Predator: Badlands - Predator za Gen Z generaciju iliti kako je Disney nemilosrdnog svemirskog lovca učinio simpatičnim

Prije nepunih pola godine redatelj/scenarist Dan Trachtenberg (op.a. čovjek koji je s kritički hvaljenim filmom ‘’Prey’’ kreirao pravu reinvenciju ‘Predator’ franšize), ugodno nas je iznenadio svojim ‘skrivenim’ animiranim biserom - ‘’Predator: Killer of Killers’’, naslovom koji je do premijere njegovog najnovijeg igranog spektakla ‘’Predator: Badlands’’ imao za zadatak dodatno podgrijati maštu fanova serijala i dodatno nas uvući u svijet ovog prekaljenog svemirskog lovca na trofeje

Potonje spomenuti film je ovih dana stigao u kina, a jesu li prve, mahom pozitivne kritike posve opravdane ili je Trachtenberg uspio uzburkati duhove i podijeliti bazu fanova, doznajte nakon par crtica o samoj radnji.

Dek (Dimitrius Schuster-Koloamatangi) je mladi i po svim nemilosrdnim standardima svojeg ratničkog klana zakržljali primjerak Yautya vrste koji uporno želi dokazati vlastite sposobnosti i spremnost da postane velikim lovcem i ratnikom. I dok mu stariji brat Kwei zbog prijašnjih zasluga ipak želi pružiti priliku, otac i vođa klana Njhorr (Reuben De Jong) ga smatra pravom sramotom kako za klan tako i samu obitelj. Kad Kweiju naloži da likvidira brata, ovaj mu se suprotstavi zbog čega dođe do okršaja.

Prije negoli strada od očeve ruke, Kwei Deka lansira na hostilni planet Gennu kako bi se s njega vratio s trofejom kojim će posramiti čitav klan i svima dokazati kako zaslužuje status ratnika. Da njegova misija neće biti nimalo lagana, Dek shvati čim se brutalno prizemlji na Gemmu. Naime, da bi stigao do svojeg cilja – zastrašujućeg stvorenja Kaliska, on mora preživjeti opetovane napade niza smrtonosnih bića i podjednako opasne vegetacije. Neočekivani saveznik u toj nemogućoj misiji mu spletom okolnosti postane oštećeni android Thia (Elle Fanning)…

E ovo zvuči kao pravo osvježenje, zar ne? To vam nikako neću osporiti, ali isto tako neću ni osporiti kako će brojne scenarističke (Patrick Aison) promjene i pristup glavnom liku kod mnogih izazvati pravi revolt. Prije svega, vjerujem kako ste iz pročitanog i sami stigli do zaključka kako je dosadašnji antagonist, okrutni svemirski lovac na trofeje – Predator, u ovom Trachtenbergovom/Aisonovom tretmanu nenadano postao protagonist koji ima vlastito ime, obiteljsku priču i khmm… pravu tinejdžersku krizu identiteta i pripadnosti. Da, dobro ste pročitali. Legendarni intergalaktički ubojica ima obiteljskih problema i pokušava svima dokazati kako je zreo i spreman za svijet odraslih unatoč svojoj ‘krhkoj’ građi.

Trachtenberg (scenaristički dakako potpomognut Aisonom) je blago rečeno napravio prave tektonske potrese u franšizi i odlučio priču odvesti u posve novom pravcu od do sad već dobrano isfurane spike u kojoj pojedinac i/ili skupina naoružanih mišićavaca pokušava pomrsiti planove brutalnom ‘dreadlock’ lovcu. Kako je svoju viziju inspiriranu pozamašnim brojem popularnih video igara i filmova (posebno se sudara s ‘’Alien’’ franšizom) morao progurati pod pokroviteljstvom mega kompanije ‘Disney’ koja je u pravilu okrenuta obiteljskoj zabavi, dotični im je oprezno ‘išao niz dlaku’ te je učinio brojne ustupke.

Najtvrdokorniji fanovi franšize su mu tako ponajprije zamjerili na stečenoj oznaci PG-13 (op.a. film je podoban za publiku stariju od trinaest godina) nauštrb do sad primjenjivoj R (samo za odrasle), a mnogima nije legao ni izgled (kombinacija praktičnih efekata CGI-a) mladog ‘Predatora’. Kako se ‘izvukao’ iz tako nezahvalne situacije, a ujedno pokušao udovoljiti i jednima i drugima? Ako mene pitate, prilično lukavo i vješto.

Pretpostavljam da znate kako su američke cenzorske komisije posebno osjetljive na prizore krvi, no ne i na onu koja nije ljudska. Rješenje? Spari izvanzemaljca zelene krvi s androidom koji iz sebe prilikom oštećenja ispušta mliječno bijelu tekućinu i udovi mogu bez problema frcati na sve strane. Problem riješen. S druge strane, android ne treba imati toliko značajnu pozadinsku priču kakvu bi imao ljudski lik i tako nisi odvratio gledateljsku pozornost s glavnog protagonista.

A kad se već vraćamo na njega, hmm…da. Siloviti i tihi ubojica je u ovoj inačici postao pričljiv, empatičan, a na trenutke čak i simpatičan. Njegov odnos s Thiom je građen na rubu ‘buddy-buddy’ komedije ceste i klasičnih Disneyevih razbibriga (na pamet mi je nerijetko pao ultra popularni Disneyev ‘’Mandalorian’’), a s druge pak strane, po potrebi su i iznimno ubojiti par. Ono što film dodatno približava Disneyevom formatu su i sladunjava stvorenja poput Buda što je u dosadašnjim nastavcima iz franšize bilo nezamislivo.

Ako pregrmite takve preinake i inovacije, ‘’Predator: Badlands’’ bi vas dobrim dijelom mogao i ugodno zabaviti. Ispod površine ove razbibrige i prave vizualne poslastice (u pamćenje će vam se vjerujem dobrano urezati niz impresivnih kadrova, ali i hrpa žanrovskih novotarija), Trachtenberg i Aison su provukli klasične, ne osobito originalne teme identiteta, nasljeđa, časti, izopćenja, pripadnosti, prijateljstva.

One su dakako prikazane ili direktno ili pak simbolički (op.a. opasni planet predstavlja borbu sa samim sobom, instinktima i kulturom koja ga je prethodno oblikovala), no postavlja se pitanje – hoće li svi biti zadovoljni takvim, za ovu franšizu posebice, atipičnim tretmanom? Osobno nisam pretjerano oduševljen, ali istovremeno nisam niti potpuno razočaran.

Najviše me eventualno zasmetala žanrovska neujednačenost koja iz prizora u prizora pomalo kaotično skače iz komedije u akciju, iz tople priče u koljačinu. Unatoč svima manama i vrlinama (ne, nisam zaboravio spomenuti jako dobru glumačku izvedbu Elle Fanning), riječ je o zanimljivom pokušaju stvaranja novog Predatorovog svijeta koji se gleda bez nekog velikog opterećenja za moždane vijuge. Je li bolji od ‘’Preya’’ ili ‘’Predator: Killer of Killers’’? Ma jok.

OCJENA: 3.5/5