Nakon društveno angažiranih i nagrađivanih dokumentarnih filmova, iznimno gledanog i hvaljenog TV serijala ‘’Nesreća’’ te dugometražnog igranog debija ‘’Glava velike ribe’’, naš proslavljeni filmaš Arsen Oremović priredio je pravu poslasticu za sve ljubitelje kvalitetne glazbe s dokumentarcem – ‘’Treći svijet’’ koji kazuje nevjerojatnu priču o nastanku ‘’Haustora’’, jednog od najutjecajnijih i najboljih sastava s prostora ex-Yu, odnosno, Hrvatske, snimanju istoimenog albuma, posebnom odnosu dva kreativna genija Darka Rundeka i Srđana Sachera i još mnogo, mnogo više.
Bio je to dakako razlog da ga u kratkoj pauzi između premijernih projekcija i gostovanja na festivalima ulovim za jednu porciju ugodne ćakule. Kako je ovdje riječ o uistinu hvale vrijednom uratku, kao takav zaslužuje i poseban tretman pa se tako pred vama nalazi jedan hibridni tekst sačinjen od intervjua, ali i kratkog osvrta o filmu. Uživajte u čitanju, a zatim obavezno pohitajte u kina jer – ‘’Treći svijet’’ vas zove!
Kad se točno u glavi Arsena Oremovića rodila ideja i potreba za snimanjem filma o sastavu koji je to bez ikakve dileme zaslužio i mnogo ranije?
Ideja se pojavila u trenutku kad sam uvidio da sebe mogu definirati samo ako uđem u svijet onoga što me oblikovalo između desete i petnaeste godine, a oni su bili jedna od mojih „lektira“ iz tog vremena. Došla je kad sam shvatio da je Haustor neispričana priča moje generacije, s likovima koji bi mogli nositi i igrani film. Sve oko njih već je bilo pretočeno u mit, a o njima se stalno pričalo, ali čini mi se bez stvarnog razumijevanja njihova odnosa i kreativnih procesa.
Jesi li osjetio njihovu kemiju i prilikom snimanja filma i ponovnog djelovanja u studiju?
Da, ali to nije kemija u smislu međusobne ugode. To je napetost koja proizvodi iskru. Rundek i Sacher su dvije krajnosti koje se privlače i odbijaju u isto vrijeme. Ono što su zajedno stvorili nije moglo nastati ni iz prijateljstva ni iz sukoba, nego iz tog prostora između iz kojeg izlazi sadržaj obojice. I to se još uvijek osjeti kad se sretnu.
Misliš li da se današnja publika može povezati s njihovim tekstovima ili je Treći svijet postao relikvija nekih zaboravljenih, produktivnijih vremena?
Ako se danas netko ne može povezati s njihovim tekstovima, to ne znači da su oni zastarjeli, nego da smo mi zakržljali. Ti su stihovi i dalje aktualni jer govore o čovjeku koji pokušava ostati svoj u sustavu koji ga melje, tako što razvija specifičan poetski pogled na svijet. Ali, da se ne lažemo, nisu ih ni tada svi razumjeli. Mislim da to nije pitanje vremena, nego senzibiliteta.
Koliko je tebe osobno priča o ovom sastavu kreativno inspirirala?
Najviše me inspirirala hrabrost da se sve radi po svom, da se ne ide linijom manjeg otpora. Sva ta mjesta po Zagrebu gdje sam snimao sjedalicu s natpisom „60–65“ zapravo su mali podsjetnici da se sloboda ne događa u studiju, nego u glavi. A i meni je taj film bio način da ponovno provjerim gdje sam u odnosu na taj pojam slobode.
Bi li Haustor danas uopće mogao postojati?
Teško. Takva se pojava ne može planirati ni proizvesti. Danas bi ih algoritmi odmah pokušali svrstati u žanr, “brendirati”, ublažiti im rubove, skratiti pjesme (što su im, doduše, radili i tada) i ubrzati ritam. A Haustor je bio suprotnost svemu tome – ali i vrijeme je bilo drukčije. Glazba je imala veću društvenu važnost i postojala je jača kulturna klima iz koje su se mogli izdići. Ne sumnjam da i danas ima jednako ili slično talentiranih ljudi, ali oni jednostavno ne mogu preživjeti današnji ritam medijske proizvodnje. Što ne znači da se neka takva “anomalija” opet neće pojaviti, samo će joj biti neusporedivo teže.
Kako bi to danas s Haustorom izgledalo u doba TikToka i streaminga?
Vjerojatno bi ih algoritam automatski izbacio nakon trideset sekundi jer im pjesme nemaju “drop”. I jer se ne događa „puno“ u prvih trideset sekundi pjesme. Danas se sve svodi na instant dojam, a Haustor je tražio prepuštanje i slušanje. Kad bi danas netko napravio “Moju prvu ljubav”, vjerojatno bi mu rekli da skrati uvod i doda beat. A Rundek bi vjerojatno u tom trenutku samo ugasio laptop.
