig (2021)

Režija: Michael Sarnoski

Uloge: Nicolas Cage, Alex Wolff, Adam Arkin, Cassandra Violet, Julia Bray, Elijah Ungvary, Beth Harper..

Žanr: drama

Trajanje: 92 min.

Nicolas Cage! Čovjek koji je unatrag posljednjih 20-ak, a mnogi zlobnici će reći i puno više godina, postao pravi sinonim za preglumljivanje, ekscentričnost i promašene projekte ovaj put je iznova pokazao i zašto je svojevremeno osvojio Oskara i bio jedna od najvećih holivudskih zvijezda.

Kad mu se pruži prilika poput ove, Cage kroti svoju divlju narav, zatomljuje egocentričnost, prestaje se psihotično kreveljeti, galamiti i glupirati te postaje top glumčina koja vas s lakoćom obara na guzice. Gledajući samu najavu filma i čitajući prvi službeni sinopsis, zavarao sam se poput mnogih zaključkom kako će nam Cage servirati još jednu kloniranu verziju Reevesovog 'Johna Wicka', no ono što se ovdje događa, pleše na tankom rubu bizarnosti i genijalnosti.

Nakon desetogodišnjeg rada na kratkim filmovima i TV-u, redatelj i scenarist Michael Sarnoski nam je predočio dugometražni debi kojeg mnogi kritičari opravdano već sad guraju među izgledne kandidate za predstojeće prestižne filmske nagrade.

Radnja filma (Sarnoski scenarij supotpisuje s Vanessom Block) uistinu se isprva otpetljava poput klasične priče o osveti i konačnom iskupljenju, a na tom putu se sudara s bizarnim podzemnim svijetom u kojem isfrustrirani ugostitelji priređuju međusobne borilačke okršaje.

Da, dobro ste pročitali. Zaključci se gomilaju poput galebovog izmeta na vjetrobranima automobila i taman kad pomislimo kako smo dobili nekakav čudan hibrid filmova ''John Wick'' i ''Fight Club'', slijepa ulica. Nije to to. Idemo dalje i dublje u zečju rupu.

Zamršeno klupko se polako otpetljava i lagano shvaćate kako ovo nije još jedan akcijski triler za zaborav već pametno, usudit ću se reći i briljantno osmišljena humana drama s beskrajno nadahnjujućim zen replikama i budističkom filozofijom. Ovo je neobična štorija o ljudima koji su duševno osakaćeni životnim traumama, tragedijama i svakodnevnim pritiskom poslova i okruženja u kojem rade.

Cageov Rob je jedan od tih ljudi, čovjek koji je svojevremeno uživao status božanstva u određenim krugovima (neću vam spojlati kojim) sve dok rastrgan razarajućim životnim događajem nije raskinuo sve spone s okrutnim svijetom civilizacije i otišao u divljinu, mjesto gdje se čvrsto povezuje s prirodom i životinjskim svijetom, točnije, svojom svinjom.  

Svijetom koja ga podsjeća kako su ljudski životi prolazni i beznačajni usporedno s prirodom u kojoj živimo i svemirom koji nas okružuje. S druge pak strane, imamo Amira, ambicioznog mladića koji pokušava u onoj tzv. civilizaciji pronaći svoje mjesto i dokazati, prvenstveno super uspješnom ocu, kako je i on sposoban za velike stvari. Dočim se ova dvojica povežu, njihove životne filozofije se resetiraju i obojica shvaćaju kako ne žive živote kakve zavrjeđuju. 

Izuzev nevjerojatno sigurne režije za jednog debitanta i sulude, ali neobično efektne i originalne priče, najveća vrijednost filma počiva na glumi brilijantnog Cagea koji već s prvim kadrovima u vama kupuje nezapamćenu količinu empatije koja do same završnice gotovo eruptira.

Njegova suptilna i minimalistička facijalna ekspresija savršeno akumulira enormnu količinu boli koju filozofski nastrojen Rob u sebi nosi i malo je reći kako je Cage ovdje ostvario jednu od svojih ponajboljih uloga u dugoj i kvalitetom oscilirajućoj karijeri.

Savršen pandan on dobiva kroz izuzetno talentiranog mladog glumca Alexa Wolffa kojeg brojni fanovi filma pretpostavljam dobro pamte po ulozi u šokantnom horor remek-djelu ''Hereditary'', Njegov Amir ovdje simbolizira modernu mladu generaciju koja u trci za instant uspjehom gubi svoju humanu stranu, ali je uz pravo navođenje ponovno i vraća. Fantastičan film kojeg valja pogledati više puta.

OCJENA: 5/5