Nekad riva, danas garaže, klubova nemaju - kako danas živi zadarska subkultura? Oni ne idu na špicu. Upoznajte zadarsku ekipu koja ignorira trendove
Zadarska riva nekad je bila veliko mjesto okupljanja rokera, metalaca, hipija, i svih onih koji su slušali glazbu koja se nije nalazila na vrhovima ljestvica popularnosti. Bio je gotovo znak prestiža otkriti neki opskurni bend i donijeti na kazeti ili CD-u u ekipu.
Znalo se satima raspravljati o tome kojim je albumom Metallica “pošla k vragu”. A oprema? Majice s bendovima, prišivci, šigurece, lanci… u centru grada rijetko ćete sada vidjeti neku veću skupinu ”alternativaca”, osim ako se dogodi kakav boom poput koncerta Made in Zadar na Kapetanskom.
Milenijalci koji još uvijek žive zaljubljeni u subkulturu u ovom gradu nemaju svoj klub. Neka mjesta su postala sjajno utočište, poput Nigdjezemske. Odličan je projekt Urbofon koji održava tu neku rokersku vibru na životu. Ali onog osjećaja čopora kakav je postojao na rivi i kasnije ispred DHM-a jako, jako je izblijedio. No, postoje iznimke koje čine dobru razliku!
U vremenu digitalije, “binđanja” i života koji nam se nekako počeo sve više odvijati kroz ekrane različitih dimenzija, gotovo iznenađuje činjenica da još postoje ljudi koji se ”stvarno druže”. Uživo. Kao nekad. I pritom stvaraju fantastične, neobične i pomalo uznemirujuće stvari – u Zadru!
Foto: TZGZ
Nisu udruga, nisu bend, nemaju političke ambicije, povezuje ih upravo to što se vole kreativno izraziti, zanimaju ih slični, alternativni umjetnički pravci, bilo glazbeni, kazališni, filmski.
Nemaju ni svoj stalni prostor, ali kada rade na nekoj ideji, okupljaju se u radionici jednog od člana ekipe.
Meni je bilo zanimljivo to što ih i ne viđamo na popularnim zadarskim događanjima, oni ne idu na špice i festivale, imaju taj jedan svoj đir i zadovoljni su baš tako, u druženju i okupljanju oko srodnih ideja i vizija.
“Lakše je staviti masku nego je skinuti”
Zadarska javnost imala ih je priliku doživjeti ”u punoj opremi”, na Karnevalu, kada su nastupili kao KUD Mrtovnjak.
U razgovoru s ekipom KUD-a “Mrtovnjak” dotaknuli smo se svega pomalo: alternative i grada, apokalipse kao umjetničkog izraza, nabave rekvizita, paljenja i paranja tkanina, ludih leća, glazbe, tetovaža, zombija i maski – ali i pitanja tko ih zapravo nosi.
Razgovor je otvorio i još neke teme: granice društvenih sloboda, očekivanja i autentičnost života u vremenu u kojem se ljudi i dalje bave reliktima prošlosti.
Apokalipsa je prošla. Oni su preživjeli i sa sobom donijeli buku, nemir i poruku koju nije bilo moguće ignorirati. Manifest Dennisa Bottazza, kojim je otvoren nastup KUD-a “Mrtovnjak”, nije bio tek uvod u maškaranu točku, već jasan stav:
“Hvala svima koji su vidjeli umjetnost u našem kaosu, i onima koji su u svemu vidjeli smak svijeta – dobro došli u našu zonu sumraka. Nismo došli po nagradu, ni po pljesak. Došli smo pokazati da je lakše obući masku nego skinuti je.”
U svom prepoznatljivo sirovom izrazu, “Mrtovnjak” je kroz motiv zombi-apokalipse progovorio o društvu koje, kako kažu, sve češće tone u pasivnost: “Razvrstavamo smeće, a ne razvrstavamo laži. Grad ne propada izvana, nego iznutra, zbog onih koji su prestali biti ljudi. Ovo je epidemija koja se ne prenosi zrakom, nego šutnjom.”
Foto: TZGZ
Nekad smo raspravljali o albumima, danas skrolamo… ali nisu svi odustali
‘’Spontano se kroz vrijeme okupila ekipa ljudi koji dijele neke osobine – svi smo kreativni, društveni, prirodni i nismo se dali potpuno izgubiti u bespućima društvenih mreža koja osuđuju na otuđenje, već smo baš sada kada je otuđenje ljudi najintenzivnije, pa i u kontekstu karnevala koji u Zadru odumire, oformili društvo koje je zajedničkim idejama i doprinosom unijelo malo svježine’’, ispričala je Petra Antić.
‘’Žao nam je da su naš nastup poneki shvatili plošno jer mi smo imali vrlo jasnu poruku, umotanu u masku zombija, koji predstavljaju umrtvljene prolaznike grada, one koji svojom pasivnošću uzrokuju propadanje našega grada i društva. Također, apokaliptična i jeziva atmosfera slikovito ukazuje na posljedice ljudskog nemara. Nadamo se da će Zadrani malo više otvoriti svoje umove i oči, a mi ne planiramo prestati imati nove ideje i uživati u njihovoj provedbi’’.”
