Bliži li nam se uistinu pravi smak svijeta, vanzemaljska invazija, gigantski meteor, možda čak i zombi apokalipsa? Zašto, pitate? No, možda malčice karikiram i dramatiziram, ali događa se nešto gotovo nezamislivo
Naime, vražji ‘Netflix’ ove godine ne prestaje ugodno iznenađivati. Servirali su nam tako tijekom proteklih mjesec i nešto sitno dana, čak tri hvalevrijedna filma (op.a. ”Steve”, ”A House of Dynamite” i Del Torovog ”Frankensteina”), a njima se odnedavno pridružio još jedan pravi dramski biser imena – ”Train Dreams”.
Naravno, nije ovo nikakva slučajnost jer su pažljiviji promatrači filmskih događanja proteklih godina lako mogli doći do zaključka kako spomenuti streaming gigant uz standardnu tonu ‘škovace’ ovaj period u pravilu rezervira za nešto ozbiljnije i ambicioznije naslove s kojima pokušava pomrsiti planove studijskim kandidatima u predstojećoj utrci za najsjajniji zlatni kipić na svijetu – Oskara.
Premda je njihov najnoviji adut premijerno prikazan prije gotovo punih godinu dana, i to na najvećoj fešti nezavisnog filma – festivalu u Sundanceu, za mase i Akademijine glasače je serviran upravo ovih dana. Kakvi su im izgledi? Nastavite s čitanjem pa ćete saznati.
Radnja filma se proteže tijekom 80 godina života Roberta Grainiera (Joel Edgerton), malog čovjeka koji je pokušao pronaći svoje mjesto pod suncem u surovim i bespoštednim vremenima ekspanzije američke željeznice i drvne industrije. Još u ranoj dobi, Robert je ostao bez roditelja te je bio primoran vlakom otputovati rođacima u Idaho. Bez roditeljskog vođenja ili kakve veće životne vizije, on odbija školovanje i hvata se fizičkog posla. Ne razmišljajući suviše o budućnosti ili vlastitoj svrsi, život mu dobije značaj onog dana kada upozna ljupku Gladys Olding (Felicity Jones).
Već nakon nekoliko mjeseci veze, mladi par stupi u brak nakon čega i izgradi skromnu kućicu. Nedugo potom, Grainierovi dobiju i kćerkicu. Kako bi osigurao egzistenciju svojoj obitelji, Robert je prisiljen raditi najteže poslove uključujući i one na željeznici. Nakon jednog nemilog događaja kojem je tamo svjedočio, Robert započne raditi kao drvosječa. Uvjeti tog posla su malčice blaži i tamo upozna niz životopisnih likova poput starog i mudrog Arna Peeplesa (William H. Macy), no često je prinuđen i putovati daleko što ga nerijetko ostavlja dugo odsutnog od kuće. I taman kad je s Gladys skovao planove za bolju budućnost, zadesi ih nezamisliva tragedija…
Petnaestogodišnje prijateljevanje, kreativna i stvaralačka kohezija učinili su Clinta Bentleya i Grega Kwedara opakim autorskim dvojcem na polju modernog američkog nezavisnog filma, a to su nakon impresivnog zajedničkog rada na višestrukoj nagrađivanoj zatvorskoj drami ”Sing Sing” (op.a. Kwedar je na spomenutom potpisao režiju i scenarij, a Bentley scenarij) potvrdili i s najnovijim trijumfom, adaptacijom istoimenog romana Denisa Johnsona – ”Train Dreams”. Kako su i jedan i drugi od samog starta svojih stvaralačkih karijera bili i ostali (za sad) magnetički privučeni temama koje progovaraju o ‘unutarnjim’ životima, odnosno, sumnjama, traumama, odnosima, usponima i padovima običnih ljudi, uglavnom radničke klase, ali i zatvorenika (”Sing Sing”), ne čudi osobito kako im je, točnije Bentleyu, u oko upala rado čitana Johnsonova knjiga.
Bentley je, blago rečeno, postao opsjednut spomenutom (navodno ju je pročitao nekih 5-6 puta otkako je objavljena) i bilo je samo pitanje dana kad će se sa svojim prijateljem Kwedarom baciti na njezinu adaptaciju. Zašto? Odgovor je jednostavan. Zato što je tako moćna knjiga apsolutno zaslužila ovako divan filmski tretman. Duo je za cilj imao uloviti ili bolje rečeno ‘osjetiti’ život protagonista, a ne samo pripovijedati o njemu. Rezultat? Čista meditacija nad čovjekom, prirodom i prolaznošću života. Zahvaljujući melankoličnoj, ali ne i depresivnoj atmosferi i poetičnom tonu, ”Train Dreams” svoje gledatelje polako i strpljivo uvlači u bespoštedni ritam života glavnog protagonista, njegova rada, ljubavi prema bližnjima, poštivanju prirode i traumatičnom svjedočenju ljudskoj okrutnosti od koje se kao nijemi promatrač nikako ne može oporaviti.
Lirski i emotivno dubok Bentleyev film kroz običan život jednog sasvim običnog čovjeka kazuje posve dirljivu priču o univerzalnim temama – ljubavi, gubitku, krivnji, sjećanjima. Naravno, tu je prisutna i snažna simbolika – vlak i pruga tako označavaju prolaznost, drvna industrija i željeznica dakako predstavljaju progres, ali pod kojom cijenom? Na putu napretka žrtve su neminovne, a ovdje ponajprije stradava priroda, ali i pojedinci. Isto tako, film se dotiče i teme ostavštine, tragova koji ostaju za nama. Kako bi dostigao što višu razinu realizma i autentičnosti, Bentley i Kwedar su putovali krajolicima Idaha, upijali atmosferu, prikupljali svakojake povijesne materijale o životu s kraja 19. stoljeća pa sve tamo do 60-ih godina 20. stoljeća.
Vizualno (prekrasna fotografija Adolpha Velosa) i auditivno (za glazbu je zaslužan skladatelj i gitarist rock benda ‘National’ – Bryce Dessner) raskošan, ‘malickovski’ režiran i napisan, ”Train Dreams” donosi i fantastične glumačke izvedbe inače prilično podcijenjenog Joela Edgertona (zaslužio je makar nominaciju za zlatni kipić), veterana Williama H. Macyja, Felicity Jones i Kerry Condon, ali i naraciju Willa Pattona. Edgerton pruža jedan divno suzdržan, ranjiv i topao nastup uz koji se savršeno stapa s pričom. Ne treba naravno posebno isticati kako sporogoreći ritam i meditativan ugođaj filma neće osobito leći publici nenavikloj na sporogoreći ‘cinema’, no uvjeren sam kako će se svima ostalima itekako dopasti, pogotovo u ovom prohladnom i kišnom periodu.
OCJENA: 5/5
