I Love LA, nova serija na HBO, najbolje je moguće ruganje generaciji Z, barem ako pitate našu Ivu, samozvanu stručnjakinju za pop-kulturu i binđanje
Svaki put kad čujem melodiju promotivnog logotipa HBO očekujem da zasvirucka “pam pam pam, pam, pam, paRam!” uvodna špica…. Igraju li ovi na tu kartu, nisam sigurna, ali serija I LOVE LA jedna je od onih koja puca na nas koji smo bili navučeni na Seks i grad, a to je bilo prije Instagrama i Tiktoka.
Ova moderna inačica Seksa i gradačini se, namijenjena je generaciji Z o kojoj progovara, ali i mi stariji mogli bi pronaći užitak u (ne) predvidljivoj priči o Djevojci koja je kao, nešto zaposlena, i kao ima dečka, i kao, druži se sa supercool ljudima.
Jedan član ekipe je obavezno outani gay.
Maia na svoj 27. rođendan ponovo stupi u kontakt sa svojom nekadašnjom najboljom frendicom Tallulah. Već u prvih 15 minuta serijica je ”odradila” seks, potres, redaju se riječi kao podcast, Aviici, karma, kava za van.
Maia ima šeficu koja tvrdi: 27 je bolje od 28, od 28. do 33.je “ono, ubij me”. I nije pobornik promaknuća. A Maia silno želi postati junior assistent u PR agenciji. I ne ide joj. Treba joj prilika. Hoće li je dobiti? Već na samom početku?
Bum!
Nova antijunakinja stiže.
Tallulah je užasno iritantna influencerica koja je stigla iz New Yorka. Svako malo vrisne, onako kao curica, tange digne iznad struka a traperice spusti nisko nisko.
Svaka druga riječ joj je like, like, like. Alkohol joj je omiljena zanimacija, kao i partijanje po barovima. Uskoro doznajemo da je potpuno bankrotirala, ali njezina draga stara prijateljica Maia će joj vratiti reputaciju i lovu jer je specijalizirana za krizne situacije, PR i managment.
Još jedna ekranizacija odrastanja i pokušavanja nalaženja mjesta pod suncem. Još jedna studija ženskog prijateljstva u kojem je jedna otišla u veći grad a druga ZAostala. I nema Balenciaga torbicu.
Serija je nešto poput frapea od banane i jagode, privlačno kolorirana. Epizode traju pola sata i vrlo su lagane, treba vam najmanje tri da osjetite sitost. Isto tako, cijelo vrijeme imate osjećaj da vas podsjeća i na uspješnicu Lene Dunham, GIRLS, ali ovo je jako daleko od toga… ovo je svijet u kojem je najgora stvar postati meme. Pomalo apsurdna satira o egzistencijalizmu generacije Z i kulturi influencera, isprazne slave, samodopadnosti i ambicije.
I love LA tako je NEUREDNA serija.
Scene su kolaž nabacanih motiva i stereotipa, ali ne na način kako su to činili u Seinfeldu, najpoznatijoj kultnoj seriji ”o ničemu” – ovdje je scenarij uvrnuta struja svijesti osobe na tri craft pive i šačici indijskih orašćića, no nekako, ako razmislim o tome je li Rachel Sennott scenaristica – ciljala baš na KAOS i NONSENS kako bi dobila na autentičnosti života u vremenu storija, collaba, beefa, matcha latte… pa, postigla je upravo TO.
Uvjerljivu sliku mladih ljudi koji žive i rade u hejt kulturi i uvjetima koji su sve samo ne lagani. Već u drugoj epizodi bilo mi je jasno da se ova generacija s pravom bori s depresijom, napadima panike i ima jednu novu vrstu Weltschmerza, uokvirenu tiktokom!.
Serija pokušava biti duhovita i satirična, slojevitost joj nije ispolirana koliko bi mogla biti, ali iskusni serijski ubojice poput mene u svemu tome vide dobru, staru, nepretencioznu zabavu.
Nagrađena sam u četvrtoj epizodi, ali stop!
Neću spoilati. Gledam ovu ultimativnu parodiju do finala.
