Poštovani, zovem se Nenad Marčina, otočanin iz mjesta Luke na Dugom otoku. Po profesiji sam turistički vodič i novinar. Član Međunarodne zajednice novinara, pokretač Zajednice društava turističkih vodiča Hrvatske. U pet mandata obnašao dužnost predsjednika Društva turističkih vodiča Donat – Zadar. Dragovoljac Domovinskog rata.

Šaljem saže mojih razmišljanja o strašnoj bolesti poput kuge, pandemije Coronavirusa. Počet ću sa dvije maksime, dvije prastare vodilje: poštenja, profesionalizma, altruizma...

1. Obliti privatorum publica curate – zaboravite privatno brinite se za javno

2. Hipokratova zakletva,  a danas se koristi Ženevska zakletva. 

To su temelji poštenja kod političara i liječnika. Posebno se to odnosi na današnju situaciju u svijetu, a poglavito u Italiji, Francuskoj, Španjolskoj, SAD-u.... 
Pa evo mog skromnog razmišljanja: 

Svaki epidemiolog ili ti šef, primarijus prolazi kroz pakao. U trenutku mora odlučiti koga će teško bolesnog pacijenta coronavirusa ostaviti na životu a koga će žrtvovati i neliječenjem odrediti mu siguran kraj ovozemaljskog života. 

Za svakog teško oboljelog nema se dovoljno vremena, nedostaju respiratori, logistika, medicinski stručni tim. Ipak najvažniji problem je u nedostatku medicinskog osoblja. Pandemija se pojavila iznenada, nije se imalo vremena za intervencije stotine tisuća oboljelih. 

Svaki primarijus, liječnik šef klinike te ostalo medicinsko osoblje nisu mogli izbjeći ono najgore. Velikom broju teško oboljelih pacijenta coronavirusa  ne mogu pomoći. Prisiljeni su ih ostaviti u najtežim bolovima do njihove konačne smrti. Međutim, svatkome od njih  koji odlučuju o sudbini pacijenta među zaraženima i smrtno ugroženima dogodit će se ono najgore, kako moraju odlučiti o sudbini svog prijatelja, dragog susjeda, rođaka ili člana uže ili šire obitelji. Zašto? Žive u istom gradu, naselju, kvartu.

Normalno, Hipokratova zakletva ima svoje zakone i vjerojatno će liječnik koji žrtvuje i svoj život u korist humanosti i spašavanja onoga nadragocjenijeg, tuđeg života postupiti prema liječničkom kodeksu te liječiti one najugroženije. 

Liječnik prolazi kroz pakao svoje duše i nema toga lijeka ili terapije kojega ga može u potpunosti izliječiti. Mnogi bolesnici pa  bili i oni smrtno bolesni u potpuno se mogu oporaviti i ozdraviti. Nažalost, tu privilegiju imat će samo pacijenti ali ne i oni specijalizanti koji su odlučivali o sudbini svojih pacijenata. Svi će oni nakon post pandemije coronavirusa biti vječno bolesni poput vojnika oboljelih od PTSP-a. 

I na kraju zaključak, 

Veliki korak za ono najvrijednije, zdravlje liječnika, primarijusa, epidemiologa a mali i neznatan trošak poput države italije. 

A kako?

U vruću i smrtnu kupelj trebalo je razaslati stručni medicinski tim iz drugih krajeva, Poput onoga manjeg zla. Formirati medicinski tim u Milanu sa osobljem iz Rima. I tako dalje i tako dalje, do one nepoznanice, medicinski tim iz vječnog grada Rima ne pozna pacijente iz Milana. To je samo matrica po kojoj se nacionalni krizni stožer neke države trebao ponašati. U državama koje su doživjele pošast svakodnevne smrtnosti zaraženih pacjenata coronavirusa dogodit će se tragedija. Prestat će pandemija coronavirusa a nastupit će pandemija liječnika epideomologa oboljelih od poremećaja vlastite krivnje jer su neliječenjem usmrtili na stotine tisuće života.  Morali su otkazati liječenje prijatelju, susjedu, članu uže obitelji a posvetiti se nekom drugom nepoznatom, jer je po nekom stručnom viđenju manje rizičan i postoji veća šansa za izliječenjem  Možda se varam, ali logika mi govori kako bi premještanjem u druge nepoznate sredine u kojima liječnici nisu doma i nisu svakodnevno u dodiru sa građanima poznanicima bolje i uspješnije odradili svoj humani posao, bez opterećenja a samim time i  psihičko zdravlje nakon pendemije coronavisusa bilo bi im manje ugroženo. 

Poštovani, nitko ne zna, niti može predvidjeti kako će se situacija Coronevirusa u buduće događati na području Lijepe naše. Kako nam statistike govore odlično se držimo. U postotku puno manje oboljelih, zaraženih i umrlih nego u drugim sredinama. Krizni stožer civilne zaštite odradio je lavovski posao. Nažalost, mnogi građani se ne ponašaju u skladu s propisima Stručnog tima Kriznog stožera. Najbolji je primjer razvijena Švedska, njihone građane je sloboda kretanja koštala puno života. Demokracija odlučivanja građana Švedske je pala na ispitu. 

Poštovani, već jučer se trebalo razmišljati o modelu premještaja medicinskih stručnjka iz jedne u drugu sredinu u slučaju pojave velikog broja preminulih. Lakše je liječniku specijalisti biti kul, profesionalac i pravičan u sredini u kojoj te nitko ne pozna od one sredine u kojoj si s pacijetima svakodnevno šetao, komunicirao, bio kućni prijatelj, susjed, brat, rođak... 

Zaključak, mi građani moramo biti samo disciplinirani, OSTANI DOMA a na Stručnom kriznom stožeru civilne zaštite zadatak je ogroman, trebaju biti spremni i reagirati na vrijeme u premještaju osoblja stručno medicinskog zdravstveni tima. 

Bio bi to neznatan trošak za Republiku Hrvatsku a  veliki dobitak za zdravlje našeg medicinskog osoblja.