Sjećam se Claire Danes još iz tinejdžerskih dana, dok sam je gledala kao patnicu u seriji I to mi je neki život. Jared Leto je tada, naravno, bio glavna zanimacija većini mojih frendica, ali Claire je bila ta koja mi se urezala u pamćenje.
Kasnije se prometnula u glumicu kojoj Hollywood možda nikada nije dao status A-listerice, ali joj je zato dao nešto jednako vrijedno: reputaciju pouzdane, emocionalno snažne i gotovo uvijek impresivne interpretatorice žena s grubom, betonski čvrstom vanjštinom i lomljivošću ispod nje.
Takva je i u novoj Netflixovoj seriji The Beast in Me, koja već prikuplja pozornost. Gledatelji su vrlo brzo nakon premijere preplavili društvene mreže i forume riječima: „Ne mogu je prestati gledati.“
Premda ovo nije mračni skandinavski noir niti britanski whodunnit, serija ima onu upečatljivu, ugodno uvrnutu energiju koja vas čvrsto drži za ekran.
Netflixov najugodniji šok ove godine
Claire glumi spisateljicu Aggie Wiggs opterećenu traumom gubitka sina i – kao da to nije dovoljno – kroničnom spisateljskom blokadom. Živi u golemoj kući koja se raspada paralelno s njom samom.
Već četiri godine nije se pomaknula ni milimetar iz vlastite tuge, cijela je tired but wired, nema kraja tom stanju, sve dok joj susjed ne postane intrigantan bogataš Nile Jarvis obavijen sumnjom: možda je upravo on umiješan u nestanak svoje prve supruge.
Ulogu zagonetnog susjeda tumači Matthew Rhys, i to briljantno. Njegovo poker-face, Joker psycho lice, kao da je stvoreno za ambivalentnog, naizgled smirenog, ali opasnog i dubokog lika. Ako ste ga pratili u The Americans ili Perry Masonu, znate da je majstor.
Psihološka igra mačke i miša počinje!
U seriji mi se ističe i Brittany Snow, koja igra njegovu drugu suprugu – uloga koja je emotivno i vizualno snažna, s nekoliko scena koje daju sliku ranjivosti i borbe. A da sve bude još kompleksnije, Rhysov lik je sin moćnog nekretninskog mogula, kojeg utjelovljuje legendarni Jonathan Banks. Njegova prisutnost budi mi odmah nostalgijuiz doba Breaking Bad, a Banksova izvedba donosi hladnu, jezivu dozu autoriteta.
Ako još razmišljate trebate li pogledati ovu seriju… eto, meni je trebalo otprilike tjedan dana da odgledam svih osam epizoda — a vama možda i manje. Krenite ako volite slojevitu, psihološki intenzivnu priču koja ne puca samo na zabavu, nego i razmišljanje.
Knjiga o nestanku? Ubojstvu? Ili nečemu sasvim drugom?
The Beast in Me je art-psiho triler koji će vas brzo uloviti ali vas neće odmah pustiti da skužite što je „tu stvarno u igri“. Epizode od oko 50 minuta idealne su – dulje bi mogle razvodniti napetost. Serija zrači i nekakvom „knjiškom“ energijom: svaka epizoda nosi naslov „Poglavlje _____“, i vrlo brzo shvaćate da Clairein lik piše knjigu… ali je li to knjiga o nestanku? Ubojstvu? Ili nečemu sasvim drugom?
Tenzije rastu epizodu po epizodu, podržane sjajno biranom glazbom. Scenarij se polako razotkriva, povremeni flashbackovi služe svrsi, a radnja teče dovoljno linearno da ne zbuni, ali i dovoljno slojevito da vas primorava da ne skrenete pogled.
Serija sjajno dočarava ideju da svatko nosi svoju mračnu stranu – možda potisnutu, možda nevidljivu, ali ipak prisutnu. Svi ponekad u sebi prebiramo misli o osveti, bilo sitne ili zastrašujuće velike. Kod Aggie Wiggs te su misli dobile konkretan oblik u liku Nilea Jarvisa. On i njegova djela simbol su zvijeri koja tinja u svakome od nas – samo se, nadamo se, većina uspijeva dovoljno čvrsto držati njezinih uzda.
Ako volite serije u kojima gluma nosi težinu, a um je polje igre – Claire Danes je ovdje u svom elementu, a The Beast in Me je pravo otkriće za bingeanje i razmišljanje.
