Ostalo / Kolumne

sedmi pečat

The Painted Bird: Silom ukradeno djetinjstvo

The Painted Bird: Silom ukradeno djetinjstvo

U tjednu u kojem smo se skromno (s obzirom na uvjete, naravno) održanom komemoracijom prisjetili žrtava koncentracijskog logora u Jasenovcu, a dan prije i holokausta, konačno sam se dohvatio filma koji je po svojim prikazivanjima na prošlogodišnjoj Mostri i festivalu u Torontu izazvao velike kontroverze i dobar dio publike s pojedinim prizorima 'istjerao' iz kino dvorana.

Priča prati židovskog dječaka (P. Kotlár) koji nakon iznenadne smrti svoje tete (N. Šunevič) u ruralnom kraju jedne neidentificirane istočno-europske zemlje kreće na put ratom zahvaćenim područjima gdje upoznaje kojekakve likove, i to uglavnom zlih namjera…

Tek jedna poduža rečenica neće zasigurno odgonetnuti radnju ovog, gotovo trosatnog filma, no otprilike će vam dati šturi uvid u sadržaj. Gdje početi i što prvo spomenuti o ovom uistinu posebnom filmu?

Kako ste i sami mogli pročitati u uvodu, Marhoulova ''Obojena ptica'' izazvala je velike kontroverze, šok i nevjericu.

The Painted Bird (2019)

Režija: Václav Marhoul

Uloge: Petr Kotlár, Nina Šunevič, Ala Sakalova, Udo Kier, Michaela Doležalová, Stellan Skarsgård, Harvey Keitel, Julian Sands, Júlia Vidrnáková…

Žanr: Drama, ratni

Trajanje: 169 min.

Dio publike nenavikle na ovakav sadržaj po nekim izvješćima (koliko god ona bila istinita) je tijekom projekcije čak i povraćala ili se onesvijestila dok su drugi pak izbezumljeni otrčali van.

Istina, Marhoul nije birao sredstva kako bi izazvao šok, mučninu i osjećaj čistog užasa, no većina ozbiljnijih filmofila je daleko gadnije stvari već mogla vidjeti u naslovima poput Pasolinijevog i danas u mnogim zemljama zabranjenog ''Salo ili 120 dana Sodome'' ili možda još i šokantnije ratne drame ''Crno sunce: Nanking masakr''.

Naravno, riječ je o naslovima koje su gledali tek zagriženi filmofili stoga niti ne čudi kako je dio publika na spomenutoj Mostri reagiralo na navedeni način.

Scenarij je inače adaptacija istoimene knjige Jerzya Kosinskog koja je dijelom temeljena na njegovim vlastitim iskustvima, a dijelom iz nekih drugih priča. Štoviše, i oke same knjige su se odvijale burne rasprave i optužbe za plagijat, no to nije tema naše priče.

E sad, mnogi će se pitati zbog čega bi trebali gledati ovako dugačak film koji među brojnim užasavajućim prizorima nasilja skriva i one pedofilije, zoofilije, sadizma, mučenja i kojekakvih ogavnih djela?

Upravo zbog toga. Naime, i sami ste već vjerojatno pogledali na desetke, ako ne i stotine ratnih drama od kojih je velika većina provučena kroz svojevrstan 'filter' koji gledateljima sav svoj užas ne trlja direktno o nos, no ovdje to nije slučaj.

Václav Marhoul svojeg maloljetnog protagonista (tek na samom koncu filma mu doznajemo ime) provodi pravim putem pakla gdje na vlastitoj koži osjeća što to na djelu znače netolerancija, zadrtost, seksualna frustracija, ksenofobija, psihičko, fizičko i seksualno zlostavljanje. On mučenički trpi sve oblike ljudskog zla i šutke ga upija, a na kraju i sam demonstrira.Zahvaljujući prekrasnoj fotografiji 35mm objektiva iskusnog češkog snimatelja Vladimíra Smutnýa i briljantnoj Marhoulovoj režiji, ovako mučna 'Odiseja' prerasta u jedno poetično, dirljivo i simbolikom ispunjeno djelo kojeg ćete unatoč impozantnom trajanju gledati u jednom dahu.

Besmisleno je nabrajati mnoštvo nezaboravnih kadrova koji su u svom svojem užasu obilježeni određenom poetskom ljepotom, no ako se odvažite na gledanje, siguran sam kako ćete i sami pronaći svoje favorite.

Evidentan je utjecaj velikog Tarkovskog i to posebice njegove tematski slične ratne drame ''Ivanovo djetinjstvo'', no valja naglasiti kako Marhoulova ''Obojena ptica'' itekako posjeduje svoje adute koji ga gotovo ravnopravno stavljaju uz bok velikom majstoru.

Što se tiče same glume, mladi Petr Kotlár je fantastično iznio ovu izuzetno zahtjevnu (kako  fizički, tako i psihički) ulogu, a zanimljivo je vidjeti i šaroliku međunarodnu ekipu (Skarsgård, Keitel, Pepper..) u kojoj bi svakako izdvojio dijaboličnu ulogu Juliana Sandsa kao monstruoznog pedofila, odnosno, Uda Kiera kao opsesivnog mlinara koji sadistički kažnjava svojeg radnika jer mu pogledava ženu.

Naravno, navedenoj ekipi su dublirani glasovi na staromodan način kakve smo znali gledati ili bolje rečeno slušati u starim domaćim partizanskim spektaklima.  

Pregršt predivno snimljenih i osmišljenih kadrova, autentičan prikaz života u zadrtim sredinama i sva izopačenost ljudske duše mogu vas ili oduševiti ili šokirati, no sigurno vas neće ostaviti ravnodušnima. Ponavljam, ovo je onaj tip filmova koji dijeli publiku i kritiku, a kako će vas pogoditi moći ćete znati jedino ako se odvažite na gledanje.

OCJENA: 5/5


Reci što misliš!