Jesenas, zagrebačka (a i šira) publika je tijekom 23. izdanja Zagreb Film Festivala imala priliku uživati i u jednom od najzapaženijih indie naslova iz 2025. – sjajnoj dramediji ”Sorry, Baby”, a od ovog četvrtka će je putem domaćih kinoteka moći pogledati i ostali ‘smrtnici’. Zašto je ovaj autorski debi Eve Victor doživio tako snažan kritički odjek, a što je posebno pogodilo publiku, otkrijem vam nakon standardnih par rečenica o samoj radnji.
Agnes (Eva Victor) je profesorica književnosti na fakultetu u Maineu koja živi samotnim životom s mačkom Olgom u izoliranoj kući. Kad joj iz New Yorka u posjet stigne najbolja prijateljica iz fakultetskih dana, Lydie (Naomi Ackie), Agnes shvaća koliko je usamljena i kako se još nije mentalno oporavila od traume koja joj je u potpunosti poremetila normalan život. Premda se povremeno zna upustiti u seksualne odnose sa simpatičnim i brižnim susjedom Gavinom (Lucas Hedges), Agnes i dalje nije spremna za veće životne iskorake poput Lydie koja očekuje dijete sa svojom partnericom. Zašto? Agnes je bila žrtva seksualnog zlostavljanja…
Zahvaljujući viralnom uspjehu njezinih kratkih humorističnih videa koji su spretno i spremno spajali njezin ‘suhi humor’ s apsurdom i egzistencijalnim temama, Eva Victor je brzo upala u oko i proslavljenim holivudskim filmašima poput oskarovca Barryja Jenkinsa (”Moonlight”, ”If Beale Street Could Talk”…) koji se ponudio producirati joj film ako si ikad odluči za njega. Victor se osokoljena tim prijedlog primila pisanja scenarija, a kasnije i snimanja filma čija idejna okosnica nije bila prikaz traumatskog događaja kao kakvog spektakla već je fokus ostavila na posljedicama i svakodnevnom životu nakon pretrpljene traume.
Naime, Victor nam kroz lik Agnes prikazuje jednu grubu emocionalnu paralizu i poteškoće u procesu mentalnog oporavka, odnosno, povratka nekakvom normalnom životu i okruženju. Premda je proživjela užasan čin seksualnog zlostavljanja, svijet oko nje se nastavlja ‘vrtjeti’ istim ritmom kao da se ništa nije dogodilo. To je po nju dakako iznimno frustrirajuće, jer okolina ne može razumjeti njezinu izolaciju i osjećaje. Ona u dugotrajnom procesu iscjeljenja pokušava i povratiti vlastiti identitet, a za to joj je nužan emocionalni oslonac kojeg ima isključivo u najboljoj prijateljici Lydie. Ova je pak u konstantnom strahu jer nije sigurna hoće li zbog fizičke udaljenosti Agnes u svojem najgorem psihološkom stanju dići ruku na sebe.
Tako teške teme, Victor scenaristički i glumački (jako uvjerljiva) efektno ‘presijeca’ crnim humorom koji postaje ključan kao kontrast između smiješnog i bolnog. Uz borbu centralnog lika, autorica upućuje i snažnu kritiku institucijama. Dežurni doktor je tako prilikom fizičkog pregleda Agnes poprilično hladan i rezerviran dok je ‘rešeta’ pitanjima o okolnostima u kojima je pretrpjela seksualno nasilje, a istovremeno joj i spočitava što se nije promptno obratila liječnicima. Akademski sustav je pokazao još i gore lice kad je umjesto osude svojeg fakultetskog djelatnika Agnes uputio dvije zastupnice s zadatkom ‘pranja’ njihove odgovornosti. Kao da to nije dovoljno, ona je doživjela i popriličnu neugodnost pred predstavnicima pravosuđa kad je okružena članovima porote morala obrazložiti zašto nije spremna na vlastitu porotničku dužnost.
Zahvaljujući nelinearnoj strukturi narativa, fragmentiranom pripovijedanju i suzdržanosti (posebice u prikazu samog čina zlostavljanja), Victor pojačava subjektivni osjećaj traume zbog čega gledatelj ‘živi’ u jednakim fragmentima kao i glavna protagonistica. Takvim inteligentnim, nenametljivim i suptilnim načinom, autorica vješto izbjegava klasične klišeje na relaciji ‘žrtva/zlostavljač/priča o osveti’. Ipak, nekima možda i neće osobito leći tempo i struktura filma jer određeni kadrovi su spori (s razlogom) i djeluju pomalo razvučeno, a isto tako će ih i emocionalno ‘bombardirati’ na što neće baš svi biti spremni. Ako volite intimne, autorske drame o životu nakon traume te sudaranju crnog humora i vrlo ozbiljne tematike, ”Sorry, Baby” vas neće razočarati. Dapače, duboko će vam se usaditi u pamćenje.
OCJENA: 4.5/5