Voljeli li ga vi ili ne, bili fanatični nogometni fan ili totalni antisportski tip, Diego Armando Maradona je legenda, a kako je izgledao njegov uspon do statusa božanstva, odnosno potpuni pad, moći ćete saznati ove subote u Kino Zoni.

Prije nego li vam otkrijem zbog čega morate pogledati ovaj fantastični dokumentarac, riječ-dvije o samoj radnji.

Po odlasku Maradone iz Boce Juniorsa u Barcelonu 1982. svi su manje-više očekivali kako će uz iznimno talentiranog Argentinca početi i žetva trofeja slavnog španjolskog kluba.

No, česte ozlijede, neredi na terenu i općenito loša atmosfera u klubu, odvele su ga već 1984. u klub koji nikad do tad nije ostvario neke velike rezultate, a kamoli doveo toliku zvijezdu. Riječ je dakako o Napoliju, a da će baš godine provedene u tom klubu obilježiti njegov život i karijeru, malo tko je vjerovao…

U kratkim crticama to bi bio summa summarum cijelog filma, ali znate vi i sami da je tu bilo još svega i svačega. Uhvatiti se takvog materijala i učiniti ga fantastičnim, mogao je samo jedan čovjek.

Asif Kapadia je svoju redateljsku karijeru započeo kratkim filmovima još 90-ih, nakon čega se prebacio i na dugometražne, no potpunu afirmaciju je doživio tek 2010. kad je izbacio biografski dokumentarni film o nikad prežaljenom vozačkom genijalcu Ayrtonu Senni u, naravno, ''Senni''.

Diego Maradona (2019)

Režija: Asif Kapadia

Sudjeluju: Diego Armando Maradona, Claudia Villafañe, Corrado Ferlaino, Ciro Ferrara..

Žanr: Dokumentarni, biografski

Trajanje: 130 min.

Publika i kritika su s oduševljenjem prihvatili priču o ovoj istinskoj sportskoj legendi i s lakoćom doživjeli duboke emocije povezavši se još i više s tragično preminulim vozačem Formule.

Nakon par kratkih filmova, Kapadia je napravio još jedan biografski dokumentarac, no ovaj put u fokusu nije bila sportska već glazbena legenda. Riječ je dakako o filmu ''Amy'' (2015.) koji kazuje priču o nezaboravnoj i također tragično preminuloj pjevačici Amy Winehouse. Naravno, hvalospjevi nisu izostali niti ovog puta, a Kapadia se uz brojna priznanja okitio i svojim prvim Oskarom.

Vratio se nakon toga ponovno igranom filmu, a čak je i režirao nekoliko epizoda ultra hvaljene TV serije ''Mindhunters'' da bi se na kraju ponovno vratio biografskim dokumentarcima. Ovog puta se dohvatio sportske legende čiji je turbulentni život stvorio dovoljno materijala za jedan poduži TV serijal, no Kapadia je na najbolji način izvukao ono najznačajnije.  

Da bi tako nešto uspjelo, redatelj je odlučio najveći dio filma posvetiti periodu u kojem je Maradona izgradio status svjetske nogometne legende, a za žitelje Napulja i pravog božanstva. Po dolasku u Napulj, apsolutno se sve promijenilo u njegovom životu.

Temperamentni Napolitanci su ga doslovce dočekali kao spasitelja i simbol čitave regije koja je zbog siromaštva oduvijek bila ismijavana od strane bogatijih sjevernjaka, a kako je i sam iznikao iz bijede, Maradona ih je vrlo brzo i sam prigrlio. Pitali su se neki novinari u samom početku koliko je njegovom dolasku u Napoli kumovala ozloglašena mafijaška organizacija Camorra, no predsjednik kluba je burno reagirao na takva pitanja.

U početku stvari baš i nisu djelovale najsjajnije. Maradona se trebao prilagoditi totalno drugačijem stilu nogometa u kojem su sudci dozvoljavali grublju igru, no kad je zahvaljujući kondicijskom treneru svoju već eksplozivnu brzinu uzdigao do nevjerojatnih razina, postao je nezaustavljiv. Sve bolju formu i sverastuće samopouzdanje Maradona je prebacio i na suigrače iz reprezentacije što je na kraju rezultiralo titulom svjetskih  prvaka.

