Petrčane više neće mirisati na borove nego na gradilište
Kad se u Zadru snimala američka TV-serija The Terminal List: Dark Wolf i kad je stara Voštarnica pretvorena u irački grad Mosul, malo je tko ostao ravnodušan.
Nešto od tog gorkog osjećaja ovih dana, na pragu ljeta, može se doživjeti i u malom mistu, turističkom biseru pokraj Zadra. Scenografija: Petrčane novu sezonu dočekuje raskopano, prašnjavo, s otvorenim rupetinama i cijevima posvuda.
Sam centar sela, u kojem se nalaze prostorije turističke zajednice i mjesnog odbora, kao i jedna od važnijih autobusnih stanica, trenutačno ne izgleda reprezentativno. Turiste koje ondje zatičem to, čini se, previše ne ometa – veselo i blijedoputo preskaču prepreke prema plaži na kojoj su u predsezoni otvorena dva „plažna objekta“, kafića.
Dosta je ugostiteljskih objekata još zatvoreno, a Mjesni odbor već je najavio dio ljetnih događanja. Program „Petrčko lito“, koji se održava svake godine, i ove će sezone biti organiziran uz podršku Turističke zajednice grada Zadra. No vratimo se najnovijem hitu iz malog mista.
Na Punti Radman stanje je, blago rečeno, alarmantno. Mještani su reagirali zbog sječe borova i priprema za radove na dionici obale od Vile Nele do Pinije. Punta Radman jedna je od popularnih plaža u Petrčanima, mjesto na kojem su generacije djece i odraslih provodile ljeta, učile plivati, stvarale uspomene i obiteljske fotografije koje se čuvaju cijeli život, stoji u dopisu koji je posljednjih dana osvanuo na portalima.
Od Pinije do Punta Skale: obala u znaku bagera
Iako nisam stanovnik Petrčana, imam ogroman kufer uspomena ne samo na tu plažu nego i na gotovo sve ostale – od Pinije do Falkensteinerova hotela Iadera. Prvi duvani, sladoled, simpatija, noćno kupanje, svašta nešto me veže za Petrčane. I stvarno nisam jedina.
Za mnoge mještane ovo što se događa nije samo pitanje infrastrukture ili gradilišta, nego pitanje očuvanja prostora uz koji su odrasli i koji predstavlja važan dio identiteta mista. One koji posjeduju bagere, baš kao u crtanom filmu Blufonci – generacijo osamdesetih, znate, znate sve – ne zanimaju uspomene, identitet ni dugogodišnja autohtona flora.
Iako još nismo u špici sezone, u Petrčanima je već primjetan prolazak gostiju iz dva smjera – sa strane Pinije i Punta Skale. Put koji vodi od hotela Petrčane, smještenog otprilike u sredini mista (tko još može prežaliti onu nekadašnju lipu malu seosku poštu …i vonj telefonskih govornica?), također je u velikim radovima. Tijekom svibnja, šetajući uz obalu od mista prema Punta Skali, „prvi red uz more“ izgleda kao carstvo rupetina i cijevi koje se postavljaju, pa cijelo područje djeluje nedovršeno i kaotično.
Postavlja se pitanje kako će sve izgledati uskoro, kada krenu prvi kupači. Ljudi se ovdje kupaju ispred svojih vikendica, uz taj obalni pojas koji je ionako nakon zime često u lošem stanju pa ga se tradicionalno ravna pet do dvanaest. Tko će za dva tjedna ondje moći postaviti ležaljke, ručnike i normalno doći do mora? Riva je na nekoliko mjesta napukla, a obala se utrkuje s rokovima za koje više nitko ne vjeruje da će biti ispoštovani.
Kad infrastruktura proguta misto
More je još uvijek hladno, pa kupača zasad nema mnogo, a gosti hotela uglavnom koriste grijane bazene. No zato je vidljiv velik broj vikendaša koji su već stigli u Petrčane – uređuju kuće, apartmane za iznajmljivanje i vrtove, pripremajući se za sezonu koja bi trebala donijeti živost. Gosti su već bukirali. Aglomeracijske iimprovizacije neće moći sakriti niti jedan filter na Instagramu.
Petrčane je godinama živjelo od te neke svoje mirne jednostavnosti, borova, đireva uz obalu i čistog mora. Upravo zato mještane danas toliko boli dojam da se ono najvrjednije, prostor i identitet, tretira kao nešto što se može raskopati, prepilati i fušerski zakrpati na brzinu, bez osjećaja za ljude koji tamo žive cijeli život.
