Ostalo / Kolumne

sedmi pečat

Srbenka + Little Women: NE ksenofobiji, DA emancipaciji žena i jednakostima!

Srbenka + Little Women: NE ksenofobiji, DA emancipaciji žena i jednakostima!

Stigla su nam ovaj tjedan u zadarska kina dva filmska naslova koji se svaki na svoj način dotiču relevantnih tema. Prvo ćemo se baciti na izvanredni Sljepčevićev dokumentarac ''Srbenka'' kojeg možete pogledati ovog četvrtka u Kino Zoni, a zatim ću vam ispisati riječ-dvije o novoj adaptaciji romana ''Little Women'' u režiji Grete Gerwig.

Radnja Sljepčevićevog filma vraća nas u 2014. u Rijeku gdje kontroverzni kazališni redatelj Oliver Frljić postavlja predstavu o Aleksandri Zec, dvanaestogodišnjoj djevojčici srpske nacionalnosti koju su skupa s roditeljima 1991. na Sljemenu likvidirali petorica pripadnika pričuvne postrojbe MUP-a koji za svoj zločin nikad nisu odgovarali.

Iscrpne probe i težak materijal s kojim se suočavaju kako glumci tako i redatelj, ostavljaju po njih duboke emocionalne ožiljke dok pred kazalištem prosvjeduju pripadnici desnice koji ih prozivaju za pristranost i ignoriranje hrvatskih žrtava u Domovinskom ratu. Dodatni emocionalni naboj unose i djevojčice iz lokalne glumačke škole među kojima se nalazi i dvanaestogodišnja Nina, po nacionalnosti Srpkinja…

Ovih dana sam se 'opet' susreo sa ''Srbenkom'' i moram priznati kako sam iznova bio emocionalno izbombardiran. Svakako valja reći kako je Sljepčevićev film jedan od onih koje bez ikakve dvojbe možemo okarakterizirati kao teškog, a ponekad i mučnog za gledanje, no napose nužnog.

Gotovo 25 godina od svršetka nesretnog Domovinskog rata i dalje postoje mnogi koji zazivaju novi, busaju se desnicom o prsa i glasno urliču ustaške pokliče, a što je još i gore, zarazno prenose svoj zatucani nacionalizam na uzraste koji rata nisu niti čuli, niti vidjeli, a kamoli znali što on sa sobom nosi.

Dobro se zna tko je i zašto započeo rat, no trebamo li i dan-danas imati nove naraštaje zadojene mržnjom koji će se poput zatupljujućih političkih frakcija neumorno vraćati u crnu prošlost i prozivati četnike, ustaše i partizane?

Koliko god provokativan bio u svojim idejama, Frljić dobro zna (osjetio je to u više navrata na vlastitoj koži) kako je biti prozivan, markiran kao musliman i takve posljedice nastoji iznijeti kroz predstavu o Aleksandri Zec, slučajnoj žrtvi nacionalističke zaslijepljenosti.

Srbenka (2018)

Režija: Nebojša Sljepčević

Sudjeluju: Nina Batinić, Oliver Frljić, Ivana Roščić, Igor Kovač, Jelena Lopatić, Marin Blažević, Sandra Dekanić, Ljerka Hribar…

Žanr: Dokumentarni

Trajanje: 70 min.

On otvoreno poziva svoje glumce da ga 'rešetaju' pitanjima poput –Zašto ne radiš predstavu o našim, a ne njihovim žrtvama?- na što spremno odgovara da bi takvu učinio kad bi živio u Srbiji. Ljudima mora konačno biti jasno kako su u ratu svi žrtve i kako niti jedno dijete nije krivo zbog grijeha svojih očeva i majki, a da posljedice po njihove živote mogu biti razarajuće.

Djevojčica Nina nam tako u svojoj ispovijesti otkriva ogorčenje i frustraciju kad je od majke saznala kako su oni Srbi. Osjećala se gotovo okuženo i neželjeno, nije od straha znala kako to prikrivati u društvu koje stigmatizira sve 'nepoželjne' nacionalnosti.

Bilo da su Romi, muslimani i napose Srbi, oni su u očima djece zadojene mržnjom i netolerancijom nepoželjni, četnici, najveće smeće. Paradoks takvog (ne)odgoja je ta što takva djeca koju godinu kasnije s podjednakim nabojem pjevaju kako ustaške pjesme tako i ozloglašene 'cajke'.

Sljepčević propituje takve uzročne posljedice, a i precizno kamerom 'lovi' Frljićeve glumce koji prolaze vlastite emocionalne konfrontacije s materijalom i prošlošću (glumac Igor Kovač je primjerice rođen u okolici Vukovara i dobro zna što su ratne strahote), odnosno, hajkom desno orijentiranih medija.

Strah, frustracije i zabrinutost, oslikavaju se u njihovim pogledima i gestama (posebice djevojčice Nine). Mogu li ovakvo što izvesti do kraja i kako će publika reagirati? 

Majstorski režiran, snimljen i osmišljen, ''Srbenka'' je bez ikakve sumnje jedan od ponajboljih hrvatskih dokumentaraca novog doba koji hrabro progovara o temi koju mnogi ignoriraju ili bolje rečeno, osuđuju i bez da su film pogledali. Kad bi se mene osobno pitalo, ovo bi definitivno bio jedan od onih filmova kakve treba prikazivati u školama i tako barem pokušati razbistriti sve te mlade isprane mozgove.