Foto: TZGZ
Od glazbene subkulture do društvene kritike
Član ekipe Džeki Racci kazao je da iza svega stoji dugogodišnje prijateljstvo i zajednički identitet: “Mi smo grupa prijatelja, možeš nas zvati alternativci, punkeri, metalci, dio nas su i glazbenici. Iz toga dolaze naše ideje, estetika i izražaj.”
Nakon prošlogodišnje inspiracije bendom Slipknot, ove godine odlučili su otići korak dalje.
“Zombi-apokalipsa bila je način da prikažemo današnje društvo. Na leđima smo nosili logotipe društvenih mreža – zombiji su zapravo simbol ljudi koje takav svijet ‘izjeda’. Apokalipsa predstavlja zaluđenost takvim svijetom gdje svi hoće biti isti, svi zavide jedni drugima i nezadovoljni su sami sobom, tu se stvara depresija, ljubomora i svakakve misli.
Mali milijun puta se u društvu sjetiš i pričaš o tome kako smo mi proveli djetinjstvo. Na igralištu, na biciklima, šporki i prljavi, igralo se ”kukala i vatala”. Nije se sjedilo na kompjuteru ili PS-u, nije se sjedilo po kavama u osnovnoj školi. Roditelji nisu djeci gurali mobitel u ruke da ih ”smire”. Vrijeme koje je došlo je jednostavno užasno, nezdravo i žalosno, ali možda se to i ne može više promijeniti s obzirom na to da se ljudi hrane internetom”, kaže Džeki.
Foto: TZGZ
Scenska apokalipsa s jasnom simbolikom
Kako objašnjava Marino Grgurev, ideja je nastala kroz zajednički rad i razmjenu ideja:
“Htjeli smo prikazati onu ružniju stranu današnjice – gdje društvene mreže, novac i pohlepa oduzimaju ljudima ljudskost i pretvaraju ih u ‘žive mrtvace’. Sama izvedba bila je razrađena poput kratkog filma: obitelj u potrazi za preživjelima, napad zombija, širenje zaraze i dolazak znanstvenika koji pokušavaju pronaći lijek – no i oni postaju dio iste spirale. U završnom obratu, scena prelazi iz horora u ples, uz glazbenu referencu na Brick House, dok djeca s krova vozila podižu natpise: “FREEDOM” i “FREE YOURSELF”.
Pitamo Džekija i zašto dolazi do nerazumijevanja okoline za ono što nosi etiketu “subkulturno” i alternativno.
“Da, još uvijek živimo u takvoj sredini. Još uvijek dio ljudi ne shvaća da heavy metal nije glazba koja propagira zlo, smrt i pakao… To je glazba koja je žestoka, dinamična i OK, poprilično glasna. A u biti propagira slobodu izražavanja, individualnost, kritizira rat, politiku i zbog takvog garda i snage koristi snažne i šokantne motive kao metaforu na određene stvari”.
Zadar ima jednu posebnu alternativnu energiju
Maju Šimić javnost je upoznala kao kazališnu redateljicu i voditeljicu Dragon teatra. Ona je uz Mrtovnjak stala iz spontanosti i želje za stvarnim druženjem, izvan digitalnog svijeta:
“U vremenu kada se sve više povlačimo u svoje male digitalne svjetove, posebno je dragocjeno vidjeti ljude koji se druže uživo, s idejom i energijom. Cijela ova priča oko Mrtovnjaka pravi je podsjetnik da kreativnost i dalje živi među ljudima. Zadar ima jednu posebnu alternativnu energiju koja možda nije uvijek vidljiva na prvu, ali itekako postoji”, kaže Šimić.
U već formiranu priču “uletjela” je na poziv D. Bottazza, preuzevši ulogu liječnice usred apokaliptične scene:
“Ta brza, spontana povezanost među ljudima dala je cijeloj priči dodatnu dimenziju. Proces je bio poput malog kreativnog laboratorija, od šminke do detalja koji su činili transformacije uvjerljivima.”
Foto: TZGZ
Smatra li Šimić da se isplati slaviti slobodu izraza?
“Maske ponekad ne skrivaju, nego otkrivaju. Dopuštaju nam da budemo hrabriji, iskreniji i bliže sebi. Već imamo i planove za sljedeću godinu. Osobno sam u iščekivanju studija u kojem bih trebala nastaviti svoj dugogodišnji rad i sigurno je da će i taj novi ciklus biti inspiriran ovim iskustvom. Ekipa Mrtovnjak bit će važan dio tog programa, ta energija koja se tamo dogodila nije nešto što želiš pustiti da nestane.
Kao da se sav taj alternativni naboj koji se posljednjih godina pomalo raspršio, ovdje ponovno skupio, u jednoj tećici punoj novih sastojaka. I imam osjećaj da će iz toga izrasti nešto stvarno vrijedno, već jest – nova prijateljstva, suradnje i jedan svjež, kvalitetan impuls na nezavisnoj sceni.”
