Mjesecima se u Zadru gradi narativ kako je Daniel Radeta promašen izbor za čelnika gradske organizacije SDP-a. Osim uobičajenih floskula o destruktivizmu Radete, pojedinci nisu prezali ni od komentara o izgledu stojeći za govornicom Gradskog vijeća. Taj je narativ kulminirao danas objavom kolumne u jednom lokalnom mediju, a sve uoči skorih unutarstranačkih izbora SDP-a.
Do sada su taj posao uglavnom obavljali HDZ-ovi vijećnici i pročelnici na sjednicama Gradskog vijeća, provocirajući Radetu i njegova stranačkog kolegu Erola Gašija. No ovo nije tekst o Gašiju. On je uvijek bio pristojan i uljuđen političar, a igrom sudbine je postao potencijalni kandidat za čelnika kojeg bi podržao i HDZ – a oni bi u ovom trenutku podržali, čini se, svakoga tko nije Daniel Radeta.
Međutim, dobra oporbena politika rijetko ostavlja prostor za rukavice.
Radeta je posljednjih godina imao toliko beskompromisnih nastupa da ih je teško pobrojati, i sasvim je moguće da je poneki put napravio grešku. Kod nas se često dogodi da je sve po zakonu iako protivno svakom zdravom razumu i javnom mnijenju. Radeta je tako bio jedan od inicijatora prosvjeda u Vruljici i zaradio tužbu investitora, borio se protiv zatvaranja ljekarne Varoš, prostornog plana u kojem je bilo ucrtano 10 hotela, prodaje HAK-a privatnom investitoru, na sjednicama vijeća govorio o konkretnim projektima i prozivao imena ljudi iz građevinskog miljea o kojima se u Zadru inače govori samo šapatom za stolovima kafića, ali ne i za političkom govornicom. A u ovom trenutku upire na odlagalište u Diklu na kojem je primijetio sumnjive stvari – stoga je sa svojim stranačkim kolegama preskakao ogradu na deponiju ne bi li došao do dokaza.
Na sjednicama Gradskog vijeća znao je neugodno propitivati i obiteljske veze i radna mjesta pojedinih HDZ-ovih vijećnika, gledajući ih pritom ravno u oči. Neugodno, jer u Zadru se svi poznaju. Četrdesetak ljudi sjedi zajedno u skučenim sjedalicama vijećnice, a mnogi među njima dijele prijatelje, obitelj, poznanstva, bivše radne odnose i različite usluge koje su si kroz godine međusobno činili.
U takvom gradu nije lako biti oporbeni političar koji upire prstom i kritizira.
A otkako je Akcija mladih doživjela ozbiljan izborni pad na posljednjim lokalnim izborima, u Gradskom vijeću sve se rjeđe čuje gromki oporbeni glas koji bi probudio uspavanu publiku višesatne sjednice opterećene prevelikim brojem točaka dnevnog reda. Toliko rijetko da se s pravom može postaviti pitanje – što bi od te oporbe uopće ostalo kada Radete više ne bi bilo.
I kome bi to zapravo najviše odgovaralo.
Unutarstranački izbori u SDP-u sve su bliže. Do 29. ožujka gradske i općinske organizacije moraju donijeti odluke o njihovu održavanju, a svi izbori u stranci trebali bi završiti do 29. svibnja. Kako je nakon sjednice Glavnog odbora SDP-a objasnio tajnik stranke Ivan Đujić, do tada će biti izabrana vodstva svih županijskih, gradskih i općinskih organizacija.
U četiri najveća hrvatska grada, Zagrebu, Splitu, Osijeku i Rijeci, vodstva su raspuštena još prošlog lipnja, dijelom zbog loših izbornih rezultata, a dijelom zbog nefunkcionalnosti organizacija.
Zadarski SDP, međutim, stoji drukčije. Zapravo bolje nego većina SDP-ovih organizacija u Dalmaciji. Na posljednjim lokalnim izborima osvojili su po sedam vijećničkih mjesta – i u Gradskom vijeću i u Županijskoj skupštini.
To nije većina, ali s obzirom na slabije rezultate SDP-a na nacionalnoj razini posljednjih godina, to svakako nije ni zanemariv rezultat.
Istina, Radeta nije političar koji će birače osvojiti pojavom ili posebnom karizmom. Nije ni osobito simpatičan u klasičnom političkom smislu. Ali možda upravo zato može raditi ono što mnogi drugi ne žele bez previše srama i bez previše straha.
A da je Zadar imalo zastupljeniji u nacionalnom prijenosu, lako je mogao i završiti u kolumni Jergovića.