Trofeji su počeli stizati i u Napoli i čarobni Argentinac je dosegao razinu božanstva. Konstantna prisutnost medija i osjećaji moći i slave počeli su odvoditi Maradonu u polaganu, ali sigurnu propast.

Raskalašeni noćni život, alkohol, droge i javno druženje sa šefovima Camorre polako su ga za ostatak Italije pretvarali u personu non gratu, no Napolitanci su ga i dalje voljeli, barem dok je na terenu davao sve od sebe. Nakon novog svjetskog prvenstva, nestala je i ta ljubav.

Ovdje navedene sličice iz Maradoninog života tek su djelić ovog dvosatnog i kusur dokumentarnog kolaža koji je sastavljen od nevjerojatnih arhivskih snimaka kao i onih,  do sad nikad viđenih koje sam Maradona kao i njegovi članovi obitelji, suigrači i prijatelji komentiraju kroz brojne naracije.

Sve to skupa u isti mah izgleda impresivno, nostalgično, dirljivo, a bogme i potresno. Nema što, Kapadia je ponovno napravio jedan fantastičan dokumentarac kojeg će baš svi, a posebice ljubitelji lika i djela ovog osebujnog nogometaša gledati s divljenjem.

OCJENA: 4.5/5

S daškom nostalgije možemo popratiti i najnoviju krimi komediju Guya Ritchiea. Zašto nostalgija ako je radnja smještena u današnje vrijeme, pitate se? Obrazloženje slijedi.

Kad moćni američki diler s londonskom boravišnom adresom Mickey Pearson (M. McConaughey) odluči prodati svoje kriminalno carstvo drugom narko moćniku (J. Strong), dogodi se niz nepredvidljivih događaja…

Kratko da kraće ne može biti. Djeluje pomalo nestvarno da isti čovjek potpisuje režiju za ultra skupi i napose negledljiv promašaj imena ''King Arthur: Legend of the Sword'' i ovo, no to je Guy Ritchie. Kad se otkrio svijetu sad već davne 1998. s briljantnom krimi komedijom ''Lock, Stock and Two Smoking Barrels'', kritičari su glasno klicali kako je Engleska dobila svojeg pandana Quentinu Tarantinu.

Koliko god istine bilo u tome (neobični likovi, vrckavi i duhoviti dijalozi i nepredvidljivi obrati, nezaboravni soundtraci), Guy Ritchie je ipak posjedovao 'ono svoje nešto'. 

Prvenstveno valja navesti onaj tipični britanski crni humor o kakvom 'Ameri' mogu samo sanjati. Ritchie se također znao stilski poigravati s tehnikama snimanja, urnebesnim radnjama i glumačkim castingom zbog kojeg mu mnogi slobodno mogu dugovati karijere (Jason Statham prije svih).

Nastavio je u istom ritmu s jednakom dobrim ''Snatchom'', a onda se 'dogodila' Madonna. Prvo glazbeni spot, a potom i kratki film uvukli su mu buduću suprugu pod kožu zbog koje je gotovo uništio obećavajuću karijeru snimivši na kraju 'bljuvotinu' imena ''Swept Away''. Samopouzdanje mu je poslije tog fijaska bilo dobrano uzdrmano, dok je publika s opravdanjem iščekivala iskupljenje.

Trebao je to biti akcijski krimić ''Revolver'' (2005), no rezultat tog filma je bio ništa drugo doli kaos. Brak s Madonnom je polako ali sigurno pucao po šavovima i u tom periodu je izbacio nezapaženi TV film (op.a. ''Suspect'') i reklamu za Nike da bi 2008. u kina stigao ''RocknRolla''.

The Gentlemen (2019)

Režija: Guy Ritchie

Uloge: Matthew McConaughey, Charlie Hunnam, Michelle Dockery, Jeremy Strong, Hugh Grant, Colin Farrell…

Žanr: Kriminalistički, komedija

Trajanje: 113 min.

