Savršeno je vrijeme za sve ljubitelje horor filmova, a uoči blagdana (dobri stari poganski ‘Noć vještica’) Svih Svetih te Dušnog dana, obratio bih vam pažnju na jednu posebnu nadnaravnu dramu viđenu iz perspektive psa! Da, dobro ste pročitali.
Junak naše druge zastrašujuće ovotjedne filmske preporuke je četveronožni krznati ljubimac koji se susreće s nadnaravnim silama i pokušava spasiti svojeg voljenog vlasnika.
Nakon još jedne mučne bolničke epizode, Todd (Shane Jensen) zaključi kako mu je potrebna promjena u životu stoga prodaje stan te se sa svojim vjernim psom Indyjem (Indy) seli u napuštenu djedovu (Larry Fassenden) kuću koju zbog nemilih događaja koji su se u njoj zbili mnogi smatraju ukletom. Prije negoli su uopće zakoračili na posjed, Indy osjeti prisustvo neke zlokobne siluete. Ti se isti osjećaji intenziviraju čim uđu u kuću, no Todd ne primjećuje ništa neobično.
Paralelno s Toddovim rapidnim pogoršanjem zdravstvenog stanja Indy u kući sve češće zapaža kojekakve zastrašujuće prikaze i čuje neobjašnjive zvukove zbog čega pokušava vlasnika upozoriti, a na kraju i obraniti od opasnosti…
Pretpostavljam kako ste svi vi koji posjedujete krznate kućne ljubimce, a pod tim prvenstveno mislim na pse i mačke, nerijetko ostali zapanjeni njihovim ponašanjem i učestalim zurenjem ili lajanjem u prazno. Uzrok tih njihovih ‘zatupljujućih opservacija’ znale bi uglavnom biti kakve ‘mikro mušice’ i slični sićušni insekti, ali ponekad bi potpuno koncentrirano zurili i u nešto našem oku nevidljivo.
Opće je poznato kako određene životinjske vrste mogu predosjećati svakojake opasne situacije poput potresa, neke navodno osjete i potencijalne bolesti kod svojih vlasnika, no što ako isto tako mogu biti i svjedoci kakvih nadnaravnih sila? Uz takve intrigantne teme se kod Bena Leonberga nekako stvorilo i polazište ideje za snimanjem filma.
Psi su naime kroz bogatu povijest sedme umjetnosti često znali biti protagonisti raznih srcedrapajućih drama i obiteljskih priča (op.a. serijal ”Lassie”, ”Stari Žućko”…). Bili su i glavni likovi animiranih klasika (”Dama i Skitnica”, ”101 Dalmatinac”…), nerijetko i antagonisti klaustrofobičnih i napetih horor trilera (”Cujo”…), no nismo do sad dočekali i film u kojem će neka sablasna priča poput ove biti ispričana primarno iz pseće perspektive. Štoviše, ljudski likovi su gotovo cijeli film vidljivi isključivo kroz sjene ili obrise, s leđa ili putem starih VHS snimaka na crno-bijelom TV-u, i tek kroz sporadične razgovore Todda i njegove sestre, odnosno, susjeda, možemo doznati neke detalje kakve nam ljupki Indy lavežom ne bi nikad mogao ispripovijedati.
Tu se nalazi i emotivno središte čitave priče jer ovo nije toliko film o duhovima koliko o patnji viđene iz životinjske perspektive. Indy osjeća kako se njegovom čovjeku događa nešto loše, a ne može po tom pitanju ništa poduzeti. On jednostavno ne može zaustaviti ono što neminovno dolazi. Kao i u većini psiholoških i nadnaravnih horor drama kakve viđamo posljednjih desetljeća i ”Good Boy” ostavlja mnogo prostora za metaforičku obradu pojedinih osjetljivih tema.
Naime, naši ljubimci su također živa bića koja osjećaju privrženost svojim vlasnicima i kad se dogode kakve nemile stvari poput preuranjenih odlazaka ‘njihovih ljudi’, budu jednako, ako ne i više pogođeni od samih ljudi takvim stresnim i bolnim situacijama. Kad im k tome dodate i spomenuti osjećaj nemoći u pomaganju voljenima pri nevolji kakvih ovi nisu niti svjesni, dobivate pravu eksploziju emocija.
Ben Leonberg je tako snažnu emotivnu priču o odnosu vlasnika i psa (op.a. Indy je inače njegov pas) provukao kroz žanrovski ‘mlinac’ horora, trilera i psihološke drame i pažljiviji gledatelji će tzv. misterij razotkriti relativno rano (cijelo trajanje filma je skromnih 72 minute), no to ne znači kako uz tako ljupkog protagonista nećete strepiti do posljednjeg trenutka.
Naravno, valjalo je pošteno zasukati rukave i pronaći sve zanatske, ali i dreserske trikove kako bi dojam Indyjeve glume bio što snažniji i uvjerljiviji i moram priznati kako se taj silni trud (op.a. film se snimao čak 400 dana tijekom tri godine) na kraju višestruko isplatio. Indy je pravo glumačko otkriće, usudit ću se čak i ustvrditi kako je pružio jednu od najboljih i najuvjerljivijih psećih uloga ikad. Prava njuška, nema što.
Neću dakako umanjiti i doprinos samog autora filma (ovo mu je dugometražni prvijenac) jer ovako odvažnu ideju nije bilo nimalo lako sprovesti u djelo i pritom uspješno kreirati osjećaje jeze, emocija i divljenja. Doduše, moram priznati kako će oni navikli na obilate žanrovske porcije jump scare prizora ili krvavih gadarija ostati pomalo razočarani i kako je ovdje primarno riječ o jednom dubokom, simbolikom ispunjenom dramskom uratku osmišljenom i realiziranom bez presedana.
”Good Boy” svakako potiče i na razmišljanje o našim ‘krznatim ukućanima’, njihovim strahovima i osjećajima. SPOILER ALERT! Ako se ne usuđujete pogledati film jer strahujete za Indyjevu sudbinu, budite bezbrižni, njegov vlasnik iliti autor filma dobro zna koje se granice ne smiju prijeći.
OCJENA: 4/5
