Dalo bi se sličan naslov izbaciti gotovo svake godine uoči same dodjele Oskara, ali kako nam se jedna od ovih 'žrtava' pojavila na friškom programu domaćih kina dok je drugi nekidan doživio svoju premijeru putem streaming servisa, svakako im valja posvetiti pozornost.

Prednost dobiva film kojeg su mnogi uoči samih nominacija vidjeli na listi 'odabranih', no članovi Akademije nisu imali sluha. Tko je u pravu, dokučite sami nakon pokoje rečenice koju ću mu posvetiti.

Howard Ratner (A. Sandler) je židovski draguljar koji bi svakako imao daleko komotniji život u New Yorku da nije sklon konstantnom upadanju u nevolje. Naime, Howard je okorjeli kockar koji je dužan i Bogu i vragu (kako se kod nas kaže), brak mu je pred raspadom jer ima ljubavnicu (J. Fox), ali on jednostavno ne može stati.

Sa svakim pokušajem rješavanja problema stvori si još i veći i samo je pitanje vremena kad će mu se to obiti o glavu.

Uncut Gems (2019)

Režija: Benny i Josh Safdie

Uloge: Adam Sandler, Julia Fox, Idina Menzel, Lakeith Stanfield, Kevin Garnett, Eric Bogosian, Keith Williams Richards, Judd Hirsch…

Žanr: Kriminalistički, drama

Trajanje: 135 min.

Prava prilika se ukaže kad mu iz Etiopije stigne dragocjeni opal koji na prvi pogled izludi nikog drugog doli slavnog košarkaša Kevina Garnetta (tumači sam sebe)… 

Nevjerojatno je kako su glasački slijepci iz Akademije zanemarili ovaj 'nebrušeni dragi kamen' od filma i definitivno jedan od najboljih iz prošle godine, ali to nek' ide njima na dušu. Kad bi rani Scorsese (ovdje u ulozi izvršnog producenta), Schlesinger ili Cassavetes  imali djecu, zvala bi se Benny i Josh Safdie.

Sva originalnost koja je proizašla iz spomenutih redateljskih legendi pronašla je svoje nasljednike u braći koja iz filma u film neupitno sve snažnije autorski rastu.

Mnogi prosječni gledatelji neće biti osobito impresionirani ovim neurotičnim, intezivnim, nezaustavljivim 'tripom' od filma koji nas na jedan fantastičan način uvodi u radnju putujući kamerom kroz strukturu šarenog opala pa ingenioznim 'rezom' sve do unutrašnjosti crijeva glavnog lika kojima prolazi minijaturna kamera tijekom kolonoskopskog pregleda.

Na simboličan i duhovit način nam braća Safdie daju natuknuti kako ćemo narednih dva i kusur sata imati posla s pravim 'seronjom'. Naime, glavni protagonist (nikad bolji Adam Sandler) je jedna izuzetno iritantna pojava s kojom se teško bilo tko može suosjećati, a kamoli povezati, no braća (scenarij potpisuju Josh Safdie i Ronald Bronstein) vam sa svojom frenetičnom režijom uspijevaju lako pobuditi interes za njegovim neurotičnim i iskvarenim životom.

Zaključak se možda nadzire 'na kilometar', ali vi ste svejedno magično prikovani uz ekran i želite vidjeti na koji će se točno način stvari rasplesti.  

Ritam je ubitačan i u svom tom kaosu (nerijetko nepodnošljivo bučnom) koji ponekad vješto koketira s crnim humorom vi postajete svjedoci jednog posebnog svijeta. Draguljari, kladioničari, kojekakvi muljatori, kockari, reketari i smutljivci donose posebnu dozu realizma, a ona je dodatno pojačana pojavljivanjem stvarnih poznatih faca, košarkaša Kevina Garnetta (jako dobro glumi) i repera The Weeknda. Safdiji nas vraćaju na iste one 'ulice zla' s kojima nas je još 70-ih upoznao spomenuti Scorsese samo su ovaj put drugačije igre i ulozi, odnosno, kultura. 

Ako ćemo se vratiti na priču o Oscarima, bilo je opravdano očekivati barem Sandlerovu nominaciju za najbolju mušku ulogu pa čak i one za film, režiju i eventualno adaptirani scenarij, no to se nažalost nije dogodilo. Odnedavno film možete pronaći na Netflixu (nažalost ne i kinima) i svakako vas pozivam da ga pogledate, ali upozoravam vas da prije toga ispraznite glavu od svakodnevnih briga, misli i umora jer ovaj film traži, a potom i vraća dvostruko. Nešto poput 'savršenog pogotka na kladionici'.

OCJENA. 5/5

Drugi ovotjedni naslov je nešto sasvim drugačije i napose šokantno.