Bio je to veliki pomak i povratak u formu, odnosno korijenima, premda im kvalitetom nije parirao.

Ipak, i kao takav, ''RocknRolla'' je bio dobar udarac u stražnjicu koji je Ritchiea okuražio na plivanje u visokobudžetnim vodama. Govorim dakako o ''Sherlocku Holmesu'' (2009.). Uz raspoloženog Roberta Downeya Jr. i Judea Lawa film se pokazao kao pravo zabavno osvježenje u toliko puta prožvakanom materijalu o slavnom detektivu.

Zahvaljujući pozitivnim kritikama i popriličnoj zaradi na kinoblagajnama bilo je jasno kako je samo pitanje vremena o snimanju nastavka. On je stigao u kina već dvije godine kasnije, no fore iz prvog nastavka su se ovaj put pomalo isfucale i valjalo je razmišljati o novim projektima. To je bila jako dobra špijunska komedija, točnije adaptacija nekoć uspješnog TV serijala ''The Man from U.N.C.L.E.'' (2015), a onda se Ritchie totalno pogubio i snimio budalaštinu imena ''King Arthur: Legend of the Sword''.

Premda je krahirao na blagajnama, Ritchie je dobio još jednu priliku za režijom blockbustera, a on je ziheraški odabrao igranu verziju Disneyevog crtića ''Aladdin'' . Premda je za kraj 2019. bio najavljen i njegov drugi film, ta informacija je ostala u sjeni, a fanovi Ritchiea s početka ove priče su se pomalo ohladili.

Nakon kratkog 'kopanja' po Ritchievoj biografiji konačno dolazim i do naše priče. Dok je radio na ''Aladdinu'' Ritchie si je vjerojatno malo povratio u usta kad je shvatio kako se 'prodao' te se odlučio odužiti fanovima svojih ranijih (i svakako ponajboljih) radova.

Složio je jednu sebi svojstvenu i prepoznatljivu priču o kriminalcima koji su istodobno zastrašujući i duhoviti, izuzetno spretni i šeprtljavi i začinio je sočnim dijalozima, obratima i referencama na aktualnu pop kulturu (opsesija mlađih generacija virtualnim videom i slavom, seks skandali s Weinsteinom, Brexit…).

Mnogi kritičari su ga na kraju napali zbog anti-semitizma, ksenofobije, rasizma, homofobije i seksizma, no ti dušobrižnici su oprezno cijepljeni od humora. Naravno da njegove opaske u filmu nisu zlonamjerne već aludiraju na činjenicu kako se danas pretjeruje u svemu i kako se svaka izjava tumači negativno. A kad to još 'profiltrirate' kroz onaj tipični britanski crni humor, ne čude oštri komentari i napadi.

Kao i uvijek, trebao mu je za ovakvu suludo zabavnu priču moćan glumački ansambl, a njega je pronašao u Matthewu McConagheyu i sad već kućnom glumcu Charlieu Hunnamu. Činjenica jest da su obojica ovdje više nego solidni, ali 'šou' uvjerljivo kradu Hugh Grant kao pohlepni privatni istražitelj i napose fantastični Colin Farrell kao lokalni boksački trener koji je sposoban pronaći rješenje za svaku bezizlaznu situaciju.

Naravno, tu se nalazi još brdo neobičnih likova i situacija, još jedan nezaboravni soundtrack (Christopher Benstead + Can, Roxy Music, The Jam, Johnny Rivers, Bugz Malone…) i prepoznatljiv Ritchiev redateljski pečat zahvaljujući kojem mu možemo oprostiti sve budalaštine s kojima nas je posljednjih godina 'okaljao'.

Možda nije u rangu njegova prva dva naslova, ali je svakako blizu, ako ne i uz bok ''RocknRolli''. Dok Ritchie ponovno ne zabrlja, svi trk u kino, zabava vam je zajamčena!

OCJENA: 4.5/5