Ostalo / Kolumne

sedmi pečat

Wendy: Ča je život vengo fantažija?

Wendy: Ča je život vengo fantažija?

Moram priznati kako je prilično izazovno pisati o filmovima zbog kojih se lome kritičarska koplja i vode brojne polemike. Zašto? Zato što u većini takvih slučajeva srce prevagne nad razumom.

Mnogo je naslova u prošlosti na kojima su se tad renomirani autori neslavno poskliznuli, polomili kosti, a neki čak i uništili karijere, no neki unutarnji nemir ih je vodio k tim projektima i duša im nije bila na mjestu dok god ih nisu finiširali.

Naravno, rizična je to igra pogotovo za one koji su tek počeli stvarati svoje ime, a Benth Zeitlin je definitivno jedan od takvih jer za njim je tek jedan, ali itekako uspješan film s kojim si je ljestvicu podignuo iznimno visoko.

Kao malena djevojčica, Wendy svjedoči nestanku svojeg također malenog susjeda Thomasa (K. Meyn) koji se na poziv misterioznog dječaka uzvere na jureći vlak i nestane u nepoznatom pravcu.

Wendy (2020)

Režija: Benth Zeitlin

Uloge: Devin France, Yashua Mack, Gage Naquin, Gavin Naquin, Ahmad Cage, Krzystof Meyn, Romyiri Ross, Shay Walker…

Žanr: Drama, fantazija

Trajanje: 111 min.

Nekih 5-6 godina kasnije, Wendy (D. France) i sama sanjari o odlasku, a kad jedne večeri svjetlost onog istog vlaka zabljesne prozor njezine sobe hitro se ustane i približi prozoru s kojeg na krovu vlaka ponovno ugleda zaigranog dječaka koji je doziva.

Bez imalo oklijevanja probudi svoju braću, blizance Douglasa (Gage Naquin) i Jamesa (Gavin Naquin) te ih pozove da joj se pridruže u avanturi. Kad sretno-spretno skoče na vlak, tamo ih dočeka tamnoputi dječak Petar (Y. Mack) koji im ponudi upravo to, avanturu veću od života…

2012. do tad malo znani (imao je sa sobom tek nekolicinu kratkih filmova) redatelj Benth Zeitlin predstavio je publici slavnog 'Sundance' festivala svoj dugometražni prvijenac i kreirao senzaciju. Žiri je bacio na koljena svojom fantastičnom, imaginativnom i napose toplom pričom koja nije imala izbora već mu uručiti priznanje za najbolji film.

To je dakako bio tek početak puta za taj uistinu predivan film, nagrade su se nizale kao na traci, a malena glumačka senzacija Quvenzhané Wallis svima je dala na znanje kako njezino vrijeme tek dolazi.

Koncem te godine, mnogi (uključujući i potpisnika ovih redova) ostalo su ugodno iznenađeni kad su obznanjene nominacije za ‘zlatni kipić’ gdje su ‘Zvijeri’ zavrijedile četiri vrijedne nominacije. Što nam Zeithlin dalje sprema, mnogi su pitali?

Godine su prolazile, no vijesti o njegovim nadolazećim projektima nije bilo niti na kapaljku. Što se kvragu događa s tim čovjekom, jesmo li dobili tek još jedan 'one hit wonder'? Spomenuti je prekinuo neugodnu šutnju početkom 2015. kad je na radost mnogih najavio pisanje scenarija i rad na novom dugometražnom uratku.

Konačno, klicalo se radosno! Vrijeme i dalje strelovito leti, ali Zeithlinov projekt ne podiže noge sa zemlje. 2017. Eureka! Snimanje je započelo. Premijera? Tek ovog siječnja i to u, ma znate već i sami, Sundanceu.

Osmogodišnje čekanje je mnoge nabrusilo, Zeithlinovim licem se razvukao kiseli smiješak. Zar me više ne ljube i dižu nebesa? Prošla mu je ta misao glavom, gotovo sam siguran, no što se na kraju dogodilo? Dobar dio publike i kritike mu je zamjerio na nemaštovitosti u filmu koji kazuje štoriju upravo o njoj. Reciklaža već viđenog, priča koja nije prihvatljiva djeci, a niti odraslima, govorili su drugi. Je li to istina?

Reći ću vam onako, iz duše. Zeithlin se dohvatio svima dobro znane priče o Petru Panu, Wendy i izgubljenim dječacima, no ona jako brzo postaje kako Barrieva tako i njegova.

Njegova Wendy je djevojčica koja živi u ruralnom jugu S.A.D.-a, u nekom mjestašcu Bogu iza nogu, gdje dane gubi u majčinoj zalogajnici koja marljivo radi kako bi uzdržala nju i njezinu braću, ali isto tako im dala i do znanja da ih u budućnosti ne očekuje bolji život i da što prije trebaju prestati sanjariti i prigrliti stvarnost onakvu kakva jest, siva, dosadna i tužna.

Wendy se ne miri s tim, želi negdje pobjeći, a bijeg joj pruži Petar, tamnoputi dječak koji nikad ne stari i koji živi samo za sretne trenutke. Djevojčicu i njezinu braću odvodi na napušteni vulkanski otočić na kojem je najvažnije pravilo ostati sretan pa čak i kad se dogodi nešto najcrnje. Kad stvari krenu loše, ne moraš brinuti pošto 'Majka' ima plan.

Što nam je Zeithlin simbolički želio poručiti ovim filmom? Mnogo stvari. Život je prolazan, valja ga živjeti punim plućima i vedrim duhom i nikad ne sumnjati u sebe. Tretiramo li ovaj planet s poštenjem, svima će nam biti ljepše i duže ćemo živjeti. I to je to.

Znam, zvuči naivno, ne osobito inspirirano i originalno, ali autorske namjere su ovdje čiste i zanesenjački iskrene. Mogao se scenarij bolje ispolirati, jer određene stvari definitivno nije pojasnio na adekvatan način, no to su sitne boljke koje ne narušavaju kompletnu atmosferu i ideju.

Rad sa djecom (odlična Devin France) mu definitivno odgovara i od svojih malenih heroja izvlači samo ono najbolje, čisto i nevino. S triput većim budžetom od prvijenca, dobili smo jedan prekrasno snimljen i osmišljen film s puno duše i dječje naivnosti, no u ovako crnim vremenima možda je to baš ono što nam i treba.

Pokušajte pronaći dijete u sebi i razveseliti se, diviti se ovako malim, kaotičnim, a opet lijepo osmišljenim pričama ili bolje rečeno, reinvencijama otprije poznatih . 

Kako to često biva, ovo nije film za svačiji gušt, a kako će vas pogoditi, usudite se sami provjeriti. Po mojem skromnom mišljenju, Zeithlin nije nadmašio svoje 'prvo dijete', ali je svakako ogolio svima nam dijete u sebi.

OCJENA: 4/5


Reci što misliš!