Robert Bilott (M. Ruffalo) je odvjetnik tvrtke Taft, Stettinus & Hollister specijalizirane za pružanje pravne pomoći kemijskim korporacijama. Jednog dana mu u tvrtku bane bijesni farmer Willbur Tennant (B. Camp) iz gradića Parkersburga tražeći tužbu protiv gigantske korporacije DuPont čije su kemikalije navodno zaslužne za pomor njegove stoke.

Kako ga je Tennantu preporučila njegova baka koja i dalje obitava u Parkersburgu, Robert odluči malo istražiti što se tu točno događa…

A događa se svašta! Premda smo se sličnih priča u prošlosti mogli pošteno nagledati, naslušati i načitati, ne mogu reći kako sve ovo već i znamo. Ostatak radnje vam s razlogom neću spojlati, ali ću zato s vama podijeliti vlastite impresije.

U moru crnih informacija kojima smo redovno zatrpani, moram priznati kako mi je ova priča promakla ili možda bolje rečeno, kako sam je već i zaboravio. Ne znam da li se i sami sjećate afere oko teflona, no ovdje bi zato mogli pronaći neka uistinu šokantna saznanja.

Kad za ovakvu potresnu priču u redateljsku sjedalicu posjednete hvaljenog i višestruko nagrađivanog Todda Haynesa, od glumačke ekipe angažirate uvijek pouzdanog Marka Ruffala, Anne Hathaway i Tima Robbinsa, a film pustite u kina u prosincu kad se skupljaju nominacije, očekivanja uvijek budu opravdano visoka.

Dark Waters (2019)

Režija: Todd Haynes

Uloge: Mark Ruffalo, Anne Hathaway, Tim Robbins, Bill Pullman, Bill Camp, Mare Winningham, Victor Garber, Louisa Krauser…

Žanr: Biografski, drama

Trajanje: 126 min.

Štoviše, toliko visoka da su gotovo svi uvjereni kako ovako snažan film mora pokupiti barem naramak nominacija za 'zlatni kipić'. Nažalost po tvorce ovog filma, 2019. je bila preplavljena nekim uistinu izvanrednim ostvarenjima i Akademija ga je u konačnici u potpunosti izbacila iz utrke.

Kako sam već spomenuo, sličnih priča smo se već dobrano nagledali, ali to ne znači kako su nužno bile bolje od ove. Za razliku od većine tih 'sličnih', ova se ne tiče isključivo samih Amerikanaca i njihovih problema već svih ljudi na ovoj sj**anoj planeti.

Često se upitamo kako je ta i ta osoba mogla oboljeti od tako opake bolesti, a bila je mlada, živjela 'čisto' i zdravo? Ova priča vam daje jedan od odgovora za koje mnogi ili ne znaju ili ga i dalje svjesno negiraju. Gledajući film osjećate se nemoćni, šokirani i prestravljeni, ogorčeni i tužni. Gdje je kraj pohlepi i da li ljudska vrsta zaslužuje živjeti?

Vjerujte mi, bit ćete dobrano uzdrmani jer ćete jako brzo početi razmišljati o svim ostalim potencijalnim opasnostima kojima redovno izlažete svoja tijela, a na kraju i živote.

Haynes je kao i uvijek svoj posao odradio na najvišoj razini, Anne Hathaway i Tim Robbins su na najbolji način iskoristili svoje epizode, no duša i tijelo čitavog filma je Mark Ruffalo. Ispočetka vas ni sa čim ne impresionira, djeluje ukočeno i nezainteresirano, no sa svakim novim saznanjima on se polako lomi, topi i postaje čovjek.

A taj čovjek je Robert Bilott! Malo je ljudi koji bi u njegovoj situaciji postupilo jednako, da ne kažem uopće, ali on je svjesno i smjelo pod svaku cijenu krenuo u borbu protiv oooogromne zvijeri. Rezultat tog dugogodišnjeg rata možete saznati i vi, no upozoravam vas kako ćete biti šokirani.

Da li ga je Akademija ignorirala zbog toga što jedni moćnici štite druge pa je pozornost svijeta tako odvraćena od filma i stvarnih aktera priče u nekoj većoj mjeri, ne znam, ali se nadam da sam u krivu. Vi pak nećete pogriješiti ako ga pogledate.

Spomenut ću za kraj još i to kako su uz ova dva naslova Akademijini glasači iz 'jednadžbe' izbacili još neke uistinu vrijedne filmove poput: ''The Lighthouse'' (on je barem dobio utješnu nominaciju za kameru), ''Midsommar'', ''The Farewell'', ''Waves'', ''Dolemite Is My Name'' ili ''Honey Boy'', no svi su oni svoju satisfakciju i priznanje ipak dobili putem drugih brojnih dodjela nagrada.

OCJENA: 4/5