Smatraš li da je ovo film prvenstveno za X generaciju ili može progovoriti i mlađima?
Mlađi nisu osuđeni na prosječnost, samo im se prosječnost stalno servira. Treći svijet nije retro proizvod nego test senzibiliteta: ako te dira, znači da još imaš refleks na autentičnost. A ako ne, to ne govori ništa loše o glazbi, nego o vremenu. Prije neki dan bila je projekcija u Kinoteci prepuna mladih ljudi, baš klinaca, a uskoro nam dolazi i cijeli jedan razred srednjoškolaca. Njihove reakcije su sjajne. Jedan mi je dečko nakon projekcije rekao: „Ovo nisu neki dosadni stari ljudi koji pričaju o tome kako su bili mladi, kao što to obično bude, nego ljudi koji su mentalno mladi, kreativni i jako nadahnjuju. Baš se zamisliš kad ih čuješ.“ Upravo to sam želio postići, a ne izazivati nostalgiju za osamdesetima.
Prije ljeta, zadarskom kinotekom je gotovo nezapaženo (op.a. skupila se tek šačica starijih gledatelja) prohujao jako dobar dokumentarac o regionalnoj glazbenoj ikoni – Zoranu Predinu (‘’Praslovan’’), a odnedavno imate priliku uživati u još jednom primjerku prave renesanse ‘domaćih’ glazbenih dokumentaraca uz Oremovićev ‘’Treći svijet’’. Što se tu može još izdvojiti, a da sam autor u intervjuu nije i sam naglasio? Prije svega, činjenicu kako će fanovi legendarnog ‘Haustora’, a i oni koji će to tek postati, doista moći uživati u njegovoj tvorevini.
Kao pravi profesionalac i vrsni autor, Oremović je projektu posvetio podosta vremena (govorka se o nekih pet godina) i truda, a valjalo je u cijelom tom procesu i u dobrom raspoloženju uloviti osobenjake poput Sachera i Rundeka kako bi iz njih izvukao sočne detalje i iskrene ispovijesti. Naravno, film obiluje i hrpetinom vrhunske arhivske građe koju je valjalo restaurirati na najbolji mogući način i promišljeno povezati s ostalim materijalom, a Oremović je to učinio majstorski. Sadržaj nam tako otkriva priču o životnim putevima kako Rundeka, dečka s periferije, slobodoumnog tipa i prave pjesničke duše, tako i onu o Sacheru, gradskom klincu koji je za razliku od svojih vršnjaka silom prilika vrijeme nije provodio po igralištima ili parkovima već na probama u HNK gdje mu je radila baka.
Njihova dva posve različita svijeta i naizgled nespojivi karakteri su se na kraju ‘sudarili’ kroz sastav ‘’Haustor’’ u kojem je Sacher bio zadužen za skladanje glazbe snažnih etnomuzikoloških stilova i stihova, a Rundek za stihove i scenski nastup u kojem je zahvaljujući našminkanom licu ‘koračao’ između teatralnog i vodviljskog (svojevrsni ‘kombo’ Petera Gabriela iz rane faze ‘Genesisa’ i ekipe iz ‘Kugla glumišta’, ekipe koja ih je u mnogočemu inspirirala i čije su prostore koristili za probe). Dogodio se potom i njihov debitantski album koji je iznjedrio hit ‘Moja prva ljubav’. Bio je to neočekivan hit nakon kojeg su mnogi očekivali i priželjkivali slične ‘pjesmuljke’, hit koji je kreativnost ostalih numera bacao u nezahvalnu sjenu. Sacher, Rundek i ostatak ekipe dakako nisu ‘svirali po želji’ već su se bacilli na snimanje nečeg sasvim drugačijeg, kompleksnijeg, a pokazat će se i nezapamćenog.
1984. je u ‘Jappinom’ splitskom studiju nastao ‘’Treći svijet’’, album koji je iznenadio mnoge. Album prije svog vremena. Gotovo nitko nije bio spreman za to remek-djelo. Kreaciju koja je spajala do tad na ovim prostorima nespojive glazbene pravce poput reggaea, art rocka i ‘world musica’. Svi su bili nijemi i zbunjeni. Album je postao pravi fijasko I trebalo je proći suviše vremena da bi bio prihvaćen, a na kraju I proglašen kao jedan od najboljih rock albuma iz ere ex-Yu glazbe.
Što je sve nakon njega uslijedilo, kako i zašto se ekipa iznova okupila, neću vam otkriti već ćete to učiniti sami odlaskom u kina, a ja ću samo konstatirati kako nećete biti razočarani. Nadovezat ću se na rečenice iz uvodne špice u kojoj je istaknuto: ‘Ovaj film nije biografija. Nije ni priča o albumu. Ni o okupljanju benda nakon 40 godina na remake pjesme Treći svijet. Ovo je putovanje kroz magiju svakodnevice – ona koja je u jednom trenutku spojila dva umjetnika.
Dva različita svijeta. I kroz Sacherovu muziku i Rundekove stihove stvorila – treći.’ Savršeno opisano, savršeno realizirano!
