Prije nekoliko dana javno su obznanjene nominacije za Zlatne Globuse, a među pomno odabranim društvom, kojeg manje-više čine američki filmovi, s tri nominacije se našao i najnoviji 'dragulj' južnokorejske kinematografije, višestruko hvaljena i nagrađivana crnohumorna triler drama slavnog cineasta Park Chan-wooka – ''No Other Choice''!
Man-su (Lee Byung-hun) je iskusni, nagrađivani i vjerni zaposlenik tvornice papira koja mu je kroz period od dva desetljeća predana rada donijela stabilan život, kuću i sve ostale benefite pripadnika srednje klase. Uz posao i voljenu obitelj – suprugu Mi-ri (Son Ye-jin), njezina sina Si-ona (Woo Seung Kim) i talentiranu kćer gudačicu Ri-one (So Yul Choi) te hobi vrtlarenja, Man-su se osjeća krajnje ispunjenim i sretnim. Po njegovu žalost vremena se mijenjanju, a s njima i poslovne politike zbog čega nakon ulaska stranog kapitala u tvornicu iznenada ostaje bez posla. Plan da u što kraćem vremenu pronađe novo zaposlenje u industriji papira neslavno mu propadne, a kad zaključi kako bi uz eliminaciju konkurencije lakše došao do prilike, on je spreman na sve – čak i ubojstvo….
Bong Joon Ho, Park Chan-wook, Bong Joon Ho, Park Chan-wook, Bong… Park… Boljim poznavateljima južnokorejske kinematografije ne treba posebno pojašnjavati nacionalni, ali i globalni filmski značaj ova dva autorska imena, posebice nakon preranog odlaska Kim Ki-duka ili kreativnog posrnuća nekoć perspektivnog Kim Jee-woona.
Naravno, spomenuta kinematografija ne leži isključivo na plećima istaknutih jer ima tu još nekoliko hvalevrijednih imena sa sporadičnim bljeskovima genijalnosti, ali upravo su njih dvojica zadužili svoju zemlju za globalnu popularnost i do tad kreativno najmoćniju azijsku zemlju (čitaj, Japan) gurnuli u drugi plan.
Za razliku od kolege mu Bong Joon Hoa, Park je svoje ime prvenstveno izgradio na moćnom koktelu šoka, nasilja i ekstremnosti (najvidljivije kroz famoznu ‘trilogiju osvete’), a da je iz filma u film sve moćniji i usklađeniji mogli smo se uvjeriti putem njegova posljednja tri filma, provokativnu erotsku dramu ”The Handmaiden”, sjajni neo-noir ”Decision to Leave” i recentni ”No Other Choice”.
Upravo je posljednje navedeni (op.a. inače adaptacija romana Donalda Westlakea ”The Ax”) u njegovim planovima ima već dobrih dvadesetak godina, no nije se u startu usudio ići do kraja s projektom smatrajući da treba više vremena u privlačenju potencijalnih investitora/producenata, odnosno, odabiru glumačkog ansambla.
U prijevodu, Park je tad snažno ciljao na Hollywood, ali s ovakvim delikatnim materijalom nije mogao baš tako lako doprijeti do njih. Zahvaljujući apsolutnoj globalnoj afirmaciji i popularizaciji južnokorejskog filma, a bogme i čitavom nizu priznanja s prestižnih festivala, Parku su se također širom otvorila vrata i konačno se našao u prilici da realizira toliko sanjan projekt. U tom procesu mu je uvelike pomogao i legendarni redatelj Costa-Gavras koji je knjigu adaptirao još 2005. te je polagao prava na nju, no kad su sve prepreke konačno uklonjene, Park je mogao konačno započeti s radom. Zašto je bio toliko opčinjen baš ovim materijalom? Više je razloga, ali primarni je taj da se s njim mogao ludo zabaviti i istovremeno odaslati snažan socijalni komentar.
Nekoć posprdna fraza ‘sve će nas zamijeniti roboti’ posljednjih je godina sve bliža stvarnosti, a donedavno nezamjenjiva zanimanja i obrti iznenada su postali nepotrebni i suvišni. Pitanje egzistencije sve brže postaje globalni problem i malo koji poslovni sektor danas jamči dugoročnu sigurnost i/ili stabilnost. Parkov centralni lik u mnogočemu simbolizira i personificira modernog malog čovjeka. On je složen – istovremeno komičan i tragičan. Kroz njegov, ali i još nekolicinu likova, točnije, konkurenciju, Park kritizira racionalizaciju vlastitih postupaka u modernom društvu. Društvu koje putem najgorih oblika kapitalizma i komercijalizacije bešćutno odbacuje svoje dojučerašnje odane i vrijedne radnike. Gubitkom svojih poslova ti radnici gube mnogo više od financijske stabilnosti i položaja. Oni gube vlastito dostojanstvo i mjesto u takvom društvu. Smještanje priče i likova u naizgled beznačajan svijet industrije papira ima višeslojno i simbolično značenje. Riječ je naime o industriji u kojoj je ljudski učinak postao gotovo nebitan, a s druge strane papir sam po sebi simbolizira lažnu važnost, krhkost i poderivost. Kao i likovi u samom filmu.
Mnogi će s pravom ustvrditi kako smo sličnu bolnu tranzicijsku priču i sami proživjeli poratnih 90-ih kad je šačica moćnika uz blagoslov (i pokoju kuvertu) vlasti privatizacijom i kupovinom za ‘1 kunu’ planski i bespovratno uništili industriju, ekonomiju i živote mnogih malih ljudi te su njihova vrijedno stečena znanja i zanimanja nemilosrdno ‘bacili u WC školjku’, no sve mi se čini da situacija ni danas ne izgleda osobito bajno.
Štoviše, robotizacija i stihijska primjena AI bi nas mogla doslovno baciti na koljena. Parkov film malog i očajnog čovjeka (još jedna maestralna i transformativna izvedba jednog od ponajboljih južnokorejskih glumaca svih vremena- Lee Byung-huna) odvodi do ekstremnih odluka koje ruku pod ruku hodaju s crnim humorom i nasiljem, i gledatelj koliko god to nemoralno bilo lako može razviti empatiju spram njemu. Park putem sebi svojstvene vizualne i narativne inventivnosti, znalačko korištenje kamere, montaže, zvuka i ritma vješto film čini inteligentnim, dinamičnim, nerijetko i neočekivanim.
Kao čistokrvna satira modernog kapitalizma, radne i društvene nesigurnosti ”No Other Choice” predstavlja oštru i duhovitu refleksiju vremena u kojem živimo te nam nudi gledateljsko iskustvo za zabavu, pamćenje i duboko razmišljanje. Oskari? Pokoja nominacija, a možda i kipić u kategoriji najboljeg stranog filma mu sigurno ne ginu. Obavezno pogledati!
OCJENA: 5/5