Ovih dana nam je u kina (probrana, naravno) stigao jedan od najoriginalnijih, a ujedno i najčudnijih filmova prošle godine. Premda nije namijenjen široj publici već prvenstveno tvrdokornim filmofilima zaljubljenim u neobične art-house filmove, švedski ''Border'' će bez ikakve sumnje zaintrigirati, šokirati, a bogme i oduševiti sve one koji se odluče pogledati ga.

No, krenimo mi ipak nekim redom.

Tina (E. Melander) je carinica u jednoj švedskoj luci. Putnici redovito zure u nju s velikom odbojnošću zbog njezina neobična izgleda, deformirana lica kao u nekog neandertalca, no kolege je iznimno cijene zbog posebnog dara.

Tina naime svojim njuhom može osjetiti strah, nelagodu pa čak i bijes putnika koji prolaze pokraj nje, a to im uvelike pomaže u pronalasku kojekakvih krijumčara. Jednom prilikom tako osjeti sram jednog od putnika kojem ubrzo na kartici telefona pronađu pedofilski sadržaj.

Zbog tog neobjašnjivog dara, angažira je posebni odjel policije kako bi im pomogla u raskrinkavanju pedofilskog lanca. Slobodno vrijeme Tina pak provodi u maloj kućici duboko u šumi gdje živi s dečkom Rolandom (J. Thorsson) koji se bavi dresurom pasa i zurenjem u televiziju ili posjetama dementnom ocu (S. Ljunggren). Sve se drastično promijeni onog dana kad na carini zaustavi putnika Vorea (E. Milonoff) čija je fizionomija jednaka njezinoj…

Otkud početi? Hm, Sličice iz filma mi se još uvijek nezadrživo vrte u mislima i dojmovi se nisu do kraja slegli, ali takvo nešto sam i očekivao. Ili?

Border (2018)

Režija: Ali Abbasi

Uloge: Eva Melander, Eero Milonoff, Jörgen Thorsson, Ann Petrén, Sten Ljunggren…

Žanr: Drama, fantazija, romantika, horor

Trajanje: 110 min.

Gledajući samu najavu, znao sam da me očekuje nešto posebno, neviđeno i uvrnuto, no vjerujte mi da nisam slutio kako će biti i ovako originalno.

Iako mu je ovo tek drugi dugometražni film u karijeri, Iranac sa švedskom adresom Ali Abbasi je uspio stvoriti nešto posve jedinstveno. Doduše, ideja je potekla iz pera i novele proslavljenog švedskog pisca i scenarista Johna Ajvidea Lindqvista (''Let the Right One In''..), no Abbasi ju je uz njegovu i pomoć Isabelle Eklöf dodatno proširio i razradio.

U fokusu priče je prvenstveno Tina, žena neugledna izgleda, ali srca velikog poput kuće. Puste godine podrugivanja, zurenja i odbacivanja okoline, učinili su od nje introvertnu osobu koja je unatoč suživotu s apatičnim Rolandom i dalje usamljena i tužna.

Kakvu-takvu utjehu pronalazi u šetnji šumom, komuniciranju sa životinjama i golom kupanju u jezeru. Dakako, na poslu se osjeća korisnom i odlučnom u otkrivanju nekih uistinu gnjusnih zločina, ali neprihvaćanje okoline je itekako boli.

Dolaskom Vorea, sve se mijenja. On je nepredvidljiv, divlji i misteriozan. Uvjerava je kako nisu oni ti koji su ružni i neobični, već ljudi. Ljudska vrsta je odvratna i zla.

Privučena njegovim riječima i pojavom, Tina se konačno oslobađa, postaje veselija i odvažnija. Počinje uživati u životu i prihvaća ono što uistinu jest. A to je…? Eh ne, to vam ipak neću reći. Ono što hoću jest to da vas očekuje iznenađenje za iznenađenjem. 

Kod ovog neobičnog para ubrzo se rađa jedna neviđena romansa s prizorima seksa koji će vas istodobno šokirati i zapanjiti svojom originalnošću. Kad konačno prigrli svoj pravi identitet, Tina biva suočena s izborom.

Hoće li nastaviti životom koji joj je nametnut ili privoljeti svoju divlju stranu. Unatoč suprotnim argumentima, ona ne želi generalizirati ljudsku vrstu kao egoistične monstrume. Želi vjerovati u bolji svijet.

Nekima će ova neobična priča djelovati kao mučna bajka za odrasle, drugima pak kao neshvatljivo odvratan žanrovski miks, dok će treći pak ostati zapanjeni originalnošću, glumačkim izvedbama i fantastičnom šminkom i režijom.

Ja ću na kraju samo reći da obavezno pogledate i sami procijenite ovu, za mene osobno, snažnu kritiku ljudskog licemjerja, zaboravljanja pravih životnih vrednota i postojanja empatije spram svima onima koji su na neki način drugačiji.

OCJENA: 4.5/5