Ostavimo kvragu crnu prošlost za nama (nikad ne zaboraviti!) i zajedno kročimo u neizvjesnu budućnost kao ljudi, a ne Hrvati, Srbi, Bošnjaci, Romi i što već po nacionalnosti, vjeri ili spolu bili.

''Srbenka'' će biti prikazana ovog četvrtka u Kino Zoni na već uobičajenoj lokaciji u 20 sati nakon čega će biti upriličen razgovor sa samim autorom filma, Nebojšom Sljepčevićem.

Nemojte stoga oklijevati već kupite ulaznice na vrijeme jer su po mojim saznanjima sve siječanjske projekcije u Kino Zoni do sad bile dupkom ispunjene i mnogi su se morali vratiti kućama bez prilike za gledanjem.

OCJENA: 5/5

Drugi pak ovotjedni film najnovija je adaptacija istoimenog klasičnog romana Louise May Alcott.

Priča prati život sestara March (Ronan, Watson, Plugh i Scanlen) koje su u svojim formativnim godinama ostale živjeti same s majkom (L. Dern) dok im se otac (B. Odenkirk) borio u Građanskom ratu. Od rođenja odgajane po svim moralnim načelima, sestre March brzo odrastaju u zrele i mudre žene. Premda je svaka od njih različita i znaju imati svoje međusobne nesuglasice, kad god se pojavi neki problem rješavaju ga složno. 

U fokusu je Jo (S. Ronan) odlučna spisateljica koja se pokušava izboriti za svoje mjesto u strogom patrijarhalnom društvu, a kad nakon nekoliko objavljenih kratkih priča uz pomoć svojeg ljubavnog interesa (tumači ga Luis Garrel) shvati kako to nije najbolje što može pružiti, ona se baca na pisanje romana o vlastitoj obitelji…

Greta Gerwig se uz uspješnu glumačku karijeru (posebice u filmovima supruga Noaha Baumbacha) još 2008. okušala u redateljskoj 'stolici' (op.a. korežirala je s Joeom Swanbergom malo zapaženu romantičnu dramu ''Nights and Weekends''), no pravi uspjeh je doživjela 2017. kad je mahom oduševila kako publiku, tako i kritiku sa svojom komičnom dramom o odrastanju imena ''Lady Bird''.

Pusta priznanja i hvalospjevi dali su joj dakako vjetar u leđa i svi su očekivali vijesti o njezinom idućem redateljskom projektu. Ubrzo je obznanjeno kako će Gerwigica režirati film za koji je još 2016. angažirana kao scenaristica, a riječ je naravno o najnovijoj adaptaciji istoimenog Alcottičinog romana ''Little Women''.

Little Women (2019)

Režija: Greta Gerwig

Uloge: Saoirse Ronan, Emma Watson, Florence Pugh, Eliza Scanlen, Laura Dern, Timothée Chalamet, Tracy Letts, Bob Odenkirk, James Norton…

Žanr: Drama, romantika

Trajanje: 135 min.

U jeku #MeToo pokreta, tajming za ovakvu priču je savršeno pogođen, jer u vremenima kad najmoćnijim silama svijeta dominiraju likovi poput Trumpa (mislim da vam ne trebam suviše govoriti o njegovim 'mudrim' djelima) ženama treba tip filma koji će ih valjano emancipirati premda smo, gotovo uvijek istu priču već mogli pogledati u sad već brojnim filmskim i TV adaptacijama romana. 

Centralni lik je kako sam već gore i naveo u sinopsisu, Jo (jako dobra Saoirse Ronan), mlada i odlučna djevojka koja propituje položaj žene, pokušava pronaći načine da se nametne u tad strogom patrijarhalnom društvu (to se najbolje demonstrira kroz razgovore s urednikom novina), a ujedno i pruža podršku svojim sestrama koje su, premda karakterima potpuno različite, napose empatične i složne kad je to najpotrebnije. 

Naravno, to je i ona neizostavna romantična poleđina koju ponajprije 'zakuha' lik Lauriea (iznova uvjerljivi Timothée Chalamet), bogati i bahati unuk njihovog imućnog susjeda Laurenca (tumači ga uvijek pozdani Chris Cooper) koji isprva koketira s Jo, da bi kasnije svoj ljubavni interes prebacio na njezinu mlađu sestru Amy (odlična Florence Pugh) koja od prvog trenutka žudi za njim.

Film, naravno poput izvornog materijala posjeduje neke nezaboravne replike i trenutke, obavijen je debelim slojem nostalgije i topline, prekrasno je snimljen, odglumljen i režiran, no meni osobno na momente ne odskače suviše od sličnih periodičkih drama u produkciji TV kuće 'Hallmark'. Jednostavno, nema mi tu nekog osobitog 'šuga'.

Sve sam već manje-više vidio u prethodnim adaptacijama koje su također bile krcate glumačkim zvijezdama sposobnima za nošenjem ovakvog materijala, no ponavljam, oni koji knjigu nisu čitali, niti pogledali prijašnje filmske verzije iste, sigurno će pronaći puno više razloga za divljenjem.

Da li je 6 nominacija za nadolazećeg Oscara koje je film skupio ipak malo previše, procijenite sami, no to ne znači kako biste trebali propustiti ga.

OCJENA: 3.5/5

Category: 1637 - 1653

Reci što misliš!