Vrijedna ekipa iz Kino Zone nam je i ovog tjedna osigurala jedno posebno filmsko iskustvo koje možda i nije namijenjeno baš svim gledateljima, ali je u svakom slučaju upečatljivo.

Lenjingrad, jesen 1945. Visoka, plavokosa i mršava djevojka Iya (V. Miroshnichenko) radi kao medicinska sestra u bolnici za ratne veterane premda i sama pati od PTSP-a.

Njezina katatonična 'smrzavanja' na poslu postala su uobičajen prizor za kolegice i ravnatelja bolnice, doktora Ivanoviča (A. Bykov), no nitko je zbog toga ne osuđuje već izlazi u susret pošto kod kuće ima malenog dječaka Pašku. Istina je ipak nešto drugačija. 

Paška naime nije njezino već dijete prijateljice i nekadašnje suborkinje Maše (V. Perelygina) koja ga je rodila na bojištu i poslala njoj na skrb dok je ona pak tražila osvetu za ubijena supruga. Kad se Maša konačno vrati iz rata, Iya je dočeka sa stravičnim vijestima koje dodatno naruše njezino također nestabilno psihičko stanje…

Dylda (2019)

Režija: Kantemir Balagov

Uloge: Viktoria Miroshnichenko, Vasilisa Perelygina, Andrey Bykov, Igor Shirokov, Konstantin Balakirev…

Žanr: Drama, ratni

Trajanje: 130 min.

Teško je za povjerovati kako je ovako moćan film stvorio mladić star tek 28 godina, no prošlost nas uči da on nije prvi koji je tako rano svijetu otkrio svoj izniman talent.

Kantemir Balagov za sobom već ima jedno dugometražno ostvarenje (op.a. ''Closeness'') s kojim je osvojio naklonost kritike u Cannesu, a ovaj put se vraća s još snažnijim i zrelijim ostvarenjem koje ga bez ikakve sumnje svrstava u sam vrh najtalentiranijih redatelja mlađe generacije.

''Visoka djevojka'' iliti izvorno ''Dylda'' mogao je lako biti prevelik kolač za nekog s tako malim iskustvom, no Balagov je od prvog do posljednjeg kadra znao što radi i koje su njegove granice.

Premda je sam rođen 1991. po samom raspadu moćnog S.S.S.R.-a, Balagov je proučio brdo literature (posebice priče iz knjige Rat nema žensko lice nobelovke Svetlane Aleksijevič) o životu i sudbinama nakon Drugog svjetskog rata, odnosno traumama koje su se duboko urezale u živote preživjelih.

Zajedno sa scenaristom Aleksandrom Terekhovim (već naviklim na kreiranje scenarija povijesnih tematika) složio je priču u čijem fokusu se prvenstveno nalaze dvije mlade žene duboko 'oštećene' ratnim traumama i njihovim pokušajem adaptacije u novom svijetu, onom poratnom.

Iya (tumači je jako dobra Viktoria Miroshnichenko koja pojavom neodoljivo podsjeća na kolegice Tildu Swinton i Gwendoline Christie) pati od težeg oblika PTSP-a koji se manifestira kroz napadaje u kojima gotovo astmatično stenje i stoji (ili leži) kao zamrznuta, a dok nema takvih epizoda ona savjesno obavlja posao bolničarke, živi povučeno i brine o dječaku za čijom stvarnom majkom duboko žudi.

Maša (tumači je jednako dobra Vasilisa Perelygina) pak ne dijeli prijateljičine osjećaje već svoju priliku za izlječenjem od trauma i kakvom-takvom normalnom pokušaju življenja pokušava pronaći u djetetu. Kad se dogodi tragedija, Maša na prvi pogled ne djeluje osobito potreseno već traži novo rješenje za svoje muke, no posve je jasno kako je iznutra rastrgana.

U tom svijetu koji se pokušava vratiti u normalu, teži ranjenici preklinju za eutanazijom jer ne žele biti na teret preživjelim članovima obitelji, a drugi pak u nedužnoj igri imitacija pokušavaju dječaku dočarati pasje lajanje jer on sirot nije ni imao prilike vidjeti nekog živog pošto su ih preživjeli pojeli zbog gladi. Balagov nam otkriva jedan turoban i okrutan svijet i ljude koji nastoje zatomiti svoja traumatična iskustva, no u tome često čine još gore stvari.

Vizualno, kroz palete jarkih boja (zelena i crvena posebice) Balagov i njegova podjednako talentirana snimateljica Kseniya Sereda razbijaju sivilo i depresiju koja je sveprisutna i pokušavaju nam ostaviti nužne tračke nade.

Naravno, takvih prizora nema suviše i film je često dosta težak i mučan za gledanje, no ovakva priča je trebala biti ispričana jer ratovi i njihove posljedice nisu pojmovi uz koje se vežu epiteti poput lijepo i krasno.

Spomenut ću i to da kritika nakon ovog ostvarenja još i više ljubi Balagova što je na kraju rezultiralo s čak dva priznanja na prošlogodišnjem izdanju festivala u Cannesu. Film možete, a svakako biste i trebali pogledati ovog petka u 20h u Kino Zoni!

OCJENA: 4/5