Užgali se komentari. Zar je ikoga iznenadila vijest o zatvaranju kavane Danica na Kalelargi?
Zar netko još uvijek vjeruje da će Kalelarga biti ono što je nekad bila?
Ima jedna odlična knjiga Ivice Ivaniševića u kojoj se osvrće na “Prošlo savršeno vrijeme”, koje je postalo Prošlo SVRŠENO vrijeme. Trafike, kina, telefonske govornice, gramofoni, rock, fotoaparati, turizam, moda… mijena, mijena.
Isto kao što nikad neću ići na koncert Nirvane koja me opsjedala u tinejdžerskim danima, pomirila sam se s nekim činjenicama u životu. Da mi je svejedno, nije. Ali naše želje i snovi daleko su od realnosti koju oblikuje kapitalizam. Ta divna riječ savršena za kolumne, ne, nije mi draga.
Dijelovi gradskog tkiva obnavljaju se i transformiraju kao naše tijelo. Više nema stanica koje su vam činile kožu elastičnom u vašim dvadesetima, pomirite se s borama. Imate sreće ako su bore smijalice. Grad je živi organizam kojega čine neživi elementi, bla, bla, ah… kako je to znanstveno i istodobno poetski.
Bolje da prestanem s ovim stilom prije nego me pošaljete u neku stvar i krenem na nešto ozbiljniji – dakle, mali podsjetnik.
Dokumentirajmo zatvaranje kavane tvrtke Jadera i ovim digitalnim otiskom!
”U srcu Kalelarge čeka vas Kavana Danica -najstarija u gradu – kao i domaće torte, kolači te pravi talijanski gelato iz vlastite proizvodnje. Uživajte u miru skrivenog interijera uz kavu i slasticu koju ćete pamtiti.” Ovaj opis s Facebook profila Danice pospremimo. Budućnost će pokazati što slijedi.
A prošlost..?
Jesu li tiskari prve novine na hrvatskom jeziku (Il Regio Dalmata) mogli zamisliti da će se tu jednog dana piti veliki makijato?
Danica se nalazila u povijesno značajnoj zgradi, onoj koja je poslužila A. L. Battari za legendarnu tiskaru.
Guglala sam, jer mi mozak ne radi tako sjajno kada je riječ o godinama. Morala sam provjeriti koje je godine zatvorena još jedna gradska kavana, Central. A otvorena je 14. studenog 1891. godine! Nailazim na članke, kavana je prestala raditi 2004. godine.
Pokušaji? Trgovina Moderato, zatvorila se. A 2010. u studenom tu je zablistala BIPA. Jer to treba gradskoj ”žili kucavici”, kad ti zatreba mlijeko za sunčanje, regenerator, lak za nokte, kišobran, lubrikant, flaster, sve imaš tu, svaka turistkinja je osigurana, kao i one žene što još, u sve manjem broju, rade na Poluotoku.
Za vas nostalgične, uputila bi vas na divnuZadaretro arhivu, u kojoj možete čitati tekst “Kavane kao dokaz uljuđenosti” – Casino Nobile, Grotta olandese (Nizozemska špilja) i Švicarska kavana, Caffè de la Mènega, sve vam je tamo – odličan tekst o vremenima kada su građani marili za kavane i kazališta, živjeli su život, a dani su im protjecali u druženju na trgovima, perivojima, šetalištima.
A kako ono nama prolaze dani…?
To najbolje znate sami.
