Ostalo / Kolumne

sedmi pečat

Ad Astra: Interstelarna odiseja u srce tame

Ad Astra: Interstelarna odiseja u srce tame

Kad već tjednima, točnije od Biennalea slušate kako je James Gray stvorio nešto čudesno, a Brad Pittu ne gine Oskar za najbolju ulogu, onda automatski križate dane na kalendaru i nestrpljivo iščekujete domaću kino premijeru. Dakako, riječ je o filmu ''Ad Astra'', a drže li sve te priče vodu, pročitajte u nastavku ovotjednog osvrta.

Bliska budućnost. Sunčev sustav je pod udarom misterioznih naboja energije koji opasno prijete čovječanstvu. Saznavši kako ti isti naboji dolaze iz Neptunove orbite gdje je nakon neobjašnjivog nestanka zapažena i istraživačka letjelica pod zapovjedništvom legendarnog astronauta i istraživača Clifforda McBridea (T. Lee Jones), NASA zatraži pomoć njegova sina, također astronauta, bojnika Roya McBridea (B.Pitt). Roy ostane zatečen s informacijom da mu je otac živ, no stoički prihvati zadatak…

Moram priznati kako već dugo vremena nisam gledao neki film za kojeg sam pomislio: - Jbt, što sam ovo upravo gledao!? Bila nas je tek šačica (doduše, popodnevni termin nikad nije bio osobito popularan) najzainteresiranijih u toj velikoj dvorani, no lako sam mogao primijetiti izraze čuđenja na licima prisutnih.

Ne, nije ovo bio film kojeg su očekivali. Nismo još bili niti na polovici filma,a pojedinci su već nervozno cupkali nogama, dok se dvoranom u jednom trenutku prolomio i zvuk glasnog zijevanja.

Ad Astra (2019)

Režija: James Gray

Uloge: Brad Pitt, Tommy Lee Jones, Ruth Negga, Liv Tyler, Donald Sutherland, Jamie Kennedy, John Finn..

Žanr: SF, drama, misterij

Trajanje: 124 min.

Što bi sad to trebalo značiti? Pa, James Gray je do prije par godina bio poznat isključivo po turobnim kriminalističkim i ljubavnim dramama, kad je na iznenađenje mnogih (uključujući i potpisnika ovih redova) odlučio snimiti jednu epsku avanturu imena ''The Lost City of Z'' (2016).

Pittova producentska kuća 'Plan B' otkupila je prava na adaptaciju romana koji je pripovijedao štoriju o opsesivnom istraživaču Percyu Fawcettu i Gray je ispočetka bio iznenađen Pittovom ponudom za režiranjem, no nakon dugogodišnjeg mučenja s dovršetkom scenarija, snimio je film vrijedan divljenja i dokazao svim skepticima kako je sposoban stvoriti nešto grandiozno.  

Upravo je prilikom promocije tog istog filma najavio kako će se s idućim projektom vinuti 'do zvijezda' (op.a. latinski 'Ad Astra'). Mediji su tad prvi put čuli za njegovo (scenarij je napisao uz pomoć TV scenariste Ethana Grossa) kozmičko putovanje u Conradovo 'srce tame' imena ''Ad Astra''.

Pittova producentska kuća 'Plan B' i ovaj je put odlučila podržati projekt, a sam glumac je spremno uskočio u odijelo astronauta čiji puls nikad ne prelazi 80 ma koliko god situacija u kojoj se nalazi bila stresna ili opasna.

Što smo na kraju dobili ovim sparivanjem neospornih talenata? Prvenstveno, jedan uistinu hipnotički vizualni spektakl s čudesnim koktelom filozofije, psihologije i uzbuđenja. E sad, kako takav gemišt može upaliti, pitajte samog Graya jer sam ja osobno još uvijek podijeljena dojma.

Uporaba filozofske naracije Pittova lika automatski mi je prizvala Malickov ''Tree of Life'', dok je ta ista filozofija s druge strane nestala u prizorima frenetične potjere i bezumne pucnjave po Mjesečevim dinama ili divljačkog nasrtaja pobješnjelog orangutana.

Čudan je ovo film. Čas nam kazuje dobro znanu priču o ljudskoj nepopravljivoj naravi, pohlepi, emocionalnoj ispraznosti i devastirajućem obiteljskom odnosu, a čas otkriva neobjašnjivu želju za pronalaskom nemogućeg premda to znači uništenje svega i svakog znanog.

Tematski, ''Ad Astra'' ne krije neka velika iznenađenja niti ne nudi neke spektakularne odgovore, no s druge strane nam suvereno otkriva cijenu slijepe predanosti i opsesije. Mogu sad povući paralele s brojnim sličnim žanrovskim ostvarenjima (''Interstellar'', ''2001: A Space Odyssey'' i ''Solaris'' među ostalima), ali malo koji od njih nam je pokazao ovakvu otuđenost i usamljenost.

Pitt je odličan (ali ne i toliko dobar za Oskara kako mnogi prizivaju) u ulozi emocionalno hladnog čovjeka koji pomalo shvaća kako se pretvara u svojeg oca i kako je njegova duša puno veća od posla kojeg radi i ambicije koja ga pokreće.

Nije ovo film bez mana jer ima ih poprilično, no nitko ne može osporiti tvrdnju kako je Gray stvorio nešto neobično, nešto svoje. Upozoravam sve one koji očekuju razbibrigu uz koju će moći bezbrižno drobiti kokice da bi bilo bolje da ga preskoče jer će se udaviti u zijevanju i glupim komentarima te ga preporučujem onima koji će doći u kino čistih misli, neopterećeni redovnim problemima i spremnima na jedno posebno putovanje.

OCJENA: 4/5

Category: 1637 - 1653

Reci što